četvrtak, 25.11.2004.
O kako tuzhnih ljubavi ima.. ovaj svet je ispunjen njima.. sve vishe sumnjam da neko sretno i voli josh..
Sjedim u kuchi sama, vani vruchina za izludit. Slusham neke pjesme.. opet proshlost muchi :) A jebote, chovjek nikad nije sretan u potpunosti. Ma, lazhem, jesam. Ipak ono, dodju trenutci kada razmishljash o svemu shto je bilo, o svemu shto che biti. Ma pun mi kurac razmishljanja. Djole se opet vrti na repeat. Ta prokleta muzika. Kada god pozhelish da se sjetish nekih tuzhnih stvari u zhivotu, a opet pomalo sretnih.. slushash Djoleta.
Pjesma ide.. kao stvorena za tebe:
Napisi mi pesmu, mazila se
Nisam znao da li cu umeti
Reci jesu moje igracke,
cakle mi se u glavi
Kao oni sareni staklici kaleidoskopa
I - svaki put mi druga slika
u ocima kad zazmurim
Ali…postoje u nama neke
neprevodive dubine
Postoje u nama neke stvari
neprevodive u reci
Ne znam....
a znam da ti znash.. znam..
Josh uvjek je Novembar. Onaj prokleti mjesec, kada niti ima snijega, niti sunca, samo hladnocha, ili vruchina da ti pamet stane (zavisi s koje strane svijeta gledash). Otvarash li josh prozore u hladnim nochima kada te uhvati vruchina? Sjetish li se?
I uvjek nekako u zhivotu krivimo neke trenutke, krivimo neke druge ljude, i zhene. A sami smo krivi za svoju nesrechu. Samo shto je tudja nesrecha uvjek manja od sopstvene. Drugi ljudi uvjek manje pate. A patimo svi isto. Svi volimo isto. Svima teku iste, slane suze. Koliko puta sam ih okusila. I opet, dovoljna je jedna rijech (znash ti koja) da otvori sve ono shto pokushavam zatvoriti vech mjesecima, ma slagat chu ti.. godinama.
Nema dana kada ne pozhelim da se javim, da pitam kako si, gdje si, shta radish. I svaki put, sve tezhe i tezhe je odustati od zhelje, a odustati se mora. Jer prelomljeno je ono malo sna i nade shto je bilo..
Iako kazhu, da nada umire zadnja.
Moja je odavno mrtva.
Znachi, nije ostalo vishe nishta? Duboko u svima nama ima onaj kutak gdje stanuju neke davno zaboravljene uspomene, i dovoljan je jedan stih da ih vrati na povrshinu. Dovoljna je jedna rijech, jedno ime, da se vrati film.. I jedan pokret ruke, da se zaboravi. I sve tako u krug. Dok je nas, trajat che.
I dok Djordje pjeva zadnji stih jedne pjesme.. gasim muziku. Manje boli tishina. Gasim muziku, a u sebi ponavljam rijechi
Nedostaje mi nasa ljubav, mila...
Bez nje uz moje vene puze stud...
Nedostajes mi ti, kakva si bila...
Nedostajem i ja... Onako lud...
Ja znam da vreme uvek uzme svoje...
I ne znam sto bi nas postedelo?
Al meni, eto, nista sem nas dvoje
nije vredelo...
- 07:09 -
srijeda, 24.11.2004.
Neshto je vrijeme depresivno danas. Ne kontam, jesam li i ja depresivna s njim ili se samo osjecham usamljeno i bez obaveza. Kada chovjek nema obaveza osjecha se prazno. Kada sam bila u osnovnoj shkoli, jedva sam chekala da je zavrshim, da dodjem u srednju, pa i to da skinem s vrata.. prodje i osnovna, i srednja, evo za malo i fakultet. I shta dalje? Da radim od 9 do 5, da se vratim kuchi, muzhu i djeci, da skuham vecheru, da gledamo tv i idemo spavati u 10? Da li je to zhivot? Da li je srecha u tome? Iz radnog odijela u pidzamu? Ne znam, chitav svijet to radi, a ja sebe neshto i ne vidim u tom svjetlu. Mozhe biti da mi nedostaje odmor, pa sada kada ga imam i previshe, obuzeo me neki strah :) od jebenog zhivota.
