Hotel za pse Zagrebački duhek

Ok, odlučili ste se za psa.
Bilo da želite nabaviti psa s rodovnicom jer ste već dugo vremena ljubitelj određene pasmine, bilo da želite udomiti štene iz azila, sasvim je svejedno - svijesni ste da vaša odluka donosi
i mnoge odgovornosti jer, prije i nakon svega, radi se o živom biću i novom članu vaše obitelji! Što je važno naglasiti već u startu - pas nije igračka!
Nabavljate li štene samo stoga što ste ga obećali djetetu ukoliko bude dobro u vrtiću ili školi, razmislite ponovno!
Nabavljate li psa samo stoga što ga ima i vaša prijateljica - također, razmislite ponovno!
Bavim se psima već dugi niz godina mjeren doslovno u desetljećima i, ukoliko se spremate nabaviti svoga prvog psa, reći ću vam nekoliko vrlo važnih stvari...
Kada štene dolazi u novu obitelj, ljudi nisu nužno spremni za ono što ih čeka iz jednostavnih razloga: neznanja i neiskustva. Tada se, nespremni na određene i, ponekad, neočekivane stvari, vrlo lako i prelako predaju a stvar rješavaju odručući se svog tek nabavljenog ljubimca.
Štenad je neodoljiva no, osim igre i maženja, štenci su zapravo još vrlo, vrlo male pasje bebe koje ne znaju apsolutno ništa o lijepom ponašanju i pravilima kuće!
Stoga vam donosim ovaj mali praktični priručnik o tome što očekivati i kako riješiti neke od stvari s kojima ćete se neminovno susresti!
Da se razumijemo, NISU SVI ŠTENCI ISTI!
Ima ih samostalnijih, druželjubljivijih, življih, maznijih, mirnijih, agresivnijih, prestrašenijih ili hrabrijih, poslušnijih ili manje poslušnih, no nekoliko stvari se zaista odnosi na sve!

Što štenad čini:

1.) Štenci kakaju i piške po svuda.
Baš kao i kod ljudskih i drugih beba, ovo je jednostavno fiziološka i biološka činjenica a to,
vjerujte mi, u većini slučajeva neće prestati za nekoliko dana, koliko god se vi trudili, već vjerojatnije tek za nekoliko mjeseci!
Naravno, ovisno o dobi udomljenog šteneta i eventualnoj prethodnoj socijalizaciji, ovaj se proces kod nekih sretnika zaista i može svesti na svega nekoliko dana no, realno, riječ je samo o nekoliko sretnika koji čine iznimku a ne pravilo!
SVAKI PAS se može naučiti na kulturu izlazaka, no da bi to uspijelo, pas mora doseći određenu dob i s njom stečenu mentalnu razinu dovoljnu za određenu samokontrolu nad fiziološkim impulsima!
Očekivati od jedva dva mjeseca stara šteneta da usvoji bon - ton po pitanju nužde u roku od dan - dva, u novoj sredini, odmah nakon odvajanja od majke i lega je, u najmanju ruku, apsurno!
Baš kao što od bebe ne biste očekivali da prestane piškiti u pelene dok ne dosegne barem 2-3 godine, ne biste trebali očekivati niti od psa da usvoji ovakvo ponašanje u roku od npr. tjedan, pa čak i mjesec dana! Radite li s njime na tome dosljedno i uporno, češće ga izvodeći van i hvaleći i bodreći svaki puta kada nuždu obavi u parku a ne na vašem sagu, rezultati su neminovni! U početku će biti povremenih "pogodaka" i "propusta", ali sve to zapravo jako brzo prođe, stoga, molim vas, ne dajte se obeshrabriti!

