Dubai2

subota, 22.09.2007.

Jabuke

Ako ste iz prethodnog posta zakljucili da se u Hawke Bayu svi bave samo vinogradarstvom u krivu ste. Do prije nekoliko godina ovaj kraj je nosio epitet "kosare voca" Novog Zelanda. I kosara i voce su jos uvijek tamo, no vinari su dozivjeli takav trzisni uspjeh i marketisku ekspanziju da se o vocarima vise ni ne govori, iako se od toga moze lijepo zivjeti. Vocarstvom se bave i nasi domacini, Doris i Mike. Oboje su krenuli u potragu za boljim zivotom i skrasili su se u Havelocku, sada u velikoj kuci na svom ogromnom imanju...

...a kad su sva trojica sinova otisli od kuce od viska mjesta uredili su mali pansion. Mi smo ga zamjetili kod planiranja putovanja jer pise da govore engleski, njemacki i hrvatski jezik...

U vrtu iza kuce malo mediteranskog bilja...

...par redova loze, za svoje potrebe, kako se ne bi osjecali strancima u Hawke Bayu...

...a ostatak su jabuke...

...tocnije puno jabuka. Preko tisucu stabala jabuka. Od kuce na glavnoj cesti, pa sve do rijeke Tukituki na kojoj je u sjeni stabala uredjeno mjesto za ribolov...

I bas kad smo mi bili tamo stabla su bila puna velikih crvenih jabuka...

...a grane su se savijale pod tezinom svoj plodova...

...dok ih uglavnom maorski beraci ne bi ubrali i stavili najprije u velike kosare...

...a potom u sanduke Mr.Applea, tvrtke koja jabuke otkupljuje i distribuira na trziste.

Nastavak slijedi...

- 22:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.09.2007.

Vinarije Hawke Baya

Vratimo se na Novi Zeland. Kako smo odlucili dan prije na vrhu Te Mata, sutradan ujutro smo dolinom rijeke Tukituki dosli pod zapadne obronke planine...

...odnosno, zapoceli smo nas obilazak vinarija i to najprije za Craggy Rangeom.

Izmedju rijeke i planine smjestila se prva od brojnih vinarija ovog kraja...

...i kao jedni od prvih gostiju tog dana imali smo priliku malo gnjaviti sommelierea kanadskog porijekla, koji nas je upoznao sa danasnjom ponudom osam vina koja su dobila nagrade na ovogodisnjim sajmovima.

Osim chardonnaya koji je potpuno proizvod ovog kraja, jer grozdje dolazi iz vinograda na rtu Cape Kidnappers i rizlinga iz Glasnevinovih vinograda u Waipari vecina vina porijeko vuce iz Martinborougha i Marlborougha, a posto smo te regije imali u nasem itineraru nakon degustacije svih osam vina odlucili smo se sa tri iz uredno sredjenog podruma i krenuli dalje. Sad pocinju prave muke jer dolina ima preko pedeset vrhunskih vinarija. Ovom predivnom iskustvu smo posvetili malo vise vremena u fazi planiranja pa smo prikupili sugestije i preporuke iz preko desetak izvora i na kraju sastavili nasu listu sest vinarija koje svakako treba posjetiti, a na sljedecoj slici vidite lokacije dvadeset vinarija koje su usle u uzi izbor...