Kada ljudi imaju veliku ljubav, ali ta ljubav ne postane vjechna, tu osobu nemate kraj sebe u zhivotu, da li je ono shto dodje poslije samo zamjena, utjeshna nagrada? Ili jednostavno kuchka od zhivota?
Sve neshto razmishljam, a razmishljanje mi i nije bash jacha strana ovih dana :)
Danas nam je 2 mjeseca zajedno. Mogu slobodno rechi 2 najljepsha mjeseca mog zhivota. 2 mjeseca bez suza, bez patnje, bez svadja. I volim ga, to znam.
*kiss* for my baby :)
- 11:22 -
petak, 19.11.2004.
Napokon :)
Zavrshen i ovaj semestar! Danas uradih zadnji ispit. Ako polozhim sve ove ispite, ja sam jebeni genije :) Majke mi, genije sam. Divim se sama sebi. Nisam uchila nishta, prochitala ono shto sam zapisivala 2 sata prije svakog ispita, i sve sam uradila :) I nadam se, prochi chu :)
Eh, sada dolaze mjeseci lijencharenja na suncu.. zabava.. proslava..
Tako sam umorna, odoh se malo odmoriti prije izlaska, javim se kasnije :)
- 07:30 -
srijeda, 10.11.2004.
Daj mi jedan dobar razlog..
Gledam tvoje oči, dugo i bez riječi,
sve što kriješ, ja u njima lako doznajem...
Ne voliš me više, znam, ne moraš mi reći,
toliko te ipak poznajem...
Još jučer sve je bilo tu, a sad je nestalo za tren,
i kome sad da vjerujem, kome da se radujem...
Ako odeš zauvijek, daj mi jedan dobar razlog
da ne mrzim cijeli svijet,
ma daj mi samo jedan razlog
da sve što ti ljubav da, iz duše ne mrzim do dna,
jer što si dalje, svakim trenom
sve te više volim ja...
Neka ti ne bude krivo što suze peku mi oči,
jer bol je sada ljubavi dio i vuče me na dno...
jer tvoje hladno srce za mnom kuca sve tiše,
jer u tvojim grudima nema me više za ljubav dovoljno...
da sve što ti ljubav da iz duše ne mrzim do dna,
jer što si dalje svakim trenom,
sve te više volim ja...
- 07:42 -
Hej hej, zhiva sam, zdrava sam :) Hvala svima koji chitaju ovaj blog josh uvjek i misle na mene (hajd dobro, ne morate misliti, ali hvala na pitanju kako sam i gdje sam :))
E pa ovako. U zadnja 2-3 mjeseca, mnogo toga se desilo. Prva stvar na koju sam ponosna je to shto zavrshavam josh jedan semestar fakulteta, s prolaznim ocjenama. Do dushe kraj ispita je sledeche nedelje. Josh su mi ostala 2 i zavrshen fakultet.
Druga stvar, za 3 nedelje postajem tetka :) Djechak je :) osjecham se kao da je moje dijete, toliko sam sretna i jedva chekam :)
Trecha stvar, osoba za koju sam pisala ovaj blog u mom zhivotu vishe ne postoji, vech 2 mjeseca.
Sledeche godine se udajem, za drugog. Prsten je vech na mom prstu :) (a i na njegovom) :p
To je ono shto me chini sretnom, ne znam jesam li se ikada ovako dobro osjechala. On je osoba koju sam chitavog zhivota chekala. Neko ko je samo moj, neko kome sam ja centar svijeta, neko ko se osjecha jednako kao ja. Nemam rijechi da opishem ono shto osjecham.. Nikada nisam pomishljala da chu mochi nekoga voljeti nakon moje najveche ljubavi. Sada znam. Voli se, na drugi nachin. Na sasvim drugi nachin. Neko mi je rekao, ne mogu se voljeti dvije osobe. Taj neko je bio jebeno u pravu.
