Preobrazba

10 travanj 2015


Luka je moj susjed. Živi u stanu do moga s majkom Anom. On je neobuzdani tinejdžer s električnom gitarom. Razvili smo odličnu susjedsku komunikaciju. Jedan udarac rukom po zidu, značio je da se stiša. Dva udaraca da se odmaram i da ugasi pojačalo.

S vremenom Luka je postao vrsni svirač i odličan pjevač a ja toliko tolerantan da više nisam lupao šakom po zidu. Čak sam znao i zapjevati , kada bih prepoznao melodiju.
Njegova majka Ana je bila religiozna osoba i svu sreću i nesreću u životu objašnjavala je božjom voljom. Bila je jako ponosna na to da sin svira i pjeva u crkvenom zboru.

Nije voljela da se družim s njezinim sinom, jer je znala da pijem i pušim .Okretala je glavu na drugu stranu kada bi prolazila pokraj Mozarta i vidjela da se kartamo i ločemo. Mozart je cafe bar u našoj zgradi i glavno mjesto za informiranje o kvartovskim događanjima. Konobar Ante bio je toliko dobro informiran da sam ponekad mislio da sve zna i o onim stvarima koje se još nisu ni dogodile.

Jedne večeri, prolazeći kroz park vidio sam da su neka djeca grubo napala Luku. Prišao sam i pitao što se događa. Odgovorili su mi da im smrad duguje pedeset kuna. Dao sam im pedeset kuna i poveo Luku sa sobom. Opisao sam konobaru Anti napadače a on ih je odmah prepoznao i rekao da su to klinci koji dilaju travu po kvartu. Značilo je to da sam platio joint.

Poslije tog događaja posudio sam Luki knjigu Demian od Hermanna Hessea. Za par dana pojavio se s knjigom na vratima. Pozvao sam ga da uđe. Za knjigu je rekao da je cool. Pohvalio sam ga i rekao da svira kao profesionalac. Rekao sam mu da znam da „duva“. Zamolio me da ga ne cinkam staroj. Obećao sam mu da neću, da se kloni toga i dao mu do znanja da mi se može obratiti ako upadne u kakvu nevolju. Nekako se taj odnos između likova u Hessevoj knjizi prenio u našu stvarnost.

Istu noć oko tri ujutro Luka mi zvoni na vrata. Drhtao je i izgledao jako uplašeno. Bez riječi sam ga pustio u stan i stavio da se kuha voda za čaj.

„Napravio sam sranje. “ rekao je jecajući .“ Bio sam kod Cohe na rođendanu, pili smo i pušili. Kada sam se vraćao doma ugledao sam taj jebeni plastični kontejner za smeće. Pomislio sam kako bi bilo fora da odguram na cestu. Smijao sam se dok sam ga gurao. Ostavio sam kontejner na sredini ceste. Bilo mi je to smiješno još par minuta. Onda sam čuo kako škripe gume, pa udarac i kako se lomi staklo. Čuo sam i neke ljude kako se deru. Pobjegao sam i došao do tebe. Nisam znao što da radim i kuda da idem. „

„Jebote ,stvarno si napravio sranje.“ Nisam znao što bi mu drugo rekao.

„Ovako ćemo: Ti ćeš sada popiti ovaj čaj i ideš doma spavati. Ujutro ću se raspitati i vidjeti što se zapravo dogodilo. Jutro je pametnije od večeri.“

Tog jutra bio sam prvi gost u Mozartu. Priča mi Ante dok kuha kavu kako je neki idiot odogurao kontejner za smeće na sredinu ceste i da su na kontejner naletjela neka djeca s autom. Srećom nikome nije bilo ništa. Stradao je branik na autu i izlog trgovine. Znaš tko je vozio? Onaj bahati sin onoga građevinarca Milkote. Taj će ubiti Boga u onome, kada sazna tko je to napravio.

Poslijepodne zove me Ante da se hitno spustim na kavu. Znaš onog maloga, tvoga susjeda kaj svira gitaru. Znam i čujem, odgovorio sam. E taj se mali zajebavao s kontejnerom. Bio je Milkotin sin s ekipom i raspitivao se za malog. Neki susjed ga je slikao mobitelom sa balkona i pokazao sliku Milkoti. Reci malom da sakrije i da ne diše neko vrijeme.

