Ako ste iz prethodnog posta zakljucili da se u Hawke Bayu svi bave samo vinogradarstvom u krivu ste. Do prije nekoliko godina ovaj kraj je nosio epitet "kosare voca" Novog Zelanda. I kosara i voce su jos uvijek tamo, no vinari su dozivjeli takav trzisni uspjeh i marketisku ekspanziju da se o vocarima vise ni ne govori, iako se od toga moze lijepo zivjeti. Vocarstvom se bave i nasi domacini, Doris i Mike. Oboje su krenuli u potragu za boljim zivotom i skrasili su se u Havelocku, sada u velikoj kuci na svom ogromnom imanju...

...a kad su sva trojica sinova otisli od kuce od viska mjesta uredili su mali pansion. Mi smo ga zamjetili kod planiranja putovanja jer pise da govore engleski, njemacki i hrvatski jezik...

U vrtu iza kuce malo mediteranskog bilja...

...par redova loze, za svoje potrebe, kako se ne bi osjecali strancima u Hawke Bayu...

...a ostatak su jabuke...

...tocnije puno jabuka. Preko tisucu stabala jabuka. Od kuce na glavnoj cesti, pa sve do rijeke Tukituki na kojoj je u sjeni stabala uredjeno mjesto za ribolov...

I bas kad smo mi bili tamo stabla su bila puna velikih crvenih jabuka...

...a grane su se savijale pod tezinom svoj plodova...

...dok ih uglavnom maorski beraci ne bi ubrali i stavili najprije u velike kosare...

...a potom u sanduke Mr.Applea, tvrtke koja jabuke otkupljuje i distribuira na trziste.

Nastavak slijedi...
Post je objavljen 22.09.2007. u 22:12 sati.