i evo...drugo natjecanje u sklopu kupa hrvatske je gotovo. čičanke su bogatije za 18 bodova i za sada ih sveukupno imamo 33, što znači da dijelimo drugo mjesto sa curama iz kaštel sućurca. međutim, iz varaždina se nismo vratile samo sa bodovima, nego i sa nekim novim iskustvom, koje neće ostati u lijepom sjećanju...to ne sigurno...
moramo priznati da je teško napisati ovaj post, jer znamo da će se mnogi uvrijediti na naše riječi, no žao nam je...ovo mora van iz nas, a možda nekima pomogne da shvate zašto smo takve kakve smo...
…dakle, postojimo kao ekipa, ne u ovom sastavu, ali većina, od davne 1999. godine. tad smo se skupile sa svojih jedanaest, dvanaest godina ne imajući na umu što ćemo sve u vatrogasnom životu proći i doživjeti, kako jedna od druge, tako i od drugih…a prošle smo svašta - još pod čvrstim vodstvom DRAŽENA PLODINCA, imale smo sve što smo poželjele; dakle, 2003. smo otišle na županiju koju smo i osvojile, te iste godine smo se natjecale na cca. dvadesetak natjecanja, na kojima smo samo JEDNOM bile druge i to samo zato jer se martina raspala na štafeti i time smo izgubile dragocjene sekunde. možemo slobodno reći da je ta godina bila naša i da nam tada nitko nije bio ravan. NITKO. sljedeće godine smo otišle na državno u osijek..i..završile na 6. mjestu. nažalost, državno i osijek naočigled nismo shvatile nimalo ozbiljno, jer smo bile nezrele i potpuno naivne!! nikoga nismo slušale i same smo sebi bile ''najpametnije''!! kad nas je naš trener napustio jer više nije imao snage (VOLJE je imao napretek) sa nama radit, jer smo mu doslovce popile krv, onda smo shvatile da to i nije ružičasti svijet u kojem smo dotada živjele kao neke zaštićene vrste. sve se promijenilo jer je sve bilo na nama; same smo vježbale, jer smo htjele dokazati da možemo same i moram priznati da se te godine puno puta na vježbi spominjalo draženovo ime u smislu - dobro nam je govorio. ali hvala bogu pa smo na natjecanjima upoznale takva društva koja su u roku sekunde bila spremna stati na našu stranu i praktički potrgati ruke i noge onima koji bi nas povrijedili. puno puta smo se pitale čime smo zaslužile da nas ljudi toliko vole i obožavaju!!
nitko ti ne može uzeti taj osjećaj kada nekome kažeš da si drugi (a trebao si biti prvi) i da taj netko brzinom munje otrči do glavnih sudaca preispitujući što se do vraga dogodilo - ''BOJANE'' HVALA.
nitko ti ne može uzeti taj osjećaj kada ti nepravedno zakelje neku glupost od greške, kao grom iz vedra neba pojave se tri dečka i posvade na mrtvo ime sa sucima zbog nas – dečki HVALA!
nešto slično tome smo doživjele i u varaždinu kada je iva pitala jednog mladog gospodina iz zezancije jesmo li mu lijepe. on je na to odgovorio pokazujući na lijevu stranu prsnog koša - na srce, uz riječi ''TU ste mi lijepe!!!''
bilo je tu još mnogo ljudi koji su nas bodrili i tjerali naprijed kad nam je to najviše trebalo i ovim putem im se od srca zahvaljujemo!! također se moramo zahvaliti i našem vodstvu koji nas i dalje vodi kamo mi to želimo i koji se trudi omogućiti nam sve što je potrebno!!