2.) Štenad pušta dlake.
Da, psi se linjaju. Svi. Bez iznimke.
Čak i pasmine koje su na glasu kao ne-linjajuće zapravo gube dlaku no ona se, zbog svoje strukture, češće zadržava s ostalom dlakom na psu umjesto na podu, pa se naknadno eliminira groomingom, na prvu odajući dojam "ne-linjanja".
Razmislite malo...Gubite li vi kosu? Naravno! Sve što ima dlaku i folikul iz kojeg onda raste, tu dlaku s vremena na vrijeme i mijenja, što je prirodna posljedica odumiranja starih i rasta novih dlaka!
Ljudi često misle da znaju što linjanje točno znači no, ukoliko niste imali psa ili ukoliko niste bliski prijatelj nekoga tko psa ima, dobro razmislite prije bilo kakva poteza po pitanju udomljavanja. Većinu ljudi ova činjenica ne smeta no osobno poznajem i one koji su se psa na posljetku ipak odrekli zbog toga što su im previše smetale - upravo dlake!
Ljubavi prema životinjama ovo nije ni najmanji problem no smatrate li da niste dorasli konstantnoj borbi s dlakama na odjeći, po podu i namještaju, radije nabavite nekog drugog ljubimca!I zaboravite na mitove o proljeću i jeseni! Tada linjanje zaista jest najizraženije no psi gube dlaku tijekom cijele godine!

3.) Štenad ne zna pravila kučnog reda
…dok ih vi ne naučite!
Za štene određeni predmeti, kao što su noge od stola, vaše cipele, kuhinjske krpe, razno razni predmeti po kući koji za vas imaju i neku drugu namjenu osim trošenja mliječnih zubića i praksiranja lova, služe samo za jedno i jedino - grickanje!
I opet, baš kao kod ljudskih beba, uzrok tome su mliječni zubići, trening "za poslije" ili jednostavno - igra i zabava! Oni nisu svijesni što smiju a što ne smiju, stoga u početku "napadaju" sve!
I za korekciju ovakva ponašanja treba malo vremena i strpljenja te upornosti ali uz dovoljan broj psećih igračaka, to se da vrlo brzo riješiti!
I, baš kao kod beba, nema popuštanja! Jednom NE je uvijek NE!

4.) Štenad rijetko kada dobro reagira na vaš odlazak iz kuće!
Dakle, odlučili ste se za psa, udomili ste ili kupili štene koje je do tada najvjerojatnije bilo s majkom ili nekim čoporom (psećim, ljudskim ili oboje) i doveli ste bebu u svoju obitelj, svoj čopor!
Vi ste prva supstitucija za dom, sigurnost, majku!
Štene će vas vrlo brzo prihvatiti, zavoljeti i slijediti po svuda, no odete li npr. nakon svega par dana negdje van bez njega i ostavite ga samog, šok koji slijedi je golem! To je biće upravo "izgubilo" jednu obitelj
kako bi se našlo u drugoj - vašoj - pa je stoga i za očekivati da će reakcija u slučaju vašeg duljeg odlaska biti cviljenje, strah, izgubljenost…
Stoga, nabavljate li psa, bilo bi idealno da većinu vremena nekoga imate doma uz njega, barem u prvo vrijeme!
U slučaju da i vi i ukučani radite ili se školujete, najbolja opcija prvih nekoliko mjeseci jest da štene smjestite u vrtić za pse gdje će dobiti priliku za socijalizaciju s drugima, igru i skrb do vašeg povratka
s posla i gdje, što je nabitnije - neće biti samo!!!
Kod nas u "Duheku" vrtić za pse je redovna opcija koja posebno odgovara ljudima iz centra ili iz istočnih dijelova grada s obzirom na to da se mi nalazimo u Maksimiru no, osim nas, na području grada Zagreba, ima još nekoliko psećih vrtića tako da se uvijek može naći nešto praktično za svakoga, neovisno o tome u kojem dijelu grada živite!

5.) Štenci nisu baš uvijek socijalizirani.
To što se štene netom udomili iz njegova legla, ne znači da je štene socijalizirano s drugim, nepoznatim psima! Ono će vjerojatno isprva reagirati strahom pomiješanim sa znatiželjom te će se postepeno naučiti ponašati prema "psećim pravilima", naučiti ophoditi s drugim psima, postati samostalnije i samouvjerenije, itd. No za to je kontakt s drugim psima zaista nužan!
Sklanjati štene od drugih pasa koje susrečete u šetnji zbog vlastita straha najveća je pogreška koju možete učiniti! Ono mora naučiti "pravila ponašanja" s drugim psima no to nikako ne može ukoliko se VI ponašate previše protektivno! Naravno, oprez je nužan, i ne kažem da nema slučajeva napada odraslih pasa na štenad, no takvi su slučajevi iznimno rijetki igrate li po pravilima VI, kao trenutačni vođa čopora, a ne štene!
Nema razloga da štenetu ne dopustite igru s drugim psom ili da ga ohrabrujete u strahu i nesigurnosti!
Na ovu je temu napisano puno knjiga pa nema smisla da ovdje nadugačko i naširoko objašnjavam temeljne principe socijalizacije, no i u tom smislu najbolje su opcije upravo pseći vrtići, igrališta za pse i parkovi gdje će i vaše štene naći pregršt vršnjaka nestrpljivih da se udruže u jednom poštenom utrkancu za štapom, lopticom ili jednostavno - jedni za drugima!
I opet, kao kod ljudske djece, oni žele i trebaju igru. Kroz nju uče, vježbaju, napreduju i razvijaju mentalne, motoričke i ine sposobnosti!
Da, opasnosti od ozlijeda uvijek postoje; kao i djeca, mogu se spotaknuti, pasti, uprljati se, izgrebati, uganuti nogu, pa čak se i potući oko igračke ili štapa!
Ali sve je to ok! Sjetite se sebe samih kada ste bili djeca!
A, vjerujte mi, štenci nisu baš toliko različiti!

