Marketing
Treetops III
Jos je preostalo da se malo prosecemo imanjem. Posto je padala kisa cijelu noc osoblje ce vam ponuditi kisne jakne, cizme i radio-stanicu, za slucaj da se izgubite ukoliko se ne mozete snaci po brojnim stazama u gustoj sumi. Krosnje visokih stabala zaklanjaju pogled prema suncu, a na nekim mjestima su potici prekrili staze. Sto nisu sakrili potoci, sakrila je bujna paprat ferna, koji je ujedno iz simbol Novog Zelanda...
Sve staze su oznacene bojama, a mozete uzeti i plastificiranu shemu staza, tako da navigacija i nije jako teska. Mi smo krenuli zelenom rutom, poprilicno sirokom stazom prema sjeveru....
Spustajuci se strminom uz jedan od brojnih potoka i vodopada prolazili smo pored nekoliko spilja sa sismisima da bi nakon pola sata i prolaska proplanka sa visokom travom (koju je sat prije toga natopila kisa) dosli do jezera.
Zovu ga Reflection Lake, jer za mirnog vremena idealno zrcali suprotnu obalu, tako da ne primjecujete razliku, osim ako jezerom ne prolaze odvojena jata lokalnih "rajskih patki" u bijegu od agresivnih "mallardskih patki" i kanadskih gusaka....
Njihovo natjeravanje jezerom i svadju oko koristenja hladovine ovog drvenog pontona tek ponekad prekinu rijetki posjetitelji, poput nas dvoje...
Tu smo napravili malu pauzu uzivajuci u pogledu na dolinu oko sebe...
U pozadini vidite dvije istocne vile. Ovo je jedino mjesto odakle smo ih mi vidjeli, jer su inace potpuno zamaskirane sa druge strane. Put nas dalje vodi preko ljubicaste rute, koja se jos zove "Buffalo Run". Nije slucajno dobila ime, jer ovuda se stvarno vodi stoka. Inace, imanje je puno ograda i na putu prolazite kroz pedesetak kapija. Svaki put ih morate otvoriti i zatvoriti za sobom kako bi pojedine zivotinjske vrste ostale odvojene. Tu smo se odvojili i preko mosta presli na crvenu rutu, "Bridal Veil Falls", koja je najzanimljivija, najatraktivnija i zove se prema vodopadu na njenom odredistu. Isprva je staza siroka, ali nakon mosta se uspon pretvara u pravu avanturu...
Nakon pola sata penjanja dosli smo do mjesta gdje se odvaja staza koja vodi prema najvisoj tocki doline. Medjutim, za nju je potrebna planinarska oprema i nije preporucljiva za kisnog vremena. No, imena staza zvuce avanturisticki: "Thrill Seeker", "Boar's Retreat" ili pomalo zastrasujuce poput "Sax's Last Stand". Ne zelim pogadjati sto se dogodilo Saxu u mocvari prema kojoj vodi ova staza. Mi smo se opredjelili sa stazu koja vodi kroz sumu paprati i monterrejskog bora i nakon nekoliko trenutaka smo bili kod odredista...
A ovo nije reklama za T-mobile, nego dokaz da smo stvarno stigli do cilja. Fotografiranje na odredistu je uvedeno jednom davno kada smo se uputili na Japetic, a zavrsili u nekoj birtiji u Samoboru. Od tada moramo sve fotodokumentirati...
U povratku smo umjesto odabira jedne od sedam preporucenih ruta odabrali svoju vlastitu. Naime, istocnim rubom imanja prolazi tzv. "Discovery Trail". Navodno je to najuzbudljivija ruta koja prolazi bridom planine. Mi smo izmislili novu, vlastitu koja ide paralelno, ali kroz prasumu i sastoji se od kombiniranja postojecih obiljezenih staza, ali i malo improvizacije. Tako smo krenuli usponom "Kokako Heights" koji vodi na uzvisinu "Capt. Cook's Stand", mjesto odakle je navodno najljepsi pogled na cijelu dolinu. Medjutim, ova staza prolazi kroz kanjon izmedju dvije stijene i prolaz je moguc samo kad je kanjon suh. Sad je u njemu bio potok, pa smo negdje na pola puta presjekli prema "West Cross Trailu". Bio je to vrlo strmi uspon bez staze, pa je moja draga misleci da smo se izgubili zabranila uporabu kamere jer me navodno "dekoncentrira u orjentaciji". Ali isplatilo se, jer smo ubrzo izasli na pocetak "Discovery Traila", ali zeljni improvizacije presli smo preko jednog proplanka, pet bez staze na "Discovery Stream Trail". Ova kombinacije se isplatila jer je silazak bio predivan...
I nakon 45 minuta smo bili na jezeru. Jos samo uspon do lodgea i mrtvi umorni, mokri i blatnjavi dolazimo u lodge. Steta, treba se odjaviti jer put nas vodi dalje...
Post je objavljen 09.09.2007. u 00:22 sati.