Dubaka: Si moji bregi...

13.01.2008. datum je za VESELI PLANINARSKI SUSRET u organizaciji HPD BELECGRAD = i to je godišnjica prvog stezaškog pohoda za Hržice, ali i za Iveka Peveca koji je doveo i pojačanje- stigla je i Davorka.

Naravno da smo na prozivki pred ormarićem- ali sa nama još i Hrastinski par, Halapir nepar, Viktorija, Darko, Vlado, Krešo ( senior ) Irena, Barlović, Dragec koji stiže vlakom ( nebu njemu neko rekel da ide pol puta ako ga pokupimo u Bedekovčini ) to samo Božica zabušava i čeka kod Gorupa.
Veseli smo i nasmijani, baš kao da slavimo nedavni dan smijeha...
" SVAKI DAN BEZ SMIJEHA JE IZGUBLJEN
JER JE SMIJEH MELEM ZA DUŠU" (Kineska poslovica )
Ne bojimo se kiše koju su nam najavili meteorolozi, idemo prema Belcu, opet u zagrljaj Crkve Sv. Marije Snježne, jedne od najpoznatijih i najljepših baroknih crkava Hrvatske, čiju su gradnju i uređivanje u 17. stoljeću omogućili stari hrvati Vojkovići, Bedekovići, Patačići …Od njihovih molitvi za plemenitaški opstanak opstali su samo prekrasni kipovi i oltari- i oni će danas nama pružiti podršku u svim usponima ( i padovima ). U trijemu cinktora prošle godine toplo su nas dočekali domaćini, planinari društva Belecgrad, a topli doček podrazumijeva topli stisak prijateljske ruke ali i topli čaj i toplo vino i vatrenu pljosku, pa se nadamo da će i ove godine biti nešto slično.
Prvu etapu pohoda odvozili smo dobro, niti jedan auto se nije zagubio, doček je dobar- iako na haubi jednog auta- idemo se grupirati za uspon na Ivanščicu ( nekada zvanu Očura). Ovu najvišu zagorsku goru morao bi svake godine posjetiti svaki pravi planinar Zagorja: šume koje ponegdje izgledaju kao prave prašume, čistine koje privlače bilo da su pod snijegom bilo da su prekrivene cvjetnim tepihom, stijene ispod Beliga, Lobor, Oštrcgrad, Belecgrad, Milengrad, Grebengrad, Pusta Bela- tihe gradine koje poput nijemih stražara čuvaju prilaze ovoj zagorskoj ljepotici, ili ih možemo nazvati nizom bisera u ogrlici-Ivanščici.
Krenuli smo- ako spustim pogled prema zemlji, oko mi se zaustavi na mojim prekrasnim kanarinac-gojzama.

Ponosna sam na njihovu kričavo narančastu boju i jako sam zadovoljna što Slobek danas hoda u starima, pa su moje upadljivo bez konkurencije- sve ostale utapaju se u moru smeđe jednoličnosti. Doduše, kad danas zagazim sa njima u blato do koljena, izgledati će kao dvije "pesekove kobase" spuštene pokraj puta...( no, nećemo o pesjim kakicama...)
Idemo dići pogled i obuhvatiti goru pred sobom kao filmski plan: krupni plan mi ispunjavaju livade, vinogradi i oranice blagog južnog podnožja Ivanščice; srednji plan zauzele su šume a daleko, u totalu, u gustom raslinju, sakrivaju se vrhovi koji su naš današnji cilj.
Naša skupina se kreće već poznatim stilom: predvodnici jurišaju i ostvaruju satnicu brže od karte, a ostali smrtnici razvrstavaju se u dva tima- središnjicu i pozadince- i to sa slobodnim transferom igrača sad u jedan sad u drugi sastav, već prema trenutnim hodačkim sposobnostima. Međusobno ispomaganje, bodrenje, pa i pokoja pjevačka dionica- sve su to treninzi i zagrijavanja za neke ozbiljnije utakmice na Velebitu, Mljetu i ostalim lokalitetima koje odabere vodstvo Zagorskih steza. Za razliku od prošlogodišnjeg belečkog pohoda, skupina rezervista odlučila se odcijepiti od naše reprezentacije i ne ići na vrh Ivanščice- krenuli smo prema planinarskoj kući Belecgrad, te zatim na Osinec ili Mindžalovec.

Vlado, Krešo, Božica, Davorka, Ivan, ja i za divno čudo i Viktorija i Slobodan skupina smo rezervista koji su cestom i kasnije blatnim šumnskim putem došli do planainarskog doma, doručkovali i zatim oko podne osvojili Osinec i ostatke Belecgrada.


Lijepa šetnja, lagani uspon, dobar pogled,i, naravno Davorkino krštenje-

obećala je da će više voditi računa o slobodnim nedjeljama i kretanju na friškom zraku, a pogotovo će se pokušati potruditi osloboditi dane prvomajskih praznika...
Sa same gradine prekrasan je pogled prema planinarskom domu

a našim dečkima - i vodiču Milivoju falile su samo dame u krinolinama


ovo je iza nas inače naš BABIN ZUB- nema samo Mljet tamo neke babine šta ja znam kuće i nešto slično


Sudjelovanje na ovom veselom pohodu uvijek je dobra odluka: počinjemo šetnjom obroncima ove najljepše zagorske gore,
slijedi strong-uspon na brege a i neke stijene, ( a taj uspon ovaj puta ne mogu opisati niti prikazati slikom jer sam ga zaobišla- mogu samo zabilježiti Darkov ulazak u dom negdje oko 13,50

a na kraju kao začin završavamo pjesmom i plesom u domu planinarskog društva Belecgrad. Naravno da su stezaši u pjesmi i plesu uvijek među vodećima

No, plesali su i domaćini- za sada smo ulovili samo Vericu


Jedan najavljivano loš dan bio je zapravo uspješan pohod, veselo druženje uz malu žalost što nas nije bilo više. Pozdrav. dubaka58