Poslijepodne sam proveo tražeći Luku. Našao sam ga s nekom curom. Pred curom sam rekao tko ga traži i da se skloni. Ispostavilo se da to nije bilo njegova cura već cura od Milkote. Bila je to klasična navlakuša. Mala ga je odvela točno tamo gdje su joj rekli da ga dovede. Ubili su Boga u njemu. Cinkala je mala i mene, da sam štitio klinca pa su ubili Boga i u meni.

Nakon toga događaja otišao sam na more,a Luka je ljeto proveo radeći. Smrzavao se cijelo ljeto u hladnjači u Ledu da bi zaradio novac za štetu koju je napravio. Posao mu je smjestio Milkota, ovaj put stariji.

Kada sam se vratio vidio sam i čuo Lukinu preobrazbu.Bio je to njegov odgovor na posljednje događaje. Više nije bilo onoga melodičnog zvuka gitare. Dominirala je distorzija a pjevanje je postalo nalik izderavanju. Kada sam ga vidio sve mi je bilo jasno. Na nogama Marte , kožna jakna sa bedževima i kratko ošišana kosa. Ana je novonastalu situaciju objašnjavala utjecajem Sotone. Odgovorio sam joj na to da su čudni putevi Božji. Tko sam ja da se miješam u odnos majke i sina.

Na sastanku kućnog savjeta, zbog anonimne pismene pritužbe zbog smrada, deložiran je debeli Joža i njegov kiseli kupus iz zajedničke prostorije u podrumu. Na istom sastanku na moju inicijativu, kućni savjet je uz jedan glas protiv prostor dao na korištenje mladom talentiranom glazbeniku.


Mediokriteti

07 travanj 2015


Po Gaussovoj krivulji oni su uvijek i svugdje u većini.

Oni nikada nisu toliko loši da bi bili na dnu ali ni
dovoljno dobri da bi ih pamtili po bilo čemu.

Pouzdani su i poslušni i na njih se možeš osloniti.

Mirni su i staloženi i ne upotrebljavaju proste riječi.

U ljubavi cijene naviku i pouzdanost a strast im je strana.

Ne bune se, ne sanjaju bolje jer im je i ovako dobro.

Nikada nisu pretjerano tužni a u veselju su suzdržani.

Kada ih život gurne u krajnosti onda se izgube i očajavaju .

Imaju oni vlastite stavove ali ih mogu mijenjati po potrebi.

Kada glasaju uvijek pobijedi njihov kandidat. Tu nema iznimke.

Njih oblikuje javno mnijenje i ponose se, što su dio toga.

Oni su vječni promatrači i nikada ne mijenjaju svijet.

Strah ih je nepoznatog pa nikada ne zaplove do novog kontinenta.

Kada putuju mora se znati kako i gdje. Zašto, to se ne pita.

Religiozni su jer su svi oko njih religiozni i idu u crkvu.

Nikada ne vide farizeje oko sebe ali suosjećaju sa patnicima.

Pretjerati mogu jedino u ime tradicije i običaja kada slave nekoga
ili nešto. Nikada ne pretjeruju u svoje ime i za svoj gušt.

Materijalisti su i moraju kupovati i posjedovati. To ih određuje i daje im smisao.

Pokreće ih to što rade za stvari kojih nikada neće imati koliko im treba.

Tako odgajaju i obrazuju svoju djecu. Da budu robovi. Nikada slobodni.

Osrednjost je sveprisutna i opće prihvaćena. Ona je sive boje.

Koliko je samo slikara čije slike nitko ne vidi. Muzičara koje nitko ne sluša.

Koliko je samo priča, pjesama i blogova napisano a koje nitko nije pročitao.

I sve to samo zato što su osrednji, dosadni i nikome zanimljivi.

Upute za mediokritete:
Kada se nađete u novoj sredini nemojte se po ničemu isticati. Nemojte ni smrditi, ni mirisati. Ako baš morate imati mišljenje o nečemu neka bude opće i neka glasi : „Tako je“. Kada se nađete novoj sredini, nađite sredinu prije nego što vas zamijete. Ne ističite se mišlju, željom, riječju i djelom.
Za sve moguće nuspojave i indikacije koje se mogu pojaviti kao posljedica čitanja ovog bloga, obratite se administratoru!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.