nedjelja, 24.10.2004.
Sinoch sam mislila na tebe. Sjetila sam se jednog tvog pogleda.. oprosti mi, znam da nisam trebala. Ali mi nedostajesh. Moja slabost..
Ne zhelim ni da pitam kako ti je, ni shta radish. Sam si rekao, da ne zhelish da znam. Sam si rekao, nikada vishe. Znamo obadvoje.. ali ipak, zashto mi toliko nedostajesh?
Ma, pravi se kao da to nisam nikada rekla. Nije dobro ni za tebe, ni za mene..
- 06:38 -
utorak, 19.10.2004.
Gdje god pogledam, smrt. Proshle subote, poginuo mi je prijatelj. 21 mu godina. Studirao medicinu.. trecha godina bio. I to te odjednom udari, zhivot kuchka te oshamari, postidish se. Natjera te da razmislish o onome svemu shto je vrijedno u zhivotu. Promislish dobro gdje chesh gubiti vrijeme, jer zhivot nije vjechan, i nikada ne znash kada je na tebe red. Potreslo me. Nije lijepo rechi, ali njegova smrt me je natjerala da preispitam zhivot onakav kakav jeste, i da shvatim da nije vrijedno.. da se treba dalje. Da se ne gube momenti, vech da se svaki zhivi kao da je zadnji.
I glupo je to da te nechija smrt natjera razmishljati o tvom zhivotu. Zar je stvarno potreban tudji bol, da shvatish da ni tvoje vrijeme nije vjechno. Zar ti treba tudja smrt da shvatish da je i tvoj zhivot prolazan. Da ga samo iznajmljujesh, i poslije chesh ga vratiti, mozhda, nekom drugom..
Zhelim da stvorim zhivot iza sebe, zhelim da ostane neshto moje na ovom svijetu. Da ostavim trag da sam nekad, negdje postojala. Da sam nekada nekoga voljela. Da me se neko ponekad sjeti.
Zhivot je tako jebeno prolazan.. a ja se pitam.. da li sam svoj do sada uzalud potroshila.
In memoriam..
- 08:13 -
subota, 16.10.2004.
"Ti bar znash da najjachi sam kad zatrazhe da se predam..."
Josh jedan od onih dana, kada ne znash gdje sa sobom. Jednostavno, udarish glavom od zid i pitash se, na koju jebenu stranu sad da krenesh. Ja sam odabrala, ali okrechem se, pitam se da li je to pravi izbor, jer u nazad se ne vracha.
Pitam se, da li chovjek u zhivotu mozhe biti potpuno sretan? Da li gubljenjem jedne ljubavi dobijate drugu? Bolju? Ili drugu, bez ikakve slichnosti s onom prvom. Kako prechi preko toga shto ti nedostaje? Kako zavoljeti neshto sasvim strano? Mnogo pitanja, a ni jedan odgovor.
Muchi me to, vech danima. Htjela bih da kazhem.. izvini.. i zhao mi je.. i bichesh sretan. A znam da je to mozhda samo utjeha meni. Jer.. kap vode ne ugushi zhedj. Milion misli mi se mota po glavi.. htjela bih samo da zaspem, da imam bar jedan chist san, bez budjenja kroz noch. Jedan san, mirne dushe. A dusha nije mirna. Ne zato shto sam grijeshila, nego zbog prekrshenog obechanja. Obechanja u koje sam se klela. Ali nisam mogla dalje. Ni haljina se ne valja krpiti, a kamoli ljubav..
"Znam, ostat che zdjela pitanja
na pola puta do svitanja
i jedan pravi odgovor...
I tad zatrazhichesh opravdanje
izgubiti svo poshtovanje
s nama je davno sve gotovo.."
- 12:36 -
četvrtak, 14.10.2004.
...ali prepoznajem drhtaj u pogledu tvom, i sasvim novo 'ne' u osmijehu svom... shvati do mojih visina... papirna krila nisu dovoljna.
