Hotel za pse Zagrebački duhek

Ova kiša vani, koja ne jenjava danima, mi već fakat ide na živce...Nimalo mi ne pomaže prebroditi radni tjedan, baš suprotno.Danas je četvrtak pa je do vikenda još malo, a i objektivno - nije mi sad tak neki bed na poslu, ali subjektivno je...Osjećam se baš nekak umorno i besciljno - a to mrzim.Mislim da živim za ciljeve...ako ih nemam ili trenutačno ne radim na realizaciji kojeg od njih - rather shoot me.A ovaj period u proteklih nekoliko mjeseci baš i nije the most brighter za mene...Kad sam spomenula ciljeve, moram napomenuti i da sam ih gomilu bila prisiljena promjeniti ili barem odgoditi za kasnije nakon što mi je mama preminula.Stvar je u tome da jednostavno ne mogu mrdnut jer sam naslijedila i kredite, za otplatu kojih ću trebati sljedeće tri godine.I tu sam zapela...Ova, prva godina, će biti najteža iz tog razloga što imam dva kredita u iznosu od po 1100 kn mjesečno - summa sumarum, od plaće mi, nakon kredita, standardnih izdataka za klopu i račune - ne ostaje ništa.Ni za cipele...(a sadašnje marte mi se raspadaju)...I, da - moja plaća nam je jedini prihod.Amen.
Od sljedeće godine, imam jedan kredit manje, pa mi bude ostalo cca 550 kn više, al do tada će me ovakav lifestyle ubit u pojam...
Do sada mi je zapravo modus operandi kroz mjesec i godinu bio štednja tih 1000 do 1500 kn mjesečno (kaj sad ide za kredit), pa od toga na put za godišnji - a imam običaj putovat solo i dosta daleko - a potom i ostane nekaj za neke stvari (tipa, nove marte ili korzetić, isl.).
Ugl., you get the point.
Nemam ništa protiv posla, nemam ništa niti protiv extra-posla, odnosno, honorarca uz stalni posao, i to sam već činila - no sad trenutno nemam ništa.Nakit se proda tu i tamo i ful dobro dođe, ali nije to - to.Peseki dođu povremeno na čuvanje, ali to je još rjeđe a i ne naplaćuje se puno - tipa 40 kn po danu, a nitko nije kod nas duže, pa ni to nije baš nešto...
Poanta je u tome da sada radim, i općenito, kao da živim, samo za te kredite, bogte!A to je blago rečeno - koma.Jer ak već delaš, logično, oćeš imati bar nešto od toga, biti si u stanju nekaj priuštiti ali ja trenutno nemam ni za vražju čokoladicu u dućanu.Ak si Colu hoću kupit, moram kalkulirat da vidim dal mi stane u buđet za taj dan...Ono, koma.Prije su se oni odplačivali od mamine penzije, a sada su na meni - jer maminu penziju nismo dobili; ja radim a tati je rješavanje njegove penzije u postupku i dok se to ne riješi, nema niš.A rješava se već sto godina, i vjerojatno će još tolko, pa ajmo...
I najgore od svega - ovo nije najteže razdoblje kroz koje prolazim, a ne!Bilo je i puno gorih!Sad bar imam za ono osnovno, mislim - baš osnovno.A bilo je perioda kad nisam imala ni za to, i u tome je stvar.Bilo ih je previše.
Pa mi je već svega toga dosta...Ono, imam dojam da tek kako sam se oporavila malo i actually počela živjeti i malo si realizirati neke stvari u životu - bum!, ode opet k vragu.Velim, ne tako drastično kako je, sklopom nesretnih okolnosti prije bilo, ali dosta da te osujeti po mnogim pitanjima.
Nema puta, nema vozačkog, nema kučice s dvorištem...
Ajde, sad nek mi neko objasni - kako da JA sebi ušparam za npr. neko zemljište, na kojem bi gradila kućicu.Kako?Gdje?Ha?
A to mi je životni san.
U redu , godina dana se da prevalit, ma kak teško, a onda bu ipak lakše.No za neku konkretnu štednju ipak nedovoljno.
Kaj da radim?

