četvrtak , 19.07.2007.

Buševec 14.07.07.

Cure su nam se vjerojatno uljenile za napisat neki post, pa sam ja odlučila napisat nešto, pošto nisam pisala ovdje već mjesecima (bolje rečeno godinama) a i bila sam jedna od izaslanika u Buševcu.
No da počnemo… Dečki ko dečki, vježbali baš nisu (zato sada vježbaju svakodnevno, pod stručnim okom) ali su zato bili puni energije za vježbat u Buševcu. Tamo ih je trebalo prvo sve pohvatati, a onda im pomoć obući se, jel po njihovom mišljenju kaciga ide na glavu prije sve druge opreme. Kada smo to riješili, krenuli su na stazu.

Sunce i ostali faktori, doveli su do toga da dečki nisu baš odvježbali kako spada (svaka vježba po 60sek plus greške) tako da i mjesto nije bilo pohvalno (iskreno, ne znam koji su bili) ali glavno da su se oni zabavili.
Sljedeće im je stanica Bregana (ako se ne varam) i vjerujem da će se tamo pokazati u puno boljem svijetlu.
Što se tiče Buševca još, nisam ostala dovoljno dugo da mogu prokomentirat zabavu, ali sam čula da je bilo jako dobro i da su se pobjednici jako dobro proslavili.
Što se tiče SČ-a, u Buševcu je izbila potraga za izgubljenom cipelom koja se uspjela sakriti na gumi kombija DVD-a Belajske Poljice, mislim svašta…

Što se tiče cura i natjecanja, nećete nas vidjeti do Trebarjeva, a neke čak i duže.
Evo, s tim završavam ovaj post, uživajte u ljetu (i vrućinama), a ja bi se mogla baciti na izradu dizajna za ovu stranicu... Vidjet ćemo još, pozz od Lain!

petak , 13.07.2007.

Ni traga ni glasa...

Iako sam rekla da neću tak skoro opet pisat post, mislim da je krajnje vrijeme da vam kažem da se u Čiču događa apsolutno NIŠTA! Kako smo izgubile Marinu tamo negdje ni ja ne znam gdje, nismo u mogućnosti sutra otići na natjecanje u susjedni nam Buševec. A da se prisjetimo kako je to bilo prošle godine, tu su dvije slikice…





Uglavnom, cijevi nas nisu vidle od Lekenika i županije a ni neće do pred Trebarjevo. Možda klince opet osposobimo ako se nisu već razbježali na more!! A moram priznat da i ja jedva čekam da se bućnem i pošteno okupam!!

Od mene toliko…vidimo se s nekima prije, s nekima kasnije, a s nekima se čujemo!!ja bum se javila nekim postom tamo kasno u jesen, malo sam se umorila od pisanja a i nemam baš nekih tema za pisanje, a kad neš i napišem, onda nije dobro(valjda zato što istina boli), pa eto!!
Šaljem vam svima jedan veliki pozdrav iz mirnog-ne može mirnije, Starog Čiča!!

Cijevni 1-Iva

nedjelja , 01.07.2007.

ŽUPANIJSKO NATJECANJE, LEKENIK 30.6.'07

Od 7 sati, kada smo se polako počeli skupljati da napokon odemo na županijsko natjecanje u Kloštar Ivanić, nije bilo puno entuzijazma ali prvenstveno zbog kiše koja nas je pratila cijelim putem do Kloštra i koja je prestala tek kada smo odlučile izaći iz kombija.
No što se mora, mora se…

Članovi posade koji su taj dan bili u kombiju su: naš vozač, predsjednik DVD-a Blaž Paljević i njegov kolega Marijan Plodinec, od milja zvan Čarli.
Od cura tu su bile i neke povratnice-Nina, a zatim poznati ostatak ekipe: Martina, Petre, Mateja, Marina, Dragica, Marijana, Ana i moja malenkost, Iva.
Došavši u Kloštar, na teren sportskog parka, moramo priznati da smo se jako iznenadile samim terenom. Da bi se županijsko natjecanje uopće moglo održati, mislim da su neki uvjeti morali biti zadovoljeni, kao na primjer, staza za štafetu, koja je u ovom slučaju bila potpuno nedostojna jednog ovakvog događaja.
No da nastavimo dalje…

