Neshto je vrijeme depresivno danas. Ne kontam, jesam li i ja depresivna s njim ili se samo osjecham usamljeno i bez obaveza. Kada chovjek nema obaveza osjecha se prazno. Kada sam bila u osnovnoj shkoli, jedva sam chekala da je zavrshim, da dodjem u srednju, pa i to da skinem s vrata.. prodje i osnovna, i srednja, evo za malo i fakultet. I shta dalje? Da radim od 9 do 5, da se vratim kuchi, muzhu i djeci, da skuham vecheru, da gledamo tv i idemo spavati u 10? Da li je to zhivot? Da li je srecha u tome? Iz radnog odijela u pidzamu? Ne znam, chitav svijet to radi, a ja sebe neshto i ne vidim u tom svjetlu. Mozhe biti da mi nedostaje odmor, pa sada kada ga imam i previshe, obuzeo me neki strah :) od jebenog zhivota.
Kada ljudi imaju veliku ljubav, ali ta ljubav ne postane vjechna, tu osobu nemate kraj sebe u zhivotu, da li je ono shto dodje poslije samo zamjena, utjeshna nagrada? Ili jednostavno kuchka od zhivota?
Sve neshto razmishljam, a razmishljanje mi i nije bash jacha strana ovih dana :)
Danas nam je 2 mjeseca zajedno. Mogu slobodno rechi 2 najljepsha mjeseca mog zhivota. 2 mjeseca bez suza, bez patnje, bez svadja. I volim ga, to znam.
*kiss* for my baby :)
Post je objavljen 24.11.2004. u 11:22 sati.