Marketing
Taupo
Nakon sto smo se tusirali i presvukli i platili vjerojatno jedan od najvecih racuna ikad placenih utrpali smo stvari u auto i krenuli na jug. Cilj je bio presjeci sjeveroistocni dio otoka, ostaviti regiju Gisborne sa lijeve strane i prije mraka stici u Hawke Bay, trenutno najcjenjeniji vinorodni kraj na svijetu (neka se ne uvrijede samozvani proizvodjaci vina na brdima juzno od Koprivnice, jer ovo se ipak dade piti...) Moja draga se opet pokazala kao zanimljivo drustvo za volanom: cim smo izasli na glavnu cestu zaspala je i probudila se tek negdje pred Taupom, kad je osjetila da auto izlazi sa glavne ceste na prosirenje na ulazu u Wairakei Park, jedno od najatraktivnijih lokacija za divljanje jet-skijevima...
...a najzanimljiviji u parku je Huka Falls, vodopad koji svoje ime duguje maorskoj rijeci za pjenu. Vodopad prolazi kroz uski stjenoviti prolaz i potom pada u 11 metara dubok ponor cineci veliko zapjenjeno jezero koje je djelomicno dozvoljeno za kupanje i sportske aktivnosti, naravno, ako ste dovoljno daleko od samog slapa....
Svjezi zrak je otvorio apetit pa smo se spustili u Taupo, grad velicine Makarske, ali ni priblizno slicnog nivoa urbaniziranosti. Razasute male drvene kucice i trg sa nekoliko restorana na glavnom gradskom krizanju je sve sto Taupo nudi onima koji u gradu ne ostaju duze. Gradic se nalazi na obali istomenog jezera, najvecerg u drzavi, koje je nastalo usljed erupcije 186. godine. Dok smo rucali, pogled nam je sezao preko jezera do planina na juznoj obali...
Oblaci su sakrivali vrh 2797 metara visoke planine Ruapehu, krova ove vulkanski aktivne regije. Vulkan je bio okruzen sa osam glecera i Novozelandjani su ga smatrali najboljim otockim skijalistem, dok u Silvestarskoj noci 1995/96 nije ponovo izbacio lavu, ovaj put ne 50 kilometara u atmosferu kao 186. godine, ali dovoljno da isprazni jezerce koje je postojalo na vrhu. Planina je ponovo ozivjela kad ju je Peter Jackson odabrao za lokaciju koja predstavlja Gondor u poznatoj Trilogiji, a na udarne vijesti se popela svega dva dana nakon sto smo mi napustili Novi Zeland, jer je krajem ozujka opet eruptirala. Na juznom kraju gradica skrenuli smo sa glavne ceste koja vodi podnozjem planine prema jugu otoka i krenuli prema nasem odredistu. Do konacnog cilja stali smo jos jednom na vodopadu rijeke Mohake...
...i nakon dva sata voznje kroz nepregledne umjetno uzgojene i obnavljane sume pred nama se ukazalo more i metropola art-decoa - Napier.
Post je objavljen 10.09.2007. u 07:34 sati.