Kako nas je Michael Porter podsjetio na svrhu poslovanja

nedjelja , 16.11.2025.

U razgovorima o društvenim problemima najčešće se spominju država, politike, reforme ili razne udruge koje pokušavaju nešto promijeniti. Poduzeća se obično stavljaju sa strane, kao da njihov jedini posao treba biti stvaranje profita. Zbog takvog načina razmišljanja Porterovo predavanje djeluje osvježavajuće, jer pokazuje da poslovni sektor zapravo ima puno veću ulogu nego što se na prvi pