Priča prva – vozio sam po autocesti 150 km na sat. Zaspao sam. U punoj brzini udario sam u zid pa u zaštitnu ogradu. Vrtio sam se po cesti i zaustavio u kanalu. Ni nokat nisam slomio. Automobil je izgledao kao zgužvana limenka. Zaustavio se čovjek bez noge i odvezao me ravno kući. Ispričao mi je , kako je on u sličnoj nesreći ostao bez noge. Nakon toga događaja mislio sam da sam neuništiv. Preživio bi tada i skok sa trinaestog kata bez padobrana. Zdravoj pameti dozvao me komad željeza. Pao mi je na nogu i jako je boljelo.

Priča druga – tetak je došao u bolnicu na operaciju srca. Srce mu je prestalo kucati iste večeri u bolničkoj sobi. Pet minuta bio je klinički mrtav. Uspjeli su ga reanimirati i vrati u žive. Drugi dan posjetio sam ga u bolnici. Stajo je i smiješio se. Pitao sam ga jeli bio u tunelu, doživio svjetlost i vidio tetu koja je umrla prije pet godina. Odgovorio mi je da se baš ničega ne sjeća. Kada sam došao kući bacio sam u smeće knjigu dra. Moodija, Život poslije života. On je slikar. Poslije toga događaja slika drugačije slike. Možda je razlog upola mlađa žena sa kojom živi.

Priča treća – bratić se borio u ratu i jedva izvukao živu glavu. On voli pričati doživljaje iz rata a ja ne volim slušati ratne priče, pa ga se klonim. Živi glupo, jadno i bjedno. Jednom prilikom je izjavio da će nas sve pobiti. Ima PTSP pa mi nije je bilo svejedno. Sudbina mu se osmjehnula kada je dobio pozamašno nasljeđe. Vratio mi je novac koji mi je dugovao i darovao mi ključeve sportskog automobila. Odbio sam auto po cijenu da primim metak. Iskreno sam navijao za njega. Mislio sam da sa toliko novaca može ostvariti svoje snove i konačno se negdje skrasiti. Trebalo mu je godinu dana da spiska novac. Danas živi bijednije i jadnije nego prije.

Priča četvrta – poznanica mi je pričala kako je bila u operacijskoj sali tri dana. Doktori su joj otvorili prsište i nisu znali što dalje da rade. Ležala je u komi priključena na aparate. Do najsitnijih detalja znala je opisati razgovor doktora i raspored aparata u sali. Kaže da se svega sjeća i da je poslije toga događaja puno smirenija osoba. Danas mi priča da se ne boji smrti jer je već bila tamo. Nosi križić oko vrata. Posudio sam joj knjigu Richarda Dawkinsa: Iluzija o Bogu. Čita je već godinu dana, kaže da je knjiga odlična i ne želi mi je vratiti.

Priča peta – u rodilištu su se rodila dva blizanca. Jedan je bio nedonošče. Šanse da preživi noć bile su mu nikakve. Proveo sam tu noć u čekaonici s ocem blizanaca. Čekao sam da se rodi moj sin. Nedonošče su stavili u inkubator zajedno sa drugim blizancem. Rekli su da je to uobičajena procedura.Suvislo objašnjenje kako će mu to pomoći, nitko nije imao. Proveli su devet mjeseci zajedno u maternici pa što znači još jedna noć u inkubatoru. Preživio je noć. Preživio je i kritičan prvi tjedan. Danas igraju nogomet u istome klubu.

O čemu se radi u ovim pričama? Koincidencije, čudan niz slučajnosti koji mogu ispričati samo oni koji prežive. Možda nešto treće, a što?