Hotel za pse Zagrebački duhek

25.03.2009., srijeda

Jordan: Petra, here I come!

Photos and text by Ivana Janković al. Mist

Oko dva su sata ujutro, i nakon gotovo nimalo sna, prenuo me zvuk mobitela koji sam navila kao budilicu, ako uhvatim koji sat sna. Međutim, nisam baš mogla zaspati - što od vrućine, što od iščekivanja puta za Jordan i Petru, jer to mi je bila velika želja posjetiti već duže vrijeme, čak i više nego bilo što u Egiptu!

Još sam na Sinaju, u svom hotelu u Sharmu, odakle će me pokupiti bus za aerodrom rano izjutra. Avion nam polijeće tek za par sati, no kako je na aerodrom potrebno doći bar 1,5 - 2 sata prije, moram se ustati ovako rano i krenuti na spremanje. Stpalo, koje sam rasjekla na koraljnom grebenu jučer, još me zeza i peče, pa nešto vremena moram posvetiti i njemu.Zasad je zamotano gazom i više ne krvari, a natikače koje sad imam na nogama ipak se spremam zamijeniti tenisicama - ako mi uspije ugurati zamotanu nogu u njih - jer me čeka dosta pješačenja danas, a u natikačama ili sličnim otvorenim cipelama sam nepopravljivo nespretna, za popizdit, pa se bojim da bi, ako inzistiram na takvoj obući, uskoro završila i sa prijelomom, a ne samo ogrebotinom...zubo
Ipak, nekak mi uspijeva zavit nogu i navuć tenisicu, a i sama posjekotina se sada već čini bolje...U početku mi je malo neugodno za hodat, pecka i sl., pa me malo i brine, no kako mi vrijeme ide, nemam više vremena za improvizacije i moram se dokraja obuć i spremit ruksak!

Uskoro izlazim u hotelsko predvorje, i nakon nekoliko minuta stiže i "kolekcionar" nas putničkih duša, koje smo se prodale agenciji koja vodi u Jordan.

**********************************************************************************************************************
Tak je!I opet ja sve željne puta do Jordana i Petre upućujem u središte Sharma gdje imate krdo agencija.Koliko god vam se želudac diže od pomisli da idete na izlet sa agencijom, ovo svakome preporučam - jer vas izađe ful jeftinije, a Jordan je sam po sebi, napominjem, dosta skuplji od Egipta.

Ovakva tura je zapravo cjelodnevni izlet, na koji krećete rano izjutra, a vraćate se oko 23 - 24 h navečer isti dan; putujete avionom i busom, i obiđete Aqabu i Petru, naravno. U samoj Petri se pritom zadržavate oko pola dana, i na kraju imate vremena i solo plaziti po ruševinama sasvim dovoljno da vam već pozli, vjerujte mi rolleyes
Ovakav si trip možete uzeti kod lokalnih agencija, dakle, ali i tu se treba malo raspitati jer se cijene razlikuju.
Konkretno, mene je na ovaj način taj izlet izašao oko 1100 kn - dosta skupo, da, ali ako si to želite i raspitali ste se o tim opcijama i prije puta u sam Egipat, i uz malo štednje i kalkulacije - zaista se da sredit, i ipak ispada najpovoljnija solucija. Jer, da sam išla solo do Aqabe, pa otuda prema Petri (do koje ima btw. kojih 5 sati jahanja busom samo od Aqabe), ne bi stigla to bez noćenja posložit...A cijene noćenja u Petri i okolici su jako visoke, pa i ako se radi o "budget" travelu i organizaciji. Nema tamo šanse naći nešto u backpack aranžmanu; odnosno, ima - samo je taj backpack isto ful skup, u svakom slučaju - sve bi me izašlo najmanje duplo više nego ovako.

Kako to dalje funkcionira? Lik iz agencije uzme vaše podatke, i pobere vas iz hotela u kojem noćite, te vas odpelja na aerodrom, i usmjeri na avion - nakon što vam je dao kartu, naravno - a dalje, nakon leta, preuzima vas i dočekuje jordanska "podružnica", odnosno vodići-surdnici, sa busevima, kojima vas voze do Petre, ispričaju i prepelaju vas onuda, pa vas puste da si sami lutate kanjonima ako vam je gušt, i odpeljaju na ručak u hotel u Petri.
Nakon ručka, vraćate se u bus i nastavljate do Aqabe, malo se i tamo prošećete i razgledate, te idete na avion za Sharm, i doma.
*********************************************************************************************************************

