Pile u vosku
Ok, stavimo li pticju gripu na stranu, bilo je tu i zanimljivije hrane. Primjerice, kako je jako vlazno i ima dosta kise, ne nedostaje tropskog voca...
...uspio sam prepoznati i ljesnjake, kestene i slicne stvari, isti su kao i kod nas...
...ali sta im je ovo????
Ovdje sam dobio malu lekciju, nekoliko puta prekidanu napadnim prodavacima CD-ova i laznim dojavama da stize policija. Dakle, ovo lijevo je njihova suhomesnata delicija, omanje tanke kobasice sa nekoliko razlicitih okusa.
Moram priznati da mene, certificiranog testera suhomesnatih proizvoda, ovjerenog kusaca drniskog prsuta i arbitra izmedju posavskog i podravskog kulena, ove stvari nisu pretjerano zainteresirale. Probao sam tek tako, reda radi, suhomesnato je, a "bolje je da propadne selo nego obicaj..."
E, ali ovo desno, e to je tako zanimljivo da mi nije palo na pamet da dodirnem. To je pile kojemu su uzvadjene uznutrice i polomljene kosti kao da je presano, pa zato izgleda ovako okruglo, sa ove dvije izbocine koje su zapravo bataci. I kako bi zadrzalo formu, oblik svjezinu i sta ja znam sta jos, oblozeno je voskom. Inace su meso oblagali voskom...
Osim Jalan Petalinga, i susjedne ulice imaju funkciju trznice i u njima su najcesce grupirane pojedine vrste trgovina. Jedna od prometnijih pokrajnih ulica je bila Jalan Hang Lekir...
Razlog je opet pragmatican: Jalan Hang Lekir je namjenjena cvjecarima, a u Novu Godinu sa ulazi sa ovim...
Ne pitajte me za ime jer ne znam, to je ono voce slicno mandarini, koje je veliko kao tresnja i jede se sa korom. Citav grad je bio pun toga, obicaj je imati ga ukrasenog i na vidljivom mjestu za Novu Godinu. Ja bi ipak radje sarme s pireom...
|