6.) Štenci su osjetljivi.
Baš kao i ljudska djeca, štenci su osjetljivi pa su u ranoj dobi, prije razvijanja i stjecanja punog kapaciteta imunološkog sustava, skloniji infekcijama virusne, bakteriološke ili parazitarne etimologije, što se značajno prevenira redovitim cijepljenjem i protuparazitarnom terapijom te izbjegavanjem kontakata s drugim psima prije imunizacije (cijepljenja).
Nakon cjepiva na zarazne bolesti i bjesnoću, vaše štene i dalje ima sve šanse "pokupiti" pokoju virusnu "divotu" tipa pseći virusni kašalj (što će neminovno i učiniti!), a tu je i cijela paleta virusnih proljeva ali, paralela s ljudskom djecom stoji i u ovom slučaju: sve je to savršeno normalno i, štoviše, čak i nužno za razvoj imunološkog sustava i otpornosti!
Štenci se, baš poput nas, jednostavno moraju "proklicati" raznim mikrobiološkim čudima kako bi na njih postali imuni i tu lijeka nema! Bez brige, najčešće se radi o tipičnim sezonskim virozama manifestiranim kašljem, povraćanjem ili proljevom a ukoliko je pas afebrilan i dobre volje, normalno jede i pije dosta tekućine,
bez obzira na to kako bi vam se navedeni simptomi mogli učiniti strašnima, slobodno mirno spavajte!
Za par dana proći će samo od sebe!
U slučaju porasta temperature, klonulosti, blijedila sluznica, gubitka teka uz proljev i povraćanje, odbijanja tekućine i/ili sukrvice u stolici, mokraći ili sekretu iz nosa, svakako odmah posjetite veterinara!
Pritom ne zaboravite da su za brži oporavak i psima potrebni vitamini i puno tekućine, baš kao i nama! I, da - vjerovali ili ne, psu možete skuhati i nezaslađeni čaj! I to onaj isti koji bi skuali i sebi ili svojoj bebi u slučaju npr. proljeva! :-)

7.) Psi su nemjerljiva radost, ljubav i snaga!
I TO je, na posljetku, jedina relevantna i neporeciva činjenica.
Sav se trud stostruko isplati jer ljubav, vjernost, prijatelja kakvoga ćete tek dobiti…ne mogu opisati ovako šturo, s par riječi… jer one, čak ni u punokrvnom pjesničkom kapacitetu, jednostavno nisu dovoljne!
Da imam samo po lipu za svaki osmijeh, suzu radosnicu, momenat ganuća koji su mi psi - i moji i tuđi! - priskrbili u životu, sada bih si vjerojatno mogla priuštiti i ekskluzivnu vilu na Mjesecu ili Marsu!
Kada kažem da je pas član obitelji - to zaista i mislim.
U punom i potpunom smislu riječi!

Eto, nadam se da vam je ovaj tekst barem malo pomogao, natjerao vas da razmislite, da se dodatno educirate o psima, njihovoj prirodi, potrebama i socijalizaciji a za sva eventualna pitanja novih vlasnika ili bilo kakav savjet - slobodno mi se obratite putem maila - ivana@duhek.com

Oznake: Zagrebački duhek, vrtić za pse, pasji vrtić, čuvanje pasa, dnevni boravak pasa, pet sitting, čuvanje pasa maksimir, maksimir, čuvanje pasa zagreb, hotel za pse zagreb

U današnjem postu nastavljam sa temama interesantnim većini vlasnika kućnih ljubimaca, u kojima ću, nadam se, što bolje obraditi još neka pitanja vezana za ostavljanje pasa, maca i ostalih životinjica na čuvanju kod nas, a koja muće većinu vlasnika – posebice ako pas ili maca dolaze prvi puta!

