Hej hej, zhiva sam, zdrava sam :) Hvala svima koji chitaju ovaj blog josh uvjek i misle na mene (hajd dobro, ne morate misliti, ali hvala na pitanju kako sam i gdje sam :))
E pa ovako. U zadnja 2-3 mjeseca, mnogo toga se desilo. Prva stvar na koju sam ponosna je to shto zavrshavam josh jedan semestar fakulteta, s prolaznim ocjenama. Do dushe kraj ispita je sledeche nedelje. Josh su mi ostala 2 i zavrshen fakultet.
Druga stvar, za 3 nedelje postajem tetka :) Djechak je :) osjecham se kao da je moje dijete, toliko sam sretna i jedva chekam :)
Trecha stvar, osoba za koju sam pisala ovaj blog u mom zhivotu vishe ne postoji, vech 2 mjeseca.
Sledeche godine se udajem, za drugog. Prsten je vech na mom prstu :) (a i na njegovom) :p
To je ono shto me chini sretnom, ne znam jesam li se ikada ovako dobro osjechala. On je osoba koju sam chitavog zhivota chekala. Neko ko je samo moj, neko kome sam ja centar svijeta, neko ko se osjecha jednako kao ja. Nemam rijechi da opishem ono shto osjecham.. Nikada nisam pomishljala da chu mochi nekoga voljeti nakon moje najveche ljubavi. Sada znam. Voli se, na drugi nachin. Na sasvim drugi nachin. Neko mi je rekao, ne mogu se voljeti dvije osobe. Taj neko je bio jebeno u pravu.
Sve u zhivotu dodje na svoje mjesto, onda kada treba, ne kada ti hochesh, vech kada je vrijeme. I to mi je tek sada jasno..
Nastavit chu ja pisati ovdje, samo, osoba kojoj sam pisala.. to vishe niti zheli, niti chita. Mozhda jednoga dana.. ko to zna..
Hej.. ima jedna pjesma, shto me podsjecha na tebe..
"..when you cried I'd wipe away all of your tears,
when you'd scream I'd fight away all of your fears
..do you remember me?
I held your hand through all of these years,
lost for so long
but you still have
will you be on the other side
all of me...
or will you forget me?"
Bash kao shto sam jednom rekla... gubitnik nije onaj koji padne, digne se i krene dalje.. gubitnik je onaj koji ostaje na dnu..
Post je objavljen 10.11.2004. u 07:07 sati.