Radi lakse orjentacije, ovo je pogled na zaljev i dolinu sa istoka. Prepoznajete planinske vrhove rta Cape Kidnappers u donjem lijevom kutu, dok se sa desne strane vidi isturena stijena na kojoj se smjestio grad Napier. Prepoznat cete i tri rijeke koje dolinu opskrbljvuju vodom, Tukituki sa lijeve strane, velika rijeka Ngaruroro u sredini i Tutaekuri koja dolazi sa desne strane. Craggy Range je oznacen slovom (A) i na samoj je obali rijeke Tukituki. Nakon Craggy Rangea vratili smo se u Havelock North, malo mjestasce koje nam je bilo baza dok smo krstarili dolinom. U samom mjestu je vinarija Black Barn (B), ali na preporuku nasih domacina otisli smo u Te Mata Estate (C), najstariju novozelandsku vinariju koju vodi obitelj Bucks, a da se radi o obiteljskom poslu lako cete prepoznati jer su svi djelatnici nevjerojatno slicni jedno drugom. Nasa mala kolekcija vina koju smo zapoceli u Aucklandu i Craggy Rangeu prosirila se za jos jedan merlot cabernet i syrah. Krenuli smo dalje prema Napieru ulicom Te Mata Mangateretere (ovo smo zapamtili jer smo u toj ulici nocili) i prosli pored vinarije Askerne (D), ciji su vinogradi na zadnjem zavoju rijeke Tukituki prije nego sto nestane u Pacifiku. Ova mala vinarija vlasnistvo je obitelji Loughling, a ime je dobila po jorksirskom gradicu iz kojeg obitelj dolazi. Otidjite svakako na njihovu stranicu, ako nista drugo imaju prekrasan pogled sa Te Mate prema Napieru sa svojim imanjem u prvom planu. Jednu od najljepsih lokacija ima vinarija Clearview (E). Malo sa strane, na samom rubu doline, ali uz samu obalu i redovi trsja sezu do same plaze. Nazalost, iako je kotirala vrlo visoko na nasoj listi i imala jako dobre preporuke morali smo ju preskociti, isto kao i CJ Pask (F), vinariju na periferiji Hastingsa. Upravo ova vinarija, koja pripada obitelji Radburnd, prva je koja se smjestila na cuvenoj Gimblett Road, cesti koja vodi iz Hastingsa preko Flaxmerea do obale rijeke Ngaruroro i vinarije na ovoj cesti slove za najvecu koncentraciju vrhunskih proizvodjaca vina, jer u svega tri kilometra nalazimo nekoliko visestrukih sampiona Novog Zelanda. No, do vinarija u Gimblettu cemo doci kasnije. CJ Pask je po mnogim magazinima najbolji novozelandski proizvodjac merlota i kriticari se nikako ne mogu sloziti je li bolji onaj aa Roy's Hilla ili onaj sa Gimblett Roada. Kasnije smo u jednom restoranu narucili CJ Pask Declaration cabernet Merlot Malbec... i pozalili sto smo propustili ovu vinariju. Ali vremena je bilo malo i morali smo izabrati. Alternativa nije bila nimalo losija jer smo uskoro dosli u samo srce doline, u juzna predgradja Napiera na obale rijeke Tutaekuri. Izmedju brojnih vinograda i vocnjaka smjestila se vinarija Brookfields (G), po mom osobnom odabiru drugo najbolje mjesto za degustaciju vina u Hawke Bayu...

...jer ima ogromni vrt sa restoranom pored rijeke, a vinski podrum nimalo ne zaostaje za osvjedocenim sampionima.

Iako ce vlasnik, Peter Robertson, na prvo mjesto staviti svoj merlot/cabernet iz 2003. i godinu dana stariji syrah isplatilo nam se kopanje po podrumu jer smo iskoristili "nepaznju" sommelierea koji se bavio nekim Francuzima i nasli butelju prvoklasnog malbeca, nezasluzeno nespomenutog u katalozima i prospektima. Dodavsi jos tri primjerka u nasu kolekciju (od cega su dva jos uskladistena) krenuli smo dalje, jer je nekima za odrzavanje ravnoteze vec u Brookfieldsu trebao stup...

Prva sljedeca postaja je odmah preko puta i zove se Park Estate Winery (H), ali mi idemo dalje u sami centar Napiera. Osim Park Estatea preskocili smo i Esk Valley Estate (I) koja je bila previse daleko na sjeveru (pored nje smo prosli kad smo ulazili u Hawke Bay), a spominjemo ih zato jer smo od njih dobili odlicne preporuke managera Treetops Lodgea u Rotorui. Osim toga, mnogi kriticari su hvalili bijela vina iz Esk Valley Estatea, a bijela nam nisu bila "ciljna skupina". Zato su sljedece dvije vinarije neizbjezne i nalaze se u Church Roadu, cesti koja je zapadna tangenta Napiera i takodjer je poznata po vinogradima koji ju okruzuju. Prva se zove Church Road Winery (J) i poprilicno je turisticko-ugostiteljski usmjerena, tako da imate vinske ture, muzej Toma McDonalda, bivseg vlasnika koji je vinariju utemeljenu prije 110 godina podignuo u sami vrh svjetskog vinarstva, malu koncertnu dvoranu, dvoranu za vjencanja... Medjutim, usli smo u trenutku kad je restoran (koji ima gluplje vrijeme od kantine HT-a u Draskovicevoj, sto je skoro pa nemoguce) pa degustacija u nekoj vrsti ulaznog hodnika i nije bilo neki veliki dozivljaj. Kupili smo jos dvije butelje za koje smo se jos prije dogovorili, a testiranje je samo potvrdilo sampionsku titulu. Medjutim, susjedna vinarija je top klasa i sampion Hawke Baya za degustaciju vina. Posto je nastala prije 156 godina u zgradi nekadasnje krscanske misije zove se Mission Estate Winery (K). Na uzvisini zapadno od grada nekad prije je postojala misija, sjeverno od nje suma, a istocno prostrana dolina prema Napieru. Kad je misija raspustena poveca zgrada je pretvorena u vinariju sa svim pratecim sadrzajima, podrumom, restoranima, salonima, dvoranama... Danas je hodocaste ljubitelji vina iz svih krajeva svijeta i neizbjezna je atrakcija ovog dijela zemlje...