- 14:51 -
Potroshi se ljubav.. i vishe ne vrijedi.. i od svega nishta ostade..
"Ne trazhi je sine, reche majka njena
ne diraj u njenu zapochetu srechu
jer ona je sine nochas isproshena
ne donosi jesen njenom prolechu.."
- 06:20 -
srijeda, 13.10.2004.
Forgiven, but not forgotten..
Zashto zhivot nikada ne mozhe da bude jednostavan? Na jednu stranu sam toliko sretna.. na drugu stranu sam tuzhna, i teshko mi je. Zashto? Ne znam. Mozhda ja nisam sposobna da drzhim stvari pod kontrolom. Mozhda ne znam kako da situaciju napravim onako kako zhelim. Kada sam ga htjela, nikada nije bio tu za mene. Onda odjednom.. saznah neke stvari. I nije mi lako. Ne javlja mi se vishe, rekao je da za mene ne postoji. Da li sam ja to zasluzhila? Da li je previshe trazhiti poneku rijech, ponekad? Teshko je zaboraviti toliko vremena provedenog zajedno. Njemu izgleda to nije nishta. Ne znam ni gdje je, ni shta radi, ni da li je sretan. Vjerujem da mu je dobro. Ne, ne vjerujem. Znam. U stvari, ja to svim srcem zhelim. Teshko bi mi bilo da znam da nije sretan. Mozhda sam budala, ali sam bar budala koja ima dushu.
Imam ja sada ljubavi vishe nego shto sam od njega ikada dobila. Ali ipak teshko je zatvoriti vrata koja su bila otvorena toliko godina. Teshko je.. zaboraviti..
d, ako ikada prochitash ovo.. znaj.. ma.. znam da chesh znati..
- 11:54 -
ponedjeljak, 11.10.2004.
Home sweet home :)
Eh, ev' i mene kuchi. Stigoh jucher. Trebalo mi je jedno 15 sati sna da se oporavim :) Shta da vam kazhem.. bilo mi je super. Ishla sam u Dreamworld na Gold Coast-u, osjechala sam se ko malo dijete. Pravo malo dijete. Ne znam kad sam zadnji put bila sretnija. Malo me prsti bole od pisanja tolikih poruka dragom :) Napokon sam nashla sebi nekoga ko me razumije, ko me voli i koga volim. I mogu da vam kazhem da je osjechaj nenadjebiv :)
Bili smo u apartmanu na devetom spratu, pogled za poludit. Trebala bih stavit neke slike, al' mi trenutno mrsko i to uradit, umorna sam, a ima mnogo toga josh shto trebam uraditi.
Ah da, moram se pohvaliti :) Danas sam dobila buket ruzha.. prvo cvijeche koje mi je iko ikada poklonio.. od nekog ko je jako jako daleko :(
- 10:29 -
petak, 08.10.2004.
Hej
Ne znam shta da ti kazhem, niti shta da mislim. Zhelim samo da se javish.. iako.. jebiga.
znash..
always, and forever..
- 07:38 -
petak, 01.10.2004.
Moram ostavit pjesmu prije nego odem.. :)
Chisto onako, da zna da sam josh zhiva.. jedva :)
Ako chujesh da sam prichao sa sobom
bilo mi je dobro i nema veze sa tobom
nije mi nishta...
Ako chujesh da se sastavit ne mogu
oborilo je to i veche budale sa nogu
i nije mi nishta..
Ali kako da javim tebi najbolju vijest o sebi..
Kako da ti javim da vishe nisam zhiv
kako da ti javim da vishe nisam zhiv...
da ne brinesh, i da mirno spavash s njim
Ako chujesh da sam hodao po kishi
bilo mi je loshe ali stvarno, kriva ti nisi
nije mi nishta..
Ako chujesh da sam prichao sa sobom
bilo mi je dobro i nema veze sa tobom..
NIJE MI NISHTA!!
- 05:41 -