duliba

Evo draga moja Gustirno, potaknuta tvojim postom išla sam pisat pjesmu o drvu.
To je moja domaća otočna murva. Pjesma je tu pa kakva god bila...
(ova na slici nije ta moja murva )

MURVA

Lista, cvate, rađa,
preživljava brojne godine.

Svi starci pamte je
iz djetinjstrva.

Vječito savijena,
rascijepljena,
kore izrezane od ljudskih ruku.

Jača od zime, kiše, poplave.
Jača od ljeta, žege, suše.

Stoji nad strmim putem,
nudi tamne bobice.

Nekad su se otimali za tamne plodove.
Danas nemarno gaze iste tamne plodove.

Lista, cvate, rađa,
preživljava brojne godine.

Mrmori, dršće,
osvjetljena crvenim spuštajućim suncem.
Mrmori, dršće,
u najdubljoj tihosti noći.

I sutra će opet biti tu,
snažna, drhtava,
nad strmim putem
ne mareći za vrijeme
ne mareći za ure.

Nudeći tamne bobice
Stojeći postojano
nad strmim putom.