a sada malo komentara na onaj show za koji ste sigurno čuli, ako ga već niste vidjeli na stadionu ili na dnevniku. dakle, svi vrapci na granama znaju da smo promijenile ekipu i da je stalno nešto u movingu kod nas, ali sad smo se stvarno prihvatile posla i ide nam, onoliko koliko može! pazimo na sitnice za koje većina ekipa vjerojatno nije ni čula i trudimo se usavršiti vježbu na najbolji mogući način jer vježbanjem želimo održati ekipu na okupu i pokazati svima da se od ČIČANKI još uvijek može svašta očekivati!!! nažalost nakon prva dva kola kupa hrvatske, neke stvari su nam ostale uskraćene i pri tome ne mislimo na prva mjesta, jer se zna da protiv cura iz breškog teško netko može napraviti nešto u štafeti - vježba još i da, ali štafeta teže!!! ovaj put mislimo na suđenje o kojemu se toliko priča a tako malo nešto konkretno i radi. naime, do prekjučer smo imale dojam da suci (SVAKA ČAST IZNIMKAMA) ekipe ne gledaju po nazivu dvd-a, ili po svom utjecaju u hrvatskoj, već po vježbi i trudu koji je ta ekipa uložila u sebe da bi se što bolje pokazala/predstavila na stazi.
slučaj koji se dogodio u varaždinu nije ni prvi i zadnji. uvjerene smo da ne postoji ekipa u hrvatskoj koja se nikada nije žalila na suce! dakle, nakon što smo završile sa vježbom, suci su krenuli u provjeru – S1 je provjerio navalnu grupu, a S2 vodnu. na upit GS da li je sve čisto kod navalne grupe S1 je odgovorio DA! međutim, S2 su za oko zapela dva i pol namotaja na prvoj „c“ cijevi od razdjelnice navalne grupe. GS je na to rekao – U REDU JE, NEMA GREŠKE i čule su ga sve cure koje su bile gore, da bi se potom zaputio prema razdjelnici. S2 je zatim krenuo od spojke vodne grupe prema spojki navalne grupe i počeo provjeravati prvu „c“ cijev od razdjelnice navalne grupe na način da je spojku podigao u zrak, umjesto da je fiksira na zemlji, tj. da stane nogom na nju. ne želimo nikoga učiti svom poslu, ali u pravilniku piše da se to ne radi tako. isto tako...u pravilniku piše da S2 prati rad VODNE grupe...ne navalne...
nakon što su se suci maknuli, na toj spornoj cijevi su ostala tri namotaja i nama je suđen frk u hodu prema maketi, tj. usisnom. dakle, S1 kaže da je čisto, GS također, ali S2 kaže da nije i provjerava nam cijevi dizanjem iste u zrak?????
nakon što smo pozvale i kontrolora natjecanja i suce koji su nam sudili, nitko od njih nije imao ništa za dodati osim da je greška bila i da nitko nije rekao ''sve je u redu''!!! S2 je napokon i pred kontrolorom priznao da je digo spojku u zrak, no svejedno greška je ostala! naravno da smo poludjele i naravno da smo bile svadljive. skoro smo odustale od trčanja štafete, jer su nam suci rekli da smo bezobrazne i da radimo budale od njih!!
nama je jasno da suci nisu roboti, već ljudi. nitko nije savršen i svakome se može dogoditi greška. isto tako, u varaždinu je bilo gro ekipa i znamo da je sucima bilo naporno i zamorno stajati na suncu i trčati za navalom svake ekipe koja je došla na stazu. no, sve što smo htjele je pošteno suđenje.
ne želimo se ovime zamjeriti nekome, to ne..nikako. ako je bila greška – ok bila je i piši ju. ali ako se greška pisala u nekim čudnim okolnostima kao u varaždinu...e onda smo sa pravom reagirale. svi znate da nemamo nikoga tko bi se borio za nas, nikoga tko bi se posvadio za nas…slijedom toga, moramo mi! uvijek smo samo vježbom i isključivo vježbom došle do pobjede i do rezultata, a nikada putem nekih lijevih kanala!
jedino što od nas sad možete očekivati je da ćemo i mi napasti kad budemo napadnute i da nećemo pognute glave izlaziti sa staze!!
imate pozdrav od čičanki!
IVA & MARTINA
Post je objavljen 11.06.2007. u 14:01 sati.