Ako se radi o malim kućnim ljubimcima poput zamoraca, hrčaka, kunića, kornjačica, ptičica isl., za njih zaista nema problema, jer oni druge životinjice, poput pasa i mačaka niti ne sreću, odnosno, drže se odvojeno od njih a ako postoji kakav kontakt, onda je to samo onaj vizualni, ali i to samo sa određenim psima, naviklim na ptice, glodavce isl.! Iznimka je naš dragi zeček Spotty, čest gost, koji obožava naganjat Lisu po sobi, pa mi ni ne smije pasti na pamet propustiti dovođenje Lise k njemu u sobu barem jednom dnevno, jer odmah traži knjigu žalbi… :-) Dakle – da, ima i toga… :-)

Nesocijalizirani ili uplašeni psi i teritorijalno nastrojene mace

Naime, kako je poznata stvar da se kod nas na čuvanju psi i mace ne drže u boxevima, pitanje koje mući vlasnike određenih pasa i mačaka je – kako se slažu s drugima?

Psi većine ljudi koji su kod nas bili na čuvanju dobro su socijalizirani i u pravilu problema među njima nema. Međutim, povremeno se pojavi i pas koji je kroz život imao ili jako malo kontakta s drugim psima, ili je pak pretrpio određenu traumu – poput napada drugog psa – i sada se drugih pasa boji. Ili je jednostavno riječ o muškom psu koji društvo drugog dečka neće otrpjeti bez napada. Što u takvim slučajevima?

Osim Lise i Lady, naših curica koje su stalna postava, na čuvanju može istovremeno biti još pasa, tako da je pasje društvo neminovno - što ne znači da se pas, u slučaju nekih prijašnjih trauma, mora družiti s njima!

Naime, iako se psi ne drže u boxevima, u slučajevima bilo kakvih neslaganja se odvajaju, jednostavno u drugi dio našeg doma, i takvi se psi, umjesto s drugim psima, češće drže nas ljudi kao društva za igru. Interakcija s drugima ipak u jednom dijelu postoji i tada se svodi primarno na Lisu i Lady, koje su izvrsno socijalizirane i kod kojih neslaganja s drugim spima nema. Kod prestrašenih pasa čak nije potrebno ni neko striktno odvajanje „iza zatvorenih vrata“, jer ako su drugi oko njega dobro socijalizirani, shvaćaju znakove psa nezainteresiranog za društvo i jednostavno ga puštaju na miru. On se smjesti u jednu sobu gdje mu se sviđa, drugi se smjeste u drugu gdje imaju podobnije i razigranije društvo, i vrlo stabilan suživot je moguć, jer iako se ne igraju ili druže međusobno, mirno dijele životni prostor!

Prestrašenom psu u takvim okolnostima društvo drugih stabilnih, mirnih i druželjubivih pasa samo koristi u smislu socijalizacije, jer – koliko god se inicijalno bojali npr. Lise i Lady zbog njihove veličine, taj strah jenjava pri prvoj zajedničkoj šetnji, koja je ujedino izvrsna prilika da se psi „učopore“! Psi se pritom uvijek šeću na lajnama, a oni koji se puštaju – puštaju se samo na livadici za pse, a i to jedino kada i ako psa već jako dobro poznamo, i vice versa – on nas! U svakom slučaju, psi koji su kod nas tek počeli dolaziti uvijek ostaju na lajni, bez obzira koliko nas slušali. Opet, to nije tako strašno jer im igre ipak ne fali; kad i nisu pušteni na livadici, to si nadoknade igrom ostatak dana doma! :-)

Dakle, koliko god vaš pas bio nesocijaliziran i uplašen, naglasak je ipak uvijek na činjenici da je – pas. Kao takvom, zajedničko njuškanje, kakanje, piškanje i označavanje teritorija po kvartu s drugima, samo po sebi stvara jaku genetski determiniranu vezu s drugima, jer biologija odnosno priroda i instinkti imaju uvijek prevagu nad naučenim, stečenim ponašanjem. Tako da jako puno vrlo prestrašenih i nesigurnih pasa koji dođu kod nas na čuvanje, iz toga izađu kao nanovo socijalizirani i puno uravnoteženiji i sretniji peseki, bar po pitanju interakcije s drugima!