***

Ipak, nakon cjele ove žalopojke i istresanja duše na blog, vaš Zagrebački Dušek ipak neće početi bjesomučno opsjedati okolo, tulivši nad svojom sudbom kletom, nego se ugiba na drugu stranu - slično se sličnim privlači, neh?Odnosno, način na koji razmišljamo uvelike određuje našu svakodnevnicu i iskustva koja u njoj proživljavamo, bilo dobra bilo loša.
Pa da vidimo malo taj Aladdinov princip...Svatko tko je gledao ili čitao nešto u stilu "What a bleep we know", shvatit će o čemu govorim.
O utjecaju nas samih i naših obrazaca mišljenja na našu realnost i svijet oko nas...
Zato pazite kaj mislite, a i ja ću!
Aladdinov princip zove se tako upravo po uzora na onog Aladdina i njegovu svjetiljku.Da bi mu se nešto ostvarilo, Aladdin protrlja svjetiljku iz koje tada izađe Đinn - Duh, i priopći mu svoju želju, a Duh je tada i ostvari.
E, pa tako funkcioniramo i mi, odnosno - funkcionirali bi da možemo utišati onaj "negativni" dio svog uma.Mi sami smo posuda, a naš Duh i Duša ona energija koja nas pokreće; a naš um onaj koji stvara sinkronicitete i privlači slučajnosti koje nam trebaju.
Po toj logici, trebali bismo biti svemogući, ali nismo - zbog?Zbog onog djela nas samih koji ne kontroliramo(negativne emocije); zabog uvjerenja da je nešto nemoguće, isl. Dakle, jednostavno, zaista jest stvar vjere a potom i uvjerenja kakvu ćemo si realnost servirati...

Evo, ja primjerice očito imam nekaj protiv bogatstva podsvjesno, ili sam totalno izromantizirala besparicu kao nešto plemenito još-bogte-pitaj-kad pa i dalje to vucaram dok se ne izexcaliburiziram od takvih perverzija, ili me u prošlom životu usmrtila vreća love bačena s kata meni na tjeme... Ugl., ako si hoću kaj promjenit - imam bogme vlastito dvorište tu za mest...

Pa još jedna jako zanimljiva stvar; vidite primjerice ovo - ako uzmete običnu vodu i upučujete joj misli - njena struktura se mijenja ovisno o prirodi upučenih joj misli, tako da ako joj šaljemo pozitivne misli, poput ljubavi, ili samo napišemo "hvala" na ceduljicu i stavimo na čašu vode - kristali molekula vode postaju prekrasni!S druge strane, ako joj upučujemo destruktivne misli, pune straha, sumnje, očaja, mržnje...pogađate - nastaje kolaps sisema, odnosno, vodaje sva nekakva žučkasta, čini mi se....

Čekajte, pokušat ću vam naći kakvu sliku ili nešto više o tome...

"After seeing water react to different environmental conditions, pollution and music, Mr. Emoto and colleagues decided to see how thoughts and words affected the formation of untreated, distilled, water crystals, using words typed onto paper by a word processor and taped on glass bottles overnight. The same procedure was performed using the names of deceased persons. The waters were then frozen and photographed.


Destilirana voda


Prije molitve...


Vodica nakon molitve


Voda iz lourdskog svetišta


Voda s porukom "you make me sick"


Ljubav


Voda s porukom "Thank you"

Eto, vidite sada1
Dakle, ako su samo naše misli u stanju učiniti ovo vodi, zapitajte se - što mogu učiniti nama?
Zato oprez!
Možda sada nisam ajbolji uzor ovakvog promišljenijeg razmišljanja i življenja, ali i sebe sad ponovno usmjerujem prema tome, kao i masu puta prije...
Jer, znate što?
Sve se ostvaruje, ponekad samo ne znamo u ovom trenutku načine na koje to može teći.Ipak, duboko vjerujem da postoji sila koja zna, veća od svijesnog dijela mene ili bilo koga od nas...Bog, Univerzum ili podsvjest, naš vlastiti Promatrač, možda...

Toliko za sada, a u međuvremenu si svakako pogledajte "What a bleep do we know" (ili, Koji k**** uopće znamo?") - imate na dvd-u u videotekama, ili si posudite istoimenu knjigu u knjižnici - i uživajte!
Ima zaista fascinantnih stvari unutra, od kojih neke već i znate, ali ima i puno toga novoga ili tek sada znanstveno dokazanog; o načinima utjecaja naših misli i osjećaja na pojavni svijet i materiju, naša niskustva u odnosima s drugim ljudima, isl.

Stoga -navalite!