Ujutro je još mrak, zaista je rano, no ulazeći u bus vidim da je tu već par ljudi iz drugih hotela, pospano kljucaju i žmirkaju prema meni.Dosta je mlađe ekipe, što me veseli, jer znam da ću imati zanimljivije društvo.Na putovanjima se imam običaj uvijek skompati s nekim tko mi paše kao suputnik; pa tako već polako razgledavam i vrebam nove "žrtve" belj
Budući da me svi pospano pozdravljaju na ulazu, i kartko se upoznajem sa suputnicima, već nalazim kandidate u dvjema mlađim Britankama, odprilike moje dobi - Gemom i Norom. Svi smo još jako pospani i ni ne trudimo se ulaziti u dublju komunikaciju; za to će biti vremena na aerodromu i na putu dalje.

Let od Sharma do aerodroma u Jordanu je zaista kratak, traje svega oko sat vremena! Nakon ukrcaja i poljetanja u malom aviončiću, nekom charteru od svega desetak mjesta, uživamo nakratko u dosta jakim turbulencijama, i sad već sasvim razbuđeni, nastojimo konzumirati posluženi nam obrok - za divno čudo; nisam si ni mislila da će nam za tih sat vremena dat i kaj za jest! Još da sam se uspijela oteti dojmu da ćemo se svaki čas stuštiti dole, i da proživljavam zadnje trenutke života, uživala bi u doručku više, no... zubo Istina, prema turbulencijama totalno rezigniran izraz na stjuardesinu licu mi je ponešto pomogao prebroditi krizu, i samljeti keksiće do kraja...Naravno, cjela zgoda smo dokazuje moju tvrdnju da meni nikad nije prekasno ili prerano ili prenapeto za jest, jel'te...njami...strašno nešto...rofl

Ipak, sletjeli smo, živi i zdravi, i nakon kontrole putovnica i viza - koje btw. trebate imati za Jordan, ali ih lako dobijete na samoj granici, a naplačuju se oko 60 kn, koliko se sjećam, pa nije potrebno prije se s tim natezati posebno - krenuli prema busu, gdje smo se upoznali i s našim jordanskim vodićem, starim Židovom jordanskog podrijetla, Haniem.
Lik je stvarno totalno cool, jako puno toga zna i zaista se potrudi da ti sve ispriča i pokaže, i premda izgleda kao da bi zaista trebao u penziju i da je ovakav put za njega ipak preveliki napor, bez problema odradi izlet, sa svim, pa i onim fizički zahtjevnijim djelovima!Zato, Hani thumbup

Vožnja od granice do Petre je dosta dugačka, pa nas je čekalo još par sati trucranja busom do našeg odredišta.

Grofica na putu prema Petri, i pred Izraelskom granicom (u pozadini):



Nakon par sati truckanja i promatranja prostranstava jordanskih pustinja i pokojeg kanjona - koje su btw. još dosadnije nego one egipatske ili tuniške, ako ne iz drugog razloga kad ono jer nemaju dine poput saharskih, već dosta kamenjara kaj je zanimljivo isprva ali osobno meni brzo dosadi - našli smo se konačno nadomak Wadi Muse, i samim time, obećanja da smo skoro na "promised path" - u kanjonima Petre cerek

Nakon konačnog silaska i iskrcaja s busa, krenuli smo prema hotelu u području Wadi Muse, neposredno uz ulaz u samu Pertu, i nakon kraće stanke, odmora i dogovora, krenuli dalje - ka Petri!

S ljeva nadesno: ja, Nora i Gema s rentanim magarcem, u obilasku Petre



Na ulazu u Petru



U vezi Petre moram napomenuti neke stvari; kao prvo, puuuno je veća no što ste mislili, i puno fascinantnija, te ima puno više hramova i građevina no što čovjek isprva misli.
Naime, koliko god slika iz Petre vidjeli i koliko god mislili da nam je teoretski taj predio poznat, kolko to može bit, kad tamo zaista i dođete - ostajete iznenađeni, bez iznimke!
Kao prvo, da bih vam lakše predočila koliki je to zapravo put, reći ću samo da smo Nora, Gema, Hani i ja pješačili dobra tri sata a da nismo pritom stigli običi cijelu Petru, te da smo Nora i ja poslije put još nastavile, koliko nam je vrijeme dopuštalo, i da opet nismo stigle baš do kraja, već smo obišle "highlights".
Potom, većina si ljudi na spomen Petre predočava samo onu glavnu građevinu, najveći hram koji možemo vidjeti na svakoj fotki iz tog područja, no to je zaista daleko od svega!Ima ih, naime, još na desetke.Doslovno.I, sve u kanjonu, izdubljeno u stijeni fascinantnih boja!

