Ljudi dragi, mi smo pukle!
Ništa strašno, ali toliko se toga promijenilo ove sezone… stalno se osjeća neki pritisak i nervoza; ne što se tiče same vježbe i natjecanja, nego općenito našeg unutarnjeg stanja.
Treninzi su uvijek nakon faxa, nakon škole, posla, raznih obveza… i umjesto da nam to bude relaksacija, ispadne baš obratno- dakle, pravo je vrijeme za ispucavanje! Nekada nas uopće ne prepoznajem…
Ne znam je li to prolazna faza i u čemu je problem, imaju li i ostali dvd-i sličnih problema, ali definitivno se ne osjećam kao svoj na svojem.
Taman kad mislimo da je sve krenulo u nekom pozitivnom smjeru, javi se neka komplikacija koja traži pravi dogovor i pravi potez, a mi od toga napravimo takvu reakciju da je Čiče postalo opaki laboratorij. Fali nam nešto, fali nam netko..negdje..nekako..ne znam..
Sreća pa je volja uvijek s nama, i to je ono što nas drži na okupu. U ovakvim situacijama tolike stvari postanu nebitne, i sve više nam postaju jasne one prave vrijednosti cijelog društva i vatrogasnog svijeta… koje su to vrijednosti, trebali biste sami znati i osjetiti 
Što nas ne ubije, ojača nas- i drage moje cure, nadam se da ćete izaći na kraj s mojim ispadima.. to sam u biti htjela reći.. imajte ovo na umu…
Long-time-away-Marina 
Post je objavljen 07.06.2007. u 13:21 sati.