Degustacija vina je organizirana na vrlo visokoj razini i sa iznimno strucnim osobljem, ali vec sam pogled na vinograd i Napier u daljini je ocaravajuci.

I odavde smo ponjeli tekuce uspomene i krenuli dalje. Prije rijeke jos imamo Crossroads Winery (L), a nakon prelaska mosta dolazimo sa sjeverne strane Hastingsa u znamenitu Gimblett Road i oko nas su sve sami vrhunski proizvodjaci: Matariki Wines (M), hipermoderni Trinity Hill (N) Johna Hancocka, vinarija koji je zanimljiva po svom arhitektonskom rjesenju, zatim Te Awa (O) i konacno Hatton Estate (P) na samom kraju Gimblett Roada. Preporuke smo dobili i za tri vinarije na Maraekakho Roadu, ali tamo nismo bili. No, ako vas put nanese to su Ngatarawa (Q) obitelji Corban, zatim Alpha Domus (R) obitelji Ham (ime Alpha dolazi od njihovih imena Anthonius, Leonarda, Paul, Henri and Anthony) koja je lani osvojila nagradu sa svojim Aviatorom i konacno Sileni (S), jedna od onih vinarija za koje zalimo sto se nije nasla na nasem repertoaru, ako je suditi po njihovim vinima koja smo kasnije susretali. Da zaokruzimo ovu setnju na dvadeset vinarija spomenut cemo jos i Kemblefield Winery (T), koja je na samom vrhu nase mape. No, za Kemblefield se u Maraekakahou skrece desno, a mi moramo ravno. pred nama je dug put do Wellingtona.

Nastavak slijedi...

- 23:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 12.09.2007.

Ramadan Kareem

Uceni sinoc ne vidjehu Mjeseca...
Koristeci kombinaciju astronomskih metoda sa onima sarijatskim propisanim u Kuranu, Povjerenstvo za promatranje Mjeseca na celu sa ministrom pravosudja Mohammadom Al Daheri sinoc je ustanovilo da se Mjesec ne vidi. Slicno su ustanovila odgovarajuca tijela drugih bliskoistocnih zemalja. To znaci da je danas jos Saban, osmi mjesec islamskog kalendara, i da je srijeda njegov trideseti dan. Kako mjesec ne moze imati vise od 30 dana, cetvrtak ce biti prvi dan svetog mjeseca Ramazana.
Oni koji ce se drzati striktno propisa islamske vjere ustat ce sutra u 4:44 i nakon molitve Fajra zapoceti sa doruckom, jer nakon izlaska Sunca u 6:04 is molitve Shuruqa nema jela i pica sve do Iftara, koji ce uslijediti nakon zalaska Sunca i molitve Maghriba.
U slobodnim zonama restorani se paravanima i zavjesama ogradjuju od ostatka svijeta kako bi nemuslimani mogli jesti. Svi poznatiji gradski restorani su navecer prebukirani i rezervirani daleko unaprijed. Vecina objekata je ogranicila serviranje alkohola samo na veceru ili ga je u potpunosti izbacila iz ponude. Poput topa na Gricu koji oznacava podne, topnistvo emiratske vojske ce oznacavati zalazak Sunca, nakon kojega ce ljudi pohrliti na bogatu trpezu, nejcesce u velikim grupama i izvan svojih domova. Svi veci hoteli ce imati ramazanske satore za zajednicko objedovanje koji su dio zaljevske tradicije, a za one koji to ne mogu priustiti gradska uprava je podignula satore po gradu u kojima ce hrana biti besplatna. Inace, osim ramazanskog posta muslimani u ovom mjesecu odradjuju jos jednu od pet obaveza: davanje Zakata, materijalne donacije onima kojima ne pomoc najpotrebnija. Dakle od sutra pocinje novi rezim...

