Dubaka: Si moji bregi...

Opet jedno oblačno i vjetrovito jutro trebalo je ispuniti pametnim sadržajima pošto je more željelo biti samo bez kupača. Olovno plave boje divljački se valjalo valovima ukrašenim bijelim krijestama i odbijalo je bilo kakvu suradnju. Nakon dobrog doručka složili smo sendviče i tekuće vitamine, utrpali se u malog crvenog diva i otputili se u pravcu Baške – cilj: Planina Mjesec na 380 m i možda još koji metar dalje.

Auto smo oko 10,00 ostavili uz cestu kilometar prije Crkve SV. Ivana i s nekih 60-tak metara iznad mora krenuli prema onih ciljanih 380metara.

Matiju smo danas ostavili da pobjeđuje tete u svevremenskoj igri Čovječe ne ljuti se, a u koštac sa krčkim kamenom i burom krenuli su uhvatiti se Barica, Krešo, Slobodan i Dubaka. Vrijeme nam se činilo idealnim za planinarenje po golom kamenjaru: oblačno sa laganim povjetarcem, pa smo isto tako lagana koraka upičili putem prema gore. Prema Zakamu i Jurandvoru , isprva između nekakvog drveća i poneke smokve koja još nije ni blizu za degustaciju, a nakon desetak minuta odvojio se lijevo put prema vidikovcu na Zakamu i dalje za Jurandvor a mi smo skrenuli desno i oštro se počeli uspinjati do prvog očaravajućeg pogleda prema kilometarskoj baškoj plaži


i Obzovi na drugoj strani .Baščanska Draga koja ovdje raspolavlja širokom dolinom otok na dva dijela omogućuje pogled na krčki kamenjar kao neku velebitsku vizuru.


te malom grmu na uzvisini iza nas koji se grčevito bori za svoj opstanak na toj okrutnoj stijeni.


Odmah uz sliku bijelih padina Zminje i Obzove u stilu velebitskih vizura nadovezuju se dijelovi staze prema Planini Mjesec koje neodoljivo podsjećaju na Premužićku. ( isto kao i ona staza od Mjeseca prema Crkvi Sv. Ivana )



Koračajući ovim ipak prirodnim planinarskim putem pridružujemo se tisućama nogu koje su u različitoj obući ugazile put prema Platou Mjeseca. Stotinama godina teške seljačke cipele skupljale su ovuda ovce i drobile tvrdi kamen iz dana u dan, a u novije vrijeme pridružuju im se i planinarske «gojzerice lutalice». Ne znam koliko su usitnjavanju i razgrinjanju kamenjara pridonijele bezbrojne izletničke sandale i patike u kojima hodaju neobuzdani turisti - njih možda ponekad nazovem i neodgovornim jer hodati oštrim kamenjarom u tevicama ili japankama ipak može biti i opasno ( ispod kamena ili sa suhozida ispuzati može svašta, a goli palac jedenostavno predstavlja u tom slučaju ponuđenu poslasticu) .
I danas smo susreli veliki broj i šetača i planinara i to me uvijek razveseli – Baška je idealna za turiste koji vole i more i planine: ranim jutrom mogu ići u okolne kamenjare diviti se prirodnim čudima, a po podne se mogu hladiti u plavim valovima. Na sve strane od ovog malog grada granaju se atraktivne staze koje je Turistička zajednica na informativnim kartama označila bilo kao šetnice bilo kao prave planinarske ture – i dijeli ih besplatno u svojim uredima i na otvorenim štandovima diljem otoka.

Naravno da sa čovjekom okoliš ukrašava i sama Priroda stvarajući neobjašnjive oblike i u kamenu i u biljkama. Forme su to kojima se nikako ne može odoljeti i mora ih se opaziti, zastati i diviti im se. Otkinuta grana obrasla lišajem, bršljanom i tko-zna kakvom još biljkom izgleda kao prirodni bonsai. To minijaturno stabalce umjetnički je oblikovala sama ruka Prirode vještinom kojom se mogu podičiti samo rijetki uzgajivači.

Nakon dobrog sata hodanja u blagoj zavjetrini izbili smo na plato na kojem nas je svom jačinom pozdravila prijateljica s početka teksta od prethodnog dana: Na Dinari se rodila, u Makarskoj krstila a u Senj udala, pa se preko kanala došla razbacivati svojom snagom na Krk burrrraaaaa! No, kada nam je kao pravi vragolančić namignuo Hlam, opremljeni jaknama, kapama i prslucima istog trena smo mu se odlučili odazvati. Mamila nas je zavodljivo i Divuška ( skrivajući kao prava djevojka tajnoviti kanjon Triget ) – ali to ćemo nekom drugom prilikom. Negdje oko 12,30 došli smo na 461 metar visok Hlam, tu nam je bura valjda i pomogla gurajući nas u leđa.

Bacili smo se u zaklon naslaganog kamenja i prepustili se uživanju: polagano smo vraćali izgubljenu snagu slasnim sendvičima i tekući crnim vitaminima i ništa nam nije falilo brčkanje u plavim valovima.

-prema Obzovi

- prema Baški

Da su nam pri ruci bile kakve udobnije sjedalice, možda bismo još ljenčarili u zaklonu, ali tvrdi kamen natjerao nas je na daljnje razgibavanje. Upriličili smo slikanje za povijest i krenuli vnadol...




Na Planini Mjeseca bilo je živo – tu dolaze izletnici u patikama od pravca Crkve Sv. Ivana tako da ni Mjesec nije što je nekad bio. Evo, upravo 20. srpnja biti će 40 godina od kada je Neil Armstrong prvi puta stupio u Mjesečevo More Tišine, a od tada popenjalo se na Plato Mjeseca iz Baške bilo od Zakama bilo od Sv. Ivana nebrojeno mnogo nogu. ( samo što posjetiocima ne telefonira predsjednik države kao što je tada Nixon svojim dečkima ).


Uređenom stazom spustili smo se do crkve, zaustavljajući se putem za pogled na Bašku iz tog kuta


te se u 16,00 osvježili hladnim sokićima iz frigića u autu, zatim zavrtjeli kotače i obećali da ćemo se još ove godine vratiti na neku novu stazu. Inače, Planinu Mjesec obišli smo i prošle godine i od tada mi neda mira pitanje tko je i kada izgradio tu stazu od crkve do Mjeseca? DUBAKA 58.