Zashto zhivot nikada ne mozhe da bude jednostavan? Na jednu stranu sam toliko sretna.. na drugu stranu sam tuzhna, i teshko mi je. Zashto? Ne znam. Mozhda ja nisam sposobna da drzhim stvari pod kontrolom. Mozhda ne znam kako da situaciju napravim onako kako zhelim. Kada sam ga htjela, nikada nije bio tu za mene. Onda odjednom.. saznah neke stvari. I nije mi lako. Ne javlja mi se vishe, rekao je da za mene ne postoji. Da li sam ja to zasluzhila? Da li je previshe trazhiti poneku rijech, ponekad? Teshko je zaboraviti toliko vremena provedenog zajedno. Njemu izgleda to nije nishta. Ne znam ni gdje je, ni shta radi, ni da li je sretan. Vjerujem da mu je dobro. Ne, ne vjerujem. Znam. U stvari, ja to svim srcem zhelim. Teshko bi mi bilo da znam da nije sretan. Mozhda sam budala, ali sam bar budala koja ima dushu.
Imam ja sada ljubavi vishe nego shto sam od njega ikada dobila. Ali ipak teshko je zatvoriti vrata koja su bila otvorena toliko godina. Teshko je.. zaboraviti..
d, ako ikada prochitash ovo.. znaj.. ma.. znam da chesh znati..
Post je objavljen 13.10.2004. u 11:54 sati.