- 09:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.09.2007.

Te Mata

"...Te Mata, strasni div iz maorske mitologije zivio je na pacifickoj obali Novog Zelanda. Kad je dosao do rta kojeg ce 1769. godine kapetan Cook prema domorocima koji su mu oteli prevoditelja nazvati Cape Kidnappers pred njim je bila zelena dolina, novozelandska "kosara voca". Odusevljen predivnom dolinom div ju je zagrlio tako snazno da je na njenom juznom rubu nastalo brdo..."

Tako kaze legenda koju su nam odmah ispricali nasi domacini i preporucili da se popnemo na 400 metara visoku Te Matu u suton. Sunce je tonulo u Pacifik kad smo se popeli na brdo...

...a juzne padine su izgledale kao da ih je stvarno netko rukama oblikovao...

No nas je vise zanimao pogled na zelenu dolinu sa sjeverne strane, Hawke Bay, trenutni svjetski sampion vinartsva...

Odmah ispod nas vinogradi i vocnjaci Havelock Northa su tonuli u san. Iza njih polako su se palila svjetla Hastingsa...

...a u daljini, preko vinograda se pogled pruzao na Napiera...

Mrak se nadvio nad dolinu. Zalazece sunce osvjetljavalo je juznu stranu Te Mate, a sa te strane je u podnozju lijepo uredjeno imanje. Odlucili smo da sutrasnji obilazak vinarija pocnemo bas tu, u ovoj...

Spustili smo se sa brda, presvukli i isprobali kulinarsku ponudu Havelocka...

- 23:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Taupo

Nakon sto smo se tusirali i presvukli i platili vjerojatno jedan od najvecih racuna ikad placenih utrpali smo stvari u auto i krenuli na jug. Cilj je bio presjeci sjeveroistocni dio otoka, ostaviti regiju Gisborne sa lijeve strane i prije mraka stici u Hawke Bay, trenutno najcjenjeniji vinorodni kraj na svijetu (neka se ne uvrijede samozvani proizvodjaci vina na brdima juzno od Koprivnice, jer ovo se ipak dade piti...) Moja draga se opet pokazala kao zanimljivo drustvo za volanom: cim smo izasli na glavnu cestu zaspala je i probudila se tek negdje pred Taupom, kad je osjetila da auto izlazi sa glavne ceste na prosirenje na ulazu u Wairakei Park, jedno od najatraktivnijih lokacija za divljanje jet-skijevima...

...a najzanimljiviji u parku je Huka Falls, vodopad koji svoje ime duguje maorskoj rijeci za pjenu. Vodopad prolazi kroz uski stjenoviti prolaz i potom pada u 11 metara dubok ponor cineci veliko zapjenjeno jezero koje je djelomicno dozvoljeno za kupanje i sportske aktivnosti, naravno, ako ste dovoljno daleko od samog slapa....

Svjezi zrak je otvorio apetit pa smo se spustili u Taupo, grad velicine Makarske, ali ni priblizno slicnog nivoa urbaniziranosti. Razasute male drvene kucice i trg sa nekoliko restorana na glavnom gradskom krizanju je sve sto Taupo nudi onima koji u gradu ne ostaju duze. Gradic se nalazi na obali istomenog jezera, najvecerg u drzavi, koje je nastalo usljed erupcije 186. godine. Dok smo rucali, pogled nam je sezao preko jezera do planina na juznoj obali...

Oblaci su sakrivali vrh 2797 metara visoke planine Ruapehu, krova ove vulkanski aktivne regije. Vulkan je bio okruzen sa osam glecera i Novozelandjani su ga smatrali najboljim otockim skijalistem, dok u Silvestarskoj noci 1995/96 nije ponovo izbacio lavu, ovaj put ne 50 kilometara u atmosferu kao 186. godine, ali dovoljno da isprazni jezerce koje je postojalo na vrhu. Planina je ponovo ozivjela kad ju je Peter Jackson odabrao za lokaciju koja predstavlja Gondor u poznatoj Trilogiji, a na udarne vijesti se popela svega dva dana nakon sto smo mi napustili Novi Zeland, jer je krajem ozujka opet eruptirala. Na juznom kraju gradica skrenuli smo sa glavne ceste koja vodi podnozjem planine prema jugu otoka i krenuli prema nasem odredistu. Do konacnog cilja stali smo jos jednom na vodopadu rijeke Mohake...

