Miss Perfect...NOT

31.07.2006., ponedjeljak

Dofdjenja do rujna. . .

Kako je more savrseno, danas sam se tako isplivala, jer ja kad jednom udjem u vodu jako tesko izlazim van...zakljucila sam da je Starigrad – tocnije ona plaza iza Kuline – najljepsi, more je cisto, nema previse ljudi, ma perfect.... pogledala ja napokon “Okrutne namjere”, uspjela ih i snimiti... mislim da je ovo jedan od rijetkih filmova nakon kojeg sam ja imala zelju pogledati ga jos jednom...veceras cekam reprizu u 23:45, a onda cu raspaliti po kazeti...hm da, razlog moje odusevljenosti filmom je, naravno uz pouku da svatko dobije sto je zasluzio, i prelijepi Ryan Phillipe, ne mogu ga se nagledati, i kako mu lijepo cviksi stoje... izvukla sam zakljucak da definitivno padam na plave decke, ne zbog svih tih holivudskih ljepotana vec zbog svih onih plavih ljepotana oko mene... ma nema ih bas previse...al ak ima koji slobodan, da je visok bar 182cm, jer ja imam 180 pa ne bi htjela da je manji od mene...nek se javi... cijeli dan slusam “Bitter Sweet Simphony” neam pojma koliko sam ju puta vec izvrtila, mislim da ju vec znam napamet... da ovo je oprostaj na mjesec dana, molim lijepo da komentare ostavljate unatoc tome sto necu pisati nove postove, to ne znaci da necu pogledati sjeti li me se tko... dakle svima zelim suuuper ostatak ljeta, onima koji idu na maturalac zelim odlican provod, samo pazite da ne dodje do ispumpavanja pa i napumpavanja... i za kraj sto drugo nego tako dobre rijeci “Bitter Sweet Simphony”: Cause it's a bitter sweet symphony that's life... Try to make ends meet , you're a slave to the money then you die. I'll take you down the only road I've ever been down... You know the one that takes you to the places where all the veins meet, yeah. No change, I can change, I can change, I can change, but I'm here in my mould , I am here in my mould. But I'm a million different people from one day to the next... I can't change my mould , no,no,no,no,no,no,no Well I've never prayed, But tonight I'm on my knees, yeah. I need to hear some sounds that recognise the pain in me, yeah. I let the melody shine, let it cleanse my mind , I feel free now. But the airwaves are clean and there's nobody singing to me now. No change, I can change, I can change, I can change, but I'm here in my mould , I am here in my mould. And I'm a million different people from one day to the next I can't change my mould, no,no,no,no,no,no,no Have you ever been down? I can change, I can change... Cause it's a bittersweet symphony this life. Trying to make ends meet, try to find somebody then you die. You know I can change, I can change, I can change, but I'm here in my mould, I am here in my mould. And I'm a million different people from one day to the next. I can't change my mould, no,no,no,no,no,no,no We've got ya sex and violence melody and silence (Have you ever been down) (I'll take you down the only road I've ever been down) i of kors Ryan: voli vas sve, vasa Marta...

u 22:41||komentari (15)||na papir||#|| ^

25.07.2006., utorak

Bljak

Fajnli bila vani...za dan sitija, magazin – katastrofa, umrla od dosade, ali su zato Soulfingersi rasturili, ivana i ja se isplesale, ostatak cura nije htio ostati...shame on them...ostatak veceri bio dobar, ono prosjecan...u amadeusu plesala do iznemoglosti, cure su me pitale otkud mi vise snaga...? to vam je kad se ne micete iz kuce mjesec dana pa ne znate kad cete opet dobiti priliku za divljanje...usput sam se ispuhala, recimo, pa se manje zamaram nebitnim stvarima...bila i u shoppingu s mamom i njenom karticom – savrsena kombinacija...nema smisla da nabrajam sto smo sve kupile, bute videli, neki... kao sto sam prognozirala ljeto mi je katastrofa i jedva cekam da zavrsi...bas sam racunala otkad je skola zavrsila procitala sam oko 2000 stranica knjiga...mislim da mi je i dioptrija jos narasla, morat cu mjenjati cvikse...i da dobila iPod shuffle (hvala Bogu na rodjacima u Kanadi), pa ga sad samo pojacam do kraja kad nemam zivaca slusati burazova naklapanja... starci iskljucuju telefon 1.8., pa tako i internet, zakljucili su da im ne treba sad kad ja odlazim, al ajd meni ce ga prikljuciti u Petrinji, pa se nadam da cu dobiti maxica...tak da cu mjesec dana zivjeti samo s mobitelom, sva sreca da je maturalac 19., ukljucila sam si i one duuuuge razgovore, koje vam prekinu nakon sat vremena, a navodno su neograniceni...ne, nisu... nemam pojma sto bi vise pisala, uvijek me pukne inspiracija kad ne treba...mozda jos napisem jedan post prije zatisja, njeznam, bumo videli...sva sam neka bljak, nis mi se ne da, cak se vise i ne rolam...i fajnli mi ana dofurala slike zadnjeg dana skole, bas sam se dobro ismijala, nema smisla da ih sad stavljam proslo je vec previse vremena, a i izgledam katastrofa.. auffiderzen, hm da, vec kad sam se sjetila njemackog...dobila sam diplome za ovogodisnja natjecanja pa sam tek onda skuzila da sam bila prva na zupanijskom iz njemackog...meni su prodali neku drugu spiku, zbunjuje me ova zupanija i njezina (ne)organizacija... nadam se da svi uzivate u ljetu, tulumima do zore i kavama s drustvom... pojzdrav...

u 22:52||komentari (14)||na papir||#|| ^

14.07.2006., petak

Samo za taj osjecaj

07.07.2006., petak

Who wants to live forever!?