Kod maca je situacija utoliko složenija što zbog ograničenja prostora za čuvanje, najčešće na raspolaganju imam samo jednu sobu, pa ako je maca više, ključno je da se slažu! Mace su dosta teritorijalnije od pasa na tuđem terenu – jer ga vrlo brzo prisvoje! Dok psi većinom ne puštaju druge pse u svoj dom - osim Lise i Lady koje su poprilična iznimka u psećem svijetu zbog rane socijalizacije i načina života - psi na čuvanju kod nas bez problema puštaju druge da uđu u njihov novi stan. Mace baš i ne! Naime, nakon jednog dana provedenog kod mene, to je njihova soba, kauč, stol, krevetić, ja, zdjelice i igračkice… pa nitko novi više nije baš dobrodošao! Iznimka su ipak mlade mace koje nisu toliko fokusirane na prostor pri dolasku društva, koliko na igru i samo društvo, pa se najčešće divno slože i igraju!

Agresivni psi, devijacije u ponašanju i neslaganja među mužjacima

Reakcija muških pasa na druge muške pse poznata je većini ljudi koji imaju dečke, koji se ponekad međusobno mogu složiti divno, no nerijetko uopće ne vole druge muške pse i ne slažu se ni s kim, osim sa curama s kojima su divni!

Dakle, kako čuvanje izgleda u takvim slučajevima i kako se takve nesuglasice rješavaju? Kao prvo, ako imamo jednog muškog psa na čuvanju – najčešće ostaje i jedini, te druge dečke istovremeno izbjegavamo, posebno ako znamo da je npr. pas koji je trenutno kod nas zbilja nesklon drugim dečkima. Ovo pravilo jednog muškog psa „at the time“ ipak nije nepromijenjivo! Bilo je perioda i kada smo imali po tri dečka na čuvanju u isto vrijeme – no to svakako ovisi prvenstveno o samim psima! Tako, promjerice, ako se radi o psima koji su kod nas bili i prije i koje dobro poznajemo, prije nego potvrdimo istovremeni boravak dvaju mužjaka, prvo ih dovedemo na upoznavanje i igru. Psi koji su većinom dobri s dečkima i nemaju izraženu agresivnu i teritorijalnu stranu, u pravilu funkcioniraju bez problema s drugim dečkima slične naravi i stupnja socijalizacije, pa tada kod nas može biti i više dečkiju istovremeno!

Dakle, agresija u raznim stupnjevima među mužjacima nije niti rijedak, niti jedinstven ili neriješiv slučaj.

S druge strane, u nekim – srećom – daleko rijeđim slučajevima, imali smo se prilike susresti i s psima dosta devijantnijeg ponašanja, u smislu npr. mužjaka koji napadaju i druge mužjake i ženke i sve što se kreće podjednako. Da odmah naglasim - takvi se psi striktno i bez iznimke izbjegavaju - ne toliko zbog njih samih, već više zbog drugih, i zbog nedostatka prostora! Naime, teško je i dosta komplicirano odvojiti jedan dio stana samo za jednog psa, dok su svi drugi natiskani u drugom dijelu, makar se radilo samo i o našim curama – pa se takvi aranžmani bez iznimke izbjegavaju. Naime, baš bog činjenice što nemamo boxeve, takvo odvajanje puno je teže i za nas, i za druge pse, a konačno – i za tog nesocijaliziranog psa, koji druge pse čuje, a ne smije među njih, radi njihove obostrane sigurnosti.
U par slučajeva takvi su nam psi ipak došli, i tada se takvi psi, naravno, odvajaju u potpunosti i nemaju više nikakva kontakta s drugima.

Dolazak na upoznavanje prije ostavljanja na čuvanju

Zbog svega navedenog u vezi sa psima koji imaju određene probleme u komunikaciji i suživotu s drugim psima, prije samog dovođenja na čuvanje, svakako se preporuča prethodni dolazak kod nas na upoznavanje. Ipak, da vas ne sprešetavam prije puta – to nije nužno kada se radi o socijaliziranim spima koji se redovito susreću s drugima tijekom šetnji ili na igri na lokalnim livadicma i parkovima, posebice curicama, mladim, vedrim, zaigranim psima, isl. koji osim eventualnog početnog straha od pasa koje ne poznaju, nemaju značajnijih problema u snalaženju s drugima.