...i nakon dva sata voznje kroz nepregledne umjetno uzgojene i obnavljane sume pred nama se ukazalo more i metropola art-decoa - Napier.

- 07:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.09.2007.

Treetops III

Jos je preostalo da se malo prosecemo imanjem. Posto je padala kisa cijelu noc osoblje ce vam ponuditi kisne jakne, cizme i radio-stanicu, za slucaj da se izgubite ukoliko se ne mozete snaci po brojnim stazama u gustoj sumi. Krosnje visokih stabala zaklanjaju pogled prema suncu, a na nekim mjestima su potici prekrili staze. Sto nisu sakrili potoci, sakrila je bujna paprat ferna, koji je ujedno iz simbol Novog Zelanda...

Sve staze su oznacene bojama, a mozete uzeti i plastificiranu shemu staza, tako da navigacija i nije jako teska. Mi smo krenuli zelenom rutom, poprilicno sirokom stazom prema sjeveru....

Spustajuci se strminom uz jedan od brojnih potoka i vodopada prolazili smo pored nekoliko spilja sa sismisima da bi nakon pola sata i prolaska proplanka sa visokom travom (koju je sat prije toga natopila kisa) dosli do jezera.

Zovu ga Reflection Lake, jer za mirnog vremena idealno zrcali suprotnu obalu, tako da ne primjecujete razliku, osim ako jezerom ne prolaze odvojena jata lokalnih "rajskih patki" u bijegu od agresivnih "mallardskih patki" i kanadskih gusaka....

Njihovo natjeravanje jezerom i svadju oko koristenja hladovine ovog drvenog pontona tek ponekad prekinu rijetki posjetitelji, poput nas dvoje...

Tu smo napravili malu pauzu uzivajuci u pogledu na dolinu oko sebe...

U pozadini vidite dvije istocne vile. Ovo je jedino mjesto odakle smo ih mi vidjeli, jer su inace potpuno zamaskirane sa druge strane. Put nas dalje vodi preko ljubicaste rute, koja se jos zove "Buffalo Run". Nije slucajno dobila ime, jer ovuda se stvarno vodi stoka. Inace, imanje je puno ograda i na putu prolazite kroz pedesetak kapija. Svaki put ih morate otvoriti i zatvoriti za sobom kako bi pojedine zivotinjske vrste ostale odvojene. Tu smo se odvojili i preko mosta presli na crvenu rutu, "Bridal Veil Falls", koja je najzanimljivija, najatraktivnija i zove se prema vodopadu na njenom odredistu. Isprva je staza siroka, ali nakon mosta se uspon pretvara u pravu avanturu...

Nakon pola sata penjanja dosli smo do mjesta gdje se odvaja staza koja vodi prema najvisoj tocki doline. Medjutim, za nju je potrebna planinarska oprema i nije preporucljiva za kisnog vremena. No, imena staza zvuce avanturisticki: "Thrill Seeker", "Boar's Retreat" ili pomalo zastrasujuce poput "Sax's Last Stand". Ne zelim pogadjati sto se dogodilo Saxu u mocvari prema kojoj vodi ova staza. Mi smo se opredjelili sa stazu koja vodi kroz sumu paprati i monterrejskog bora i nakon nekoliko trenutaka smo bili kod odredista...

A ovo nije reklama za T-mobile, nego dokaz da smo stvarno stigli do cilja. Fotografiranje na odredistu je uvedeno jednom davno kada smo se uputili na Japetic, a zavrsili u nekoj birtiji u Samoboru. Od tada moramo sve fotodokumentirati...

U povratku smo umjesto odabira jedne od sedam preporucenih ruta odabrali svoju vlastitu. Naime, istocnim rubom imanja prolazi tzv. "Discovery Trail". Navodno je to najuzbudljivija ruta koja prolazi bridom planine. Mi smo izmislili novu, vlastitu koja ide paralelno, ali kroz prasumu i sastoji se od kombiniranja postojecih obiljezenih staza, ali i malo improvizacije. Tako smo krenuli usponom "Kokako Heights" koji vodi na uzvisinu "Capt. Cook's Stand", mjesto odakle je navodno najljepsi pogled na cijelu dolinu. Medjutim, ova staza prolazi kroz kanjon izmedju dvije stijene i prolaz je moguc samo kad je kanjon suh. Sad je u njemu bio potok, pa smo negdje na pola puta presjekli prema "West Cross Trailu". Bio je to vrlo strmi uspon bez staze, pa je moja draga misleci da smo se izgubili zabranila uporabu kamere jer me navodno "dekoncentrira u orjentaciji". Ali isplatilo se, jer smo ubrzo izasli na pocetak "Discovery Traila", ali zeljni improvizacije presli smo preko jednog proplanka, pet bez staze na "Discovery Stream Trail". Ova kombinacije se isplatila jer je silazak bio predivan...