Nash zivot je prekratak, ima toliko toga shto bi htio napraviti, a ne mozes...ali nije stvar samo u tome..ovih osamdeset godina (koliko u prosjeku zivimo) se nama cini tako dugo, a to je u stvari tek treptaj u vjecnosti...i kada te vishe ne bude biti cesh zapamcen mozda josh koju godinu, a onda padash u zaborav i kao da te nikada nije ni bilo...tek rijetki sretnici "zive vjecno", kroz sjecanja, a to su ljudi poput Einsteina, Marie Curie, Tolkiena, Tesle.....kroz tisucljeca naseg postojanja ljudi su trazili nacin kako da si produze zivot ili da zive zauvijek...tako su nastale i poznate price o grofu Draculi ili pak Frankenstein, u podsvjesti nam je da smo ograniceni na odredjeni zivotni vijek i sve sto bi trajalo duze bilo bi ne prirodno, monstruozno...ali ipak ne odustajemo i i dalje se trsimo biti ono shto ne mozemo, Bog nas je ucinio na svoju sliku i priliku, ali nije od Adama ucinio josh jednog Boga vec samo obicnog covjeka...no to nama nije dosta, pa naravno, kako bi se mi zadovoljili necime shto imamo i pokushali iskoristiti najbolje iz toga umjesto shto troshimo dragocjeno vrijeme na neshto shto i samo znamo da je nemoguce...da vam netko postavi pitanje zelite li zivjeti vjecno, shto bi odgovorili? ja ne znam, mislim da bi rekla ne, mozda bi pristala pod uvjetom da se to omoguci i svim mojim voljenima, ali ne mozemo sve dobiti...ili? htjela bih ostati u sjecanjima, da moja djela zive umjesto mene, ali ono shto bi ja htjela nije bitno jer ja sam ionako tek jedna obicna sedamnaestogodisnjakinja, tek jedna u shest milijardi i zar cu se bash ja izboriti da moje ime bude zapisano u vjecnosti!? necu, ali me nishta ne sprjecava da pokusham... uz ova moja pomalo cudna razmishljanja zelim cestitati Peri na upisu i evo njegova slika, kako sam mu obecala, sa dvjema curama iz mog razreda, samo za vas Pero P.I.M.P: i opet sam napisala postcinu koju se nikome nece dati citati, ali eto, tako vam je to kad ste odsjeceni od civilizacije, ja sad otplovih u svoju bujnu mashtu, a vi mi budite dobri, lijepi i pametni kao i uvijek, do slijedeci puta vasha Marta...

u 23:36||komentari (12)||na papir||#|| ^

03.07.2006., ponedjeljak

Nagradno pitanje

Evo mrdnula sam pozadinu Lepoj Protinoj kceri... nadam se da vam se svidja...a njoj velika hvala!!! ljeto mi je dosadno, knjige ne da citam, nego ih doslovno gutam, ali kad na telki nema nishta pametno i of course visim na internetu... bash i nisam imala namjeru napisati post pa nemam nishta "pametno" za reci, mislim da ce ovo biti jedan od kracih u povijesti moga shkrabanja... i tako dok vecina vas uziva na moru ili u izlascima, ja "uzivam" u svakodnevnom pranju sudja i drugim divnim poslovima, nekad me zapadne i cuvanje ovcica!!! joj shto nisam prava djevojka sa sela...? i da pratim nogomet, tko bi rekao...navijam za Francuze, jer kad su pobjedili Brazil... dobro volim ja Francuze i ovako!! dok ne dobijem neku bolju inspiraciju dostajat ce i ovo... i da zelim mu lijep provod, dobar plasman i da se vrati ziv i zdrav doma...u stvari nevermind jer on ovo ionako nece procitati, a i moje dobre zelje mu ne znace puno... previshe sam sama sa sobom pa razmishljam o osobama o kojima ne smijem razmishljati... za kraj raspisujem natjecaj...placam pice onome tko mi napise koja grupa pjeva ovu pjesmu: "Idi sad druze moj, ljubavi pozdrav mi odnesi mojoj ti... putu mom tu je kraj umoran ovdje ja cu stati, zelim mir... kad ne bude mene kad me skriju paprat i travke i shash, kad ne bude mene ljubit cu je pjesmama svojim i tad... o reci mi njoj da je tako prolazno sve kao ptica let, samo nju da volio sam ja jer je za me bila sav svijet, crveni moj cvijet" mislim da vam je ovo dosta, bum i pomogla ak postavite pametno pitanje, i ajd bit cu velikodusna pa ako tko zna i naziv pjesme dobije i za to pice... pojzdrav...

u 23:54||komentari (15)||na papir||#|| ^