Grofica ispred jednog od manjih hramova, više prema ulazu u Petru



Kamen fantastičnih boja, pogledajte samo tu stijenu!Par komada kamenja sam si ponjela i doma!



Ispred svakog hrama je svojevrstan "trg", proširenje kao placa ispred velebnih ulaza, na kojima bez iznimke zatićemo ljude koji prodaju svoju robu na štandovima, policama, gdje možete nabaviti hranu i vodu, kakav suvenir, ili rentati konjeka, magarčića ili devu, ili kočiju, naravno.
Sve to pojačava dojam kao da ste u nekom drugom, minulom dobu. Žive "ulice" Petre odjekuju razgovorom na svim jezicima; i lokalci i turisti, u odjeći živih boja, doprinose vrevi pod moćnim pustinjskim suncem, i kao da vas nose u neko biblijsko doba...



Nakon poduže šetnje, oko 1,5 h hoda, počinjete se približavati kanjonom prema još jednom od Svjetskih čuda!Nu, samo pratite Groficu...wink



...i, tada, već krepani, prašni i sprženi, dolazite iz mraka na svjetlo dana, nikada sasvim spremni na prizor koji vas očekuje, i koji vam u trenu odagna sav umor - upravo onaj hram koji ste običavali vidjeti na reklamama za Petru, sada se uzdiže pred vama, u svoj svojoj slavi!Nešto zaista prekrasno i nezaboravno! sretan





No, put se tu ne završava i slijedi još fenomenalnih građevina i prizora, poput ovog primjerice...


Photos by Mist

Zaista, da tamo provedete cijeli dan, još bi i prehodali sve, ali to ne bi bio gušt; ne, za Petru treba više...meni je moje vrijeme tamo bilo kratko, doduše, ali stoga možda i dragocjenije, i jako sam zahvalna da sam si to ipak uspjela skombinirati i vidjeti bar ove najimpozantnije djelove ove čudesne i prirodne i ljudske konstrukcije thumbup

Na povratku prema hotelu i na kasni ručak, bile smo pune dojmova, i jako umorne.Jako prašnjave, znojne i žedne, krenule smo nazad, a pri pomisli koliki nas put još čeka eek do hotela, ehm...Mene je moja ogrebotina on and off zezala, ali ne prestrašno, ugl. sve je prošlo i bolje no što sam se nadala. Cuglale smo sa sobom bocu vode, naravno, jer temperature su oko 37 celzijevih tamo, a podne nam se tek približavalo. Voda je za čas postala mlaka i nevjerojatno bljutava, pa smo bile upućene ili na lokalne prodavaće, ili na trpljenje.
I, da spomenem i najgoru stvar tamo po meni: za bocu vode u Jordanu deru 2 eura, i to bez razlike - i u hotelu, i kod uličnih prodavača, pa i u lokalnom dučanu, gdje čovjek očekuje nać ipak nižu cijenu.Pa si ti misli...A ja sam se zainatila ko onaj magarac na slici ranije headbang pa nikak kupit vodu, makar sam već rikavala...kao, naći ću ja jeftinije, evo, iza onog ugla rofl Srećom, dotle su Nora i Gemma već ispizdile i kupile par boca, pa me spasile od tvrdoglave autodestrukcije, haha...Inače mi nije u crti takva ustrajna tvrdoglavost pri cjenama, al nije mi nikak bilo jasno kak nemrem nać bocu vode od 1,5 l za ipak nekaj manje od 15 kn ?!Mislim, malo su pretjerali rolleyes

Dalje, put se odvijao ok; nakon ručka, kada smo iskoristile priliku i da se malo isperemo i osvježimo, nastavili smo prema busu te nazad, prema Aqabi, te odatle do aerodroma.Na letu nazad opet su nas pratile dosta jake turbulencije, no ipak ne takva inteziteta kao jutros.
A s te točke, za čas smo bili i nazad u Sharmu, noseći sa sobom još jedno predivno iskustvo, pregršt uspomena na nevjerojatne vidike i, naravno, par novih prijateljstava sretan

U svakom slučaju, put svakom za preporuku! wave

- 09:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Srpanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (2)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (3)
Studeni 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2015 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)


I još pomalo svega...
  • Loading