I nakon 45 minuta smo bili na jezeru. Jos samo uspon do lodgea i mrtvi umorni, mokri i blatnjavi dolazimo u lodge. Steta, treba se odjaviti jer put nas vodi dalje...

- 00:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.09.2007.

Treetops II

Kako bi se olaksalo kretanje Treetopsom svaki gost dobiva malo vozilo na elektricni pogon, tek toliko da ne mora voziti velikim autom po uskim prolazima kompleksa. I mi smo se tako spustili do vile pred koju je butler vec dovezao nas auto. Citav kompleks se sastoji od 6 ovakvih kucica. Niti iz jedne od njih se ne moze vidjeti niti jedan drugi objekt, pa imate dojam da ste potpuno sami u cijeloj dolini...

Kako smo bili umorni isprobali smo jacuzzi i otisli u krevet...

Jutro je bilo kisovito pa smo ostali malo duze u krevetu. Medjutim, kad je kisa prestala pred nama se otvorila dolina sa tisucu boja i nista manje zvukova, od raznih ptica, rzanja konja uz potok do jelena koji su se medjusobno dozivali...

...no iz kreveta nas je izbacio fazan koji je nesto ceprkao po stolu ispred spavace sobe...

Prohladno jutro se najlakse napravi toplim pucketanjem vatre iz kamina...

...i jutarnjom kavom u dnevnoj sobi...

...u kojoj zbog velikih staklenih stijenki imate osjecaj da ste u vrtu...

No, za vrt je vrijeme doslo tek kasnije, kad je sunce malo osusilo okolis. Onda smo krenuli u istrazivanje okolice...

Nastavak slijedi...

- 20:41 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 01.09.2007.

Treetops I

Postoje ljudi koji na odmor ne idu da bi nesto vidjeli ili nekoga posjetili, nego kako bi se iskljucili od ostatka svijeta, vijesti, CNN-a, posla, obitelji.... Osim sto se vole guzvati uskim ulicama Dubrovnika i Venecije, uzivati u urnebesu Ria, setati po Parizu, ljudi nekad pozele otici tamo gdje imaju sve, a zapravo oko njih nema nicega. A postoje i mjesta koja bi su napravljena kako bi se udovoljilo upravo tim ljudima. Sve popularniji su izorirani smjestaji u prirodi (lodge) i Novi Zeland nudi mnostvo mjesta za uzivanje i odmor u tisini. Najpoznatije svjetsko ime kad se govori o logdeama je Treetops. Stoga i ne cudi da je Treetops u Rotorui jedno od najekskluzivnijih mjesta za odmor.

Vlasnik je pretvorio cijelu dolinu sa preko 10 kvadratnih kilometara, na koje se nadovezuje jos desetak puta veca povrsina pridodanih imanja, u raj za izbirljive posjetitelje. Tocnije, za svega tridesetak njih, jer je kapacitet lodgea upravo toliki, a pristup nije dozvoljen onima koji u lodgeu ne borave. Da je veci to ne bi bio raj i divljina, mjesto gdje je zapadna kultura utisnula jednu malu tocku, a oko nje su u harmoniji ostali zivjeti kiwiji, bizoni, divlje svinje i oposumi koji nocu dolaze do vile po svoj obrok...

Druga zapreka masovnom turizmu je cijena. Smjestaj u Treetopsu u sezoni kosta 1680 novozelandskih dolara po osobi. Vjerojatno najskuplje nocenje koje sam ikad platio. Pet-sest kilometara udaljeno od glavne ceste prema jugu, nakon sela se dodje na prasnjavi put koji vodi prema Treetopsu. Asfaltu ovdje nema mjesta, jer su strogi novozelandski zakoni (koji se za razliku od Hrvatske strogo u primjenjuju) propisali koliko se smije intervenirati u okolis. Nakon kapije koja se otvara daljinski iz tri kilometra udaljene zgrade ulazi se u predivnu dolinu kojom trce konji i jeleni. No, nas je put odveo prema sumi kroz koju se stmom i vijugavom cestom dolazi do Treetops Lodgea. Naravno, moze se doci samo terenskim autom i cesto pomislite da ste zalutali, ali znakovi vas ohrabruju da nastavite. Glavna zgrada je smjestena na spoju dvaju od mnogih potoka koji prolaze imanjem...

