duliba

Dobriša Cugerić


Gle duplu votku poslije kiše
Puna je kapi pa se njišem.

Votka po votka, k tom još dupla
I ja sam drven poput trupla.

Kad se probudim ispod stola
Votka još uvijek mnome kola.

Kroz glavu mi tad prođe prvo:
"Jesam li kamen ili drvo?"

Ne traži moj stećak
među stećcima
nećeš ga naći tu gdje tražiš

ako se želiš pokloniti mojoj sjeni
pokloni se pred bilo kojim kamenom
koji te može podsjetiti na mene

ako se želiš pomoliti za mene
pomoli se pred svakim kamenom
koji ti rasvjetljava moj lik

ako želiš poljubiti kamen
ispod kojeg počivaju moje kosti
poljubi onaj koji ti se učini mojim

ne traži moje kosti ni moj kamen
kosti su pepeo
a pepeo patina na svakom kamenu

sve je učinjeno da mi križa ne bude
jer se ne križah

sve je učinjeno da stećka nemam
jer ga ne stekoh

sve je učinjeno
da me mjesecom i zvijezdom ne obilježe
jer mjesečinom se kupah u danima samoće
a zvjezdu mi nikad ne pronađoše

ni slike mi nema jer je izbjeliše
ni riječi o meni jer je iscrpiše
i iscrpljenu zametoše

ostalo je samo silno kamenje
da šuti tajne o meni
jer mu ništa ne mogaše

Ibrahim Honđo, iz knjige “Prokletstvo u kamenu”, ciklus “Pomirenje s budućnošću”

Slika : Greta Vizler


LAGANO UMIRE ONAJ ...

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.

Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
onaj koji ne priča s ljudima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.

Lagano umire onaj koji ne mijenja svoj život
kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si neće dozvoliti, niti jednom u svom životu,
da pobjegne od smislenih savjeta…

Živi danas, učini danas, riskiraj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!

Pablo Neruda

Cijelu jednu večer kopala sam po kompu i ipak dobila nekakav svoj video.
5 put sam resetirala komp, ponavljala, mislila sam da ću ga
razbit. Bila sam uporna i nemojte mi se smijat.
Htjela sam i ja probat.

Tisuću puta MORE

Protrljala sam oči, pogledala kroz prozor, nasmješila se suncu.
Blaženo jutro, koliko mogućnosti pruža ova uspavana svjetlost dana.

Prošetat ću uz MORE. Zaustavit ću se bezbroj puta pred njegovim krilom
i prepustit sanjarenju.
Danas je veselo, bučno, neumorno.
Vječna igra MORA i obale, umjetnost postojanja, beskraj, sloboda.

Lagane jedrilice ljuljaju se,
MORE ih prima ljubazno, široko.

Sivi brod u daljini ide kroz MORE, kroz nebo
prema dalekoj obali.

Galebovi se sudaraju s vjetrom i MOREM,
vrište, uživaju u opasnosti, dolijeću na stijene,
spuštaju se u MORE strelovito.

MORE ih prima u svakom naletu
jer oni su dio MORA i prirode.

Šetam i zaustavljam se, MORE mijenja oblik i boju,
udaljava se, približava... šapuće, odzvanja...
Lijepo, pitomo, svjetlo i tamno,
Tajnovito, duboko, nedokučivo.
Razbacuje se MORE razdragano svojom raskoši
i uzima me k sebi u zaborav.

Uživam u suncu i tražim osunčanu stijenu,
kao što ću uskoro hodati po užarenom šljunku
i tražiti komadić hlada.
Zauzimat ću svoj posjed u hladovini,
a MORE će mi ga ljubazno pružati.

Zimi je dragocijen svaki sunčani dan,
još više onaj proveden uz MORE.

Zima je, bit će i proljeće, bit će i ljeto,
ali sad je MORE... mirišljavo, svjetleće, primamljivo.
Uvijek svježe, uvijek novo, mekano i nježno MORE.

UDAHNI, ZADRŽI; NASMJEŠI SE - MORU.

Nosim ruksak na leđima,
u njemu nekoliko oblih kamenčića.
U svoj ću vrt usaditi MORE od tvrdog kamena.
Oleandri će ljepše cvasti,
a ja ću na kućnom pragu slušati MORE.

I sve moje misli, okusi, sjećanja
izlaze iz sitnih kapljica koje me gledaju svojim prozirnim pogledom - MORE:

Ponavlja se, vraća, ponavlja...
susret s MOREM nikad ne završava.

Zar ne razumijete ?
MORE nema krajaaaaa ...


PS: Ovaj prelijepi morski uradak,
poklon je od moje drage Galiotice.
Jedinstvene morske JASLICE :)

MOŽDA TREBATE ČUVARA ?!

Dovlačila sam stare žlepce, mazala, uređivala, ..............













........ na kraju opet sve završi s kamenjem, kamenjem .............

Odlučih malo promijeniti okoliš, izaći iz kuće iz vlastitig dvorišta,
vidjeti svijeta, vidjeti svijeta, vidjeti....
Osjećaj da možeš kuda god poželiš svojim prometalom,
neopisivo..."putovanje po vašoj mjeri" sloboda, neovisnost...
Ma slika govori više od tisuću riječi ...


(slike preuzete s int)

Da, zamijenih onaj osjećaj tjeskobe, sputanosti...
Da, treba malo ponekad dati oduška nemirnom duhu,
znatiželji...
Ma, slika govori više od tisuću riječi...



Odabrah destinaciju, moda, fitnes dizajn, ma
domaće vino i riblji specijaliteti...
jedinstveni krajolik,
ma slika govori...



U dobrom društvu, probranom i pomno odabranom, u
slobodi, izlazu van granica, gdje nema mjesta ni za što
osim slobode same,
ma slik....



POZDRAVLJAM I VIDIMO SE KAD JA TO ODLUČIM !
Što ti je sloboda ......eeeee

NAJVIŠE LJUBAVI , PAŽNJE I NJEŽNOSTI MOLIM ZA DJECU !!!


by internet