Sve u zhivotu dodje na svoje mjesto, onda kada treba, ne kada ti hochesh, vech kada je vrijeme. I to mi je tek sada jasno..
Nastavit chu ja pisati ovdje, samo, osoba kojoj sam pisala.. to vishe niti zheli, niti chita. Mozhda jednoga dana.. ko to zna..
Hej.. ima jedna pjesma, shto me podsjecha na tebe..
"..when you cried I'd wipe away all of your tears,
when you'd scream I'd fight away all of your fears
..do you remember me?
I held your hand through all of these years,
lost for so long
but you still have
will you be on the other side
all of me...
or will you forget me?"
Bash kao shto sam jednom rekla... gubitnik nije onaj koji padne, digne se i krene dalje.. gubitnik je onaj koji ostaje na dnu..
- 07:07 -
petak, 05.11.2004.
Nochas mi se ne spava..
ni za zhivot ne marim..
tri sam chase popio
i krila sam dobio
nochas bih te ljubio..
Ponovo kisha pada nad mojim gradom. Ponovo sam sanjala ono shto ne smijem. Bila sam sretna u snu. Ali, uvjek su to samo snovi.. i onaj truli osjechaj budjenja i shvatanja da to nije stvarnost, i zhelje da se spava shto duzhe.. da se shto duzhe uzhiva u tom osjechaju.. sve dok ne spoznash da te glava nenormalno boli zbog prekovremenog spavanja :)
I tako sve u krug. Jedan veliki jebeni zacharan krug.
Ne smijem. Ne smijem pisati. Ne zhelim. Nema tu vishe nishta.
Ali ipak sanjam.
Heh, chak sam slushala i onu staru Breninu pjesmu
"sanjam, sanjam da sam s tobom
sanjam, rushim sve pred sobom
sanjam u hiljadu boja
sanjam da sam opet zaljubljena, i tvoja.."
Teche Novembar. Nekada sam mislila da che to biti najsretniji mjesec mog zhivota. Sada znam da je sretan, ali na sasvim drugi nachin. Nachin na koji nisam ni zamishljala da che biti.
Sjetila sam se milion neprospavanih nochi.. i pricha za laku noch, koje smo zajedno trazhili. Izgled tvoga lica, i boju tvog glasa.
I tonem u san. Bar je tu josh uvjek sve dozvoljeno.
Puno pozdrava..
- 08:30 -
četvrtak, 04.11.2004.
Shta ima novo kod tebe..
jedno te isto kod mene
i uvjek je bilo..
isto ludilo :)
Spremam ispite, za 2 nedelje pochinju. Ne uchi mi se. Neka lijenost uhvatila. Jebiga. Nadam se prolazu. Ostala mi josh 2 predmeta i zavrsheno i ovo kino zhivota :)
Vruchina ovih dana u Sidneju. Vech uveliko pochele parade po plazhama. Odkako sam se vratila s Gold Coast-a nisam otishla na plazhu. Neda mi se..
Chekam Novu Godinu, sve je vech organizovano (prvi put u zhivotu). Zhivot je jedna velika lijepa sharena lazha jebote :) Tek kada mislish da nemash nishta, dobijesh sve, i upishkish se od sreche.
Sretna sam.
Novosti chu javiti za 2-3 nedelje :) Nadam se.. velike novosti.
Josh malo postajem i tetka :)
Trebala bih pocheti vishe pisati. Znam da pishem.. za koga.. i zbog koga. Ali, to nikome vishe nije ni vazhno. Ipak..
"Zasto sam morao to da uradim,
kad nemam razloga.
U snovima utjehu je pronaci najlaksa odluka,
I znam da je ljubav samo kurva sudbina,
Zatvaram pogled jer bojim se ocaja.
Pogledaj me,
i reci cu ti da ne volim te, da nisam tvoj tip
i sve sto je bilo zaboravi.
Kada mi lose krene ne znam sta cu sa sobom,
Proklinjem dan kad sam se sreo sa tobom,
znas ˇto da sve ljubavi sretne tuzno zavrse
Jedno ode od drugog kad voli ga najvise."
- 07:02 -