...a ova dva se spajaju u predivnom vodopadu i omedjuju samu zgradu od ostatka imanja....

Glavna zgrada je velika villa sa dva krila. Spaja ih glavna soba koju ljudi dozivljavaju dnevnim boravkom. Naime, zbog malog broja gostiju svi se vrlo brzo zblize, pa koriste ovaj lobby za duge rasprave uz caj....

Zapadno krilo ima 4 spojene prostorije, salon za kartanje...

...bilijar...

...biblioteku i na kraju sobu a sastanke, koja se, kako kaze management, vrlo malo koristi.

Inace, lodge ima svega nekoliko zaposlenika, managera koji dolazi iz Njemacke i njegovu suprugu koja se bavi bogatom faunom imanja, butlera, sobaricu, kuhara i kuharskog pomocnika, administrativnog djelatnika i jos jednu pomocnu djelatnicu. Jos nekoliko ljudi iz okolnih sela rade na odrzavanju imanja, ali su za goste nevidljivi.
Istocno krilo je kuhinja i blagovaonica. Dakako, ne bilo kakva kuhinja i ne bilo kakva blagovaonica...

Osim sto hotel redovito biva sampion novozelandskog turizma, restoran i njegov chef su takodjer na vrhu otocke gurmanske ljestvice. Ukoliko je lodge prazan, ponudit ce vam da objedujete na sanku objasnjavajuci vam u svakom trenutko sto radi sa vasim jelom. Medjutim, ukoliko je vise gostiju, u pravilu se jede za jednim velikim stolom, tako da se upoznate sa ostalim gostima. Tako smo i mi imali priliku upoznati i vecerati sa ... ma nije bitno, ako je blog iz Dubaija, a pisemo o Novom Zealadu nema potrebe uvlaciti u sve to i Hollywood.
A sutra cemo krenut kroz sumarak prema vilama...

Nastavak slijedi...

- 18:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opet Dubai?

ENGLISH

Nastavak price o velicanstvenoj multinacionalnoj metropoli koja je zapocela prosle jeseni, ali je naprasno prekinuta kada je autor bloga dubai.blog.hr odlucio napustiti ovaj nadasve zanimljivi grad. Posto smo mi ostali, nastojat cemo ovu svakako zanimljivu destinaciju pribliziti jos vise hrvatskim pratiteljima blogova....
Ukoliko imate potrebu pitati nesto sto nije za javnost, posaljite mail na: blogdubai2@gmail.com

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dubai Blog - Prica prva
Borut - Prica iz Izraela
Wolf76 - Prica iz Iraka
Slobs u Londri
Downunder - Australija
Novosti s planina
Sick of it all
Split reality
Bugenvilija
Darko u Jeruzalemu
Aromaterapija

Sto je zapravo Dubai?

Pogledate li enciklopedije Hrvatskog leksikografskog zavoda, vjerojatno cete steci potpuno krivu sliku: Cak niti karte lokalnih izdavaca ne mogu pratiti neshavtljivo brzi razvoj grada. Po neboder dnevno, tako da rekordi koje smo do sada pripisivali hrvatskim graditeljima auto cesta padaju u vodu.
Dubai udvostrucije broj stambenih jedinica u 5 godina, a 2010. godine 10 od 20 najvecih zgrada na svijetu ce biti u samo jednoj ulici u Dubaiju.