Socijalizacija i resocijalizacija

Naglasila bih da se kod nas psa može dati i samo na socijalizaciju s drugim psima, ali to uvelike ovisi i o samom psu, odnosno, na koji način se njegova nesocijaliziranost iskazuje! Dakle, dovođenje psa na socijalizaciju i resocijalizaciju je prvenstveno diktirano i uvjetovano sigurnošću i brojem drugih pasa na čuvanju, kao i voljom vlasnika da za to psu pruži dovoljno vremena, jer to ne ide preko noći!

Klasični pet sitting - čuvanje psa, mace ili drugog kućnog ljubimca u domu naručitelja usluge

U slučaju gužve kod nas, neslaganja s drugima, potencijalnih sukoba među dečkima, ili sl. uvijek postoji i još jedna opcija koju nudimo – a to je klasični pet sitting, odnosno, čuvanje i obilazak kućnog ljubimca u mjestu naručitelja usluge.
To znači da pas, maca, zamorac ili bilo koji drugi kućni ljubimac ostaje kod sebe doma, a mi ga dolazimo nahraniti, napojiti, očistiti, prošetati, počešljati isl. Ovakva varijanta, osim što je nešto jeftinija, zna biti posebno zgodna za vlasnike pasa koji mogu ostati sami kod kuće neko vrijeme kroz dan, a posebno je popularna i kod vlasnika maca, koje zbog gužve kod nas ne mogu k meni – pa ja dođem k njima!
Naime, mace su s te strane zahvalnije jer se ne izvode u šetnju radi vršenja nužde, pa su jedan do dva obilaska tijekom dana u slučaju izbivanja vlasnika sasvim dovoljni! Maca se pri takvoj posjeti očisti (wc), da se svježa vodica i hrana, macu se prema potrebi počešlja ili očetka (grooming kod dugodlakih i srednjedlakih pasmina), i poigra se i pomazi s njom, a na takve aranžmane reagiraju i više nego dobro, neovisno na koliko im vlasnici izbivaju!
U slučaju pasa, šetnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, a pas se nahrani najčešće 2 x dnevno, ujutro i navečer, osim u slučajevima mladih pasa koji još imaju tri obroka dnevno, ili u slučajevima da se radi o psu sa specifičnim prehrambenim potrebama zbog nekog zdravstvenog stanja, kada se hrani npr. više puta dnevno u manjim količinama.
Isto se odnosi, naravno, i na druge kućne ljubimce, tako da se obilazak može naručiti za bilo koju životinjicu! :-)

Ovakav način brige za kućne ljubimce, bez da napuštaju svoj dom, također se može dogovoriti na neograničeno vrijeme, baš kao i kada su životinjice kod nas, i svakako je još jedna od mogućnosti kada trebate na put, a kod nas doma više nema mjesta, ili pak jednostavno imate psa ili macu navikle da ostane sami doma, pa je i vama tako zgodnije! :-)

Ovakvi obilasci su jako zgodni jer na njih ipak manje utječe npr. gužva kod nas doma. Osim gužve s pesekima kod nas doma, prepreka ovdje može biti nedostatak vremena „u špici“, tijekom sezone godišnjih, blagdana, isl., zbog drugih takvih angažmana i/ili velika udaljenost naručitelja usluge, kad se fizički ne može obići neka životinjica jer je predaleko, a mi zbog životinjica već prisutnih na skrbi, ne možemo toliko izbivati iz kuće. Zato je ipak poželjno i za obilazak takve vrste najaviti se i rezervirati termin što ranije!

Za više informacija, kontakte i cijene usluga, posijetite svakako i našu službenu stranicu „Zagrebački duhek“! :-)

I, toliko za sada od mene! Nadam se da sam vam i ovaj puta uspijela bolje pojasniti neka pitanja koja muće vlasnike određenih životinja, a vezano za ostavljanje kućnih ljubimaca, posebice pasa, na čuvanju!

Lijep pozdrav svima!

Oznake: pet sitting, čuvanje pasa, šetanje pasa, hotel za pse, Zagrebački duhek, ivana janković, kamo s ljubimcem