Bile smo spremne na sve.
Znale smo što možemo očekivati jedna od druge, ali što je najbitnije, vjerovale smo da možemo po drugi put zaredom postati prvakinje Zagrebačke županije.
Kada smo u punoj opremi izašle na teren, ni na jednoj od nas niste mogli vidjeti nikakve znakove treme. Kao da smo doma i kao da nema nikoga na tribinama pričale smo o NLO-ima, o tome kaj ćemo jesti poslije, itd….
No ipak, trema je pokazala svoje - u prvoj vježbi, vrijeme od 51 sekunde i 10 sekundi greške definitivno nisu bile dobar početak.
No koncentracija je u drugoj vježbi bila na vrhuncu-sigurna vježba od, istina prespore, 43 sekunde, no bez greške.
Na redu je bila štafeta koja je svim sudionicima natjecanja zadavala probleme-neravan teren, malo trava, malo kamenje, sigurno nisu mogle dati neki dobar rezultat.
Ali nama su i 64 sekunde bile dovoljne.
Svoje smo odradile, mogle smo mirno pratiti ostatak natjecanja,
uputile smo se na tribine i čekale nastup cura iz Breškog Jalševca.
Prva vježba odlična - 41 s, ali puknuti usisni i greška od 20 sekundi dala je isti rezultat kao i nama u prvoj vježbi-61 sekunda.
U drugu vježbu su cure ušle na sve ili ništa i to su odradile samo 1 sekundu bolje nego mi, dakle, 42 sekunde.
E sad je već napetost bila na vrhuncu-slijedila je štafeta.
Svi su bili u iščekivanju jer je samo ta štafeta odlučivala o pobjednicama u kategoriji žena A.
Već i vrapci na granama znaju da cure imaju bolju štafetu od nas, ali ovaj put su stvari bile drugačije. Krenule su odlično, ali već na drugoj izmjeni je pala koncentracija i cure su mlaznicu predale izvan oznaka koje to dopuštaju-crvena zastavica je bila u zraku.
Sudac ju je podigao bez razmišljanja i držao je, a cijele su tribine, vidjevši što se dogodilo, mogle samo tužno uzdahnuti.
Što je to značilo za cure iz Starog Čiča?
Pa, vrlo jednostavno-po drugi puta su u praktički neizmijenjenom sastavu osvojile naslov prvakinja Zagrebačke županije!
Krenule smo tako slaveći put kombija, no slavlje je omela vijest da greška nije pisana, jer je sudac navodno pogriješio!
Odmah se cijela delegacija uputila do rukovoditelja natjecanja, koji je u ovom slučaju bio gospodin Mate Rošin.
Nakon pola sata vijećanja, odluka je donesena, sudac je rekao da je mlaznica bila nepravilno predana i da se greška mora pisati.
Mogle smo odahnuti i mirno čekati proglašenje, ali prije toga smo otišle na zasluženi ručak. Kako se neke ekipe nisu pojavile, natjecanje je završilo ranije, pa je tako i proglašenje koje je čak i sunce odlučilo posjetiti, bilo ranije.
Dobile smo svoje, mogu s ponosom reći, zaslužene medalje i pehar za prvo mjesto!



Ono što je u svakom slučaju bilo popraćeno sa JAKO VELIKOM kritikom, bio je nedolazak ženskih ekipa Breškog Jalševca na proglašenje. Iako je bilo OBVEZNO za SVE sudionike natjecanja, nikakve sankcije, dakle, diskvalifikacija tih ekipa, od strane organizatora nisu bile provedene. Zašto? Ostat će misterija. U svakom slučaju, s naše strane, još jedan minus za organizatore i same predstavnike VZZŽ. No da ne bi davali samo minuse, ima i pluseva.
Moram priznati da je teren, ali travnjak, na kojem se natjecanje održalo, dočekao u istom stanju zadnje ekipe, kao što su ga vidjele i one koje su vježbale prve. Nadalje, sve pohvale sucima kojih je istina, bilo premalo, ali su svoj posao obavili odlično i nije bilo važno koja ekipa vježba-svi smo bili isti, bojim se, možda po prvi put nakon dugo vremena. Zato ovome jedan VELIKI +
Ocjena za sveukupan dojam je jedna trojka koja lagano naginje četvorci.

Nakon što smo obavile posao u Kloštru, zaputile smo se u Lekenik jer je tamo trebalo obraniti pehar koji smo osvojile već 2 puta zaredom.
Došavši tamo, praćene suncem, smjestile smo se tik do ekipa Belajskih Poljica i Deanovca.
Dekica je bila tu i poslužila je da se malo odmore te stare kosti od 2 vježbe i štafete, i da se pripreme na još dvije vježbe.
Došlo je i naše vrijeme-joj joj joj… To je sve što mogu reći!
Izmorene od puta, opaljene od sunca, napravile smo mi još i dobru vježbu od 41 sekunde ali ne bi mi bile mi da nemamo grešku-po ko zna koji put ove godine, u naše se redove ušetao puž-ali ne onako zamotan kao inače već kao nepravilno položena tlačna cijev-to smo saznale kasnije, nažalost tek na proglašenju.
A o drugoj vježbi neću ni pričati-katastrofa!
Dok smo čekale da počne Superkup, mi smo bile na travi i bacale cijevi, pokazivale Deanovčanima nove cake i zezale se.
Martina i njezina dvojnica Marijana i ja smo radile zvijezde poput klinki od 6 godina.
Ma bitno da smo se zabavljale!


Ovaj put su pobjednici Superkupa, moram priznati, bili neočekivani i veliko iznenađenje-DVD Našice!
Čestitke dečkima!
Već je bilo pola 9 i svi smo se uputili u dvorište doma na sjajnu feštu koju su nam priredili Zlatko Pejaković i grupa Balans.

Kao što ste mogli zaključiti-nismo osvojile pehar po treći put već samo onaj za 3. mjesto-malo poražavajuće za nas, ali zato su naše susjede iz Buševca pokazale da se može bolje od 7. mjesta na županiji-osvojile su 2. mjesto ispred nas i iza cura iz Odranskog Obreža. U muškoj konkurenciji prva dva mjesta osvojili su dečki iz Poljica i Deanovca-i kod njih je bilo umora, pa ni 33 sekunde nisu bile dovoljne za pobjedu.
Čestitke svima!
Opći dojam svega +5!svaka čast!

Rezultate sa Županijskog natjecanja možete pogledati na portalu i nekim stranicama/blogovima pa se ja neću u to upuštati!

Eto tako su prošla 24 sata subote 30.6.2007. za Čičanke. Umorne ali sretne što nas je Bog napokon nagradio pobjedom, spremne smo za nove u Trebarjevu i Đakovu. Pa dotad, pozdrav svima od novih-starih županijskih prvakinja!!!

Iva

Kratak ulet

Post je u nastajanju, pa stoga objavljujemo samo rezultate za zene A..

Klik misem:)
Žene A


Cestitke svim ekipama na dobro obavljenom poslu!

Pozdrav od Čičanki!