Dakle, Dubai mali gradic koji svoj nastanak moze zahvaliti dugackom zaljevu kojeg zbog fizionomije zovu Khor (Creek ili potok), koji se proteze 15-ak kilometara u pustinju (nekad pustinju, danas je sve u Creek naseljeno). Vlasnik ovog dijela pustinje, sheik iz obitelji Maktoum koja vuce porjeklo iz mjesta Bani Yas kod Abu Dhabija, izgradio je kucu na ulasku u zaljev, kako bi naplacivao brodarinu. Ubrzo se razvila i trgovina, a pronalazak nafte, koja u dubajskom proracunu sudjeluje sa tek 8% samo je ubrzao ideju sheikovog nasljedika, Rashida Maktouma, o pretvaranju grada u regionalni centar. 6 od 10 nezavisnih sheikata (emirata) se ujedinulo 1972. godine u Ujedinjene Arapske Emirate, kasnije se pridruzio i sedmi, dok su Bahrein, Qatar i Oman postali nezavisne drzave. Cak 7/8 teritorija UAE pripada emiratu Abu Dhabi, gdje je ujedno i srediste federacije. (Pitanje za kviz: Kakvo je drzavno uredjenje UAE? UAE su federacija na celu koje je predjednik, dakle nisu monarhija. Medjutim, clanice federacije su neovisne monarhije, zajednicka je obrana, vanjski poslovi i monetarna politika, sve drugo o odvojeno). Posto je Abu Dhabi daleko najveci, a tamo je i gotovo sva nafta, predsjednik federacije je bio sheik Zayed, iznimno plemenit i dobrocudan vizionar, koji je 1940-ih od predaka u nasljedstvo dobio malu oazu Al Ain, sa svega nekoliko beduina i kamila. Al Ain danas ima 200000 stanovnika. Potpredsjednik UAE i predsjednik Vlade je postao sheik Rashid Maktoum, a ostali sheici su raspodjelili ministarske funkcije. Ideal koji je vodio emire je bio ostvarenje prava na dostojan zivot, zastitu, skolovanje i cjelokupan prosperitet nacije. Danas to ostvaruju njihovi nasljednici, od kojih se najvise istice treci sin sheika Rashida Maktouma koji pretvara Dubai u grad buducnosti. Osim prvog hotela sa 7 zvjezdica, Burj-al-Araba, Dubai uz ubrzani "konvencionalni razvoj" gradi nekoliko objekata koji se mogu mjeriti sa najvecim svjetskim cudima. Kilometarski otoci u obliku palme, arhipelag otoka u obliku svjetske mape, podvodni hoteli, novi Disneyland, stambeni kompleksi buducnosti sa najvecim zgradama na svijetu cine Dubai jednom od najinteresantinih svjetskih destinacija.
Iako se posjetitelju ne cini tako u prvi mah. Jer Dubai je grad tek nesto veci od Zagreba, rasprostranjen duz obale Zaljeva (izbjegnimo mu ime, bar za sada), sa jednakim prometnim problemima kao i Zagreb, u kojem nisu svi aspekti pratili brzi razvoj grada. U Dubaiju zivi oko 1.3 milijuna ljudi, od cega su tek 17% njih "lokalci". Ostalo je doseljena radna snaga, najcesce iz Indije i Pakistana i to predstavlja ogromnu zapreku u pruzanju normalih zivotnih usluga. A o detaljima cete citati sa vremenom u blogu...
Medjutim, Dubai krase i neke druge osobine. On je jedan od najsigurnijih gradova na svijetu. Zbog spleta okolnosti, apsolutno je izvan interesa strana sukobljenih u konfliktu islamskih fundamentalista i nekih zapadnih drzava. Stopa kriminala je iznimno niska, jer u grad mogu doci samo turisti ili oni koji imaju osiguran posao i o svima se vodi opsezna dokumentacija.
Dubai je porezna meka. U Dubaiju nema poreza.
Dubai je shopping centar i to sa vise aspekata: i za lokalce i za bogate zapadnjake (u to ubrojite i nevjerojatno bogate Ruse.)
Dubai je u pustinji, ali ima tisuce kvadratnih metara pod travom, koja se stalno i redovito zaljeva. Dubai lezi na vodi (umjetno dobovenom desalinizacijom). Iako je svaku kap potrebno stvoriti, u Dubaiju uz racun za vodu ne dolazi nikakva slivna i vodna naknada kao u Zagrebu, a nema i PDV-a, pa racun za vodu dodje isto kao u Hrvatskoj.
U Dubaiju je litar supera 1 kunu. Razliku od ove niske cijene do normalno europskog udjela goriva u proracunu pokrivano iznimno velikom potrosnjom: udaljenosti su velike, a svi voze 4x4 auta...

U svakom slucaju, sve je to jako zanimljivo, ali i jako neprirodno i umjetno (dakako, okolica je i zanimljiva i prirodna), i sve je zapravo prepusteno vasem osobnom dozivljaju...

korisnika je posjetilo ovaj blog od pocetka svibnja.

korisnika je posjetilo englesku verziju bloga od 12.11.2005.

A sada malo statistike. Dakle, ovo su naši posjetitelji po državama...

...a ovdje vidite nekoliko zadnjih posjetitelja po gradovima...

...i na kraju top lista država iz kojih se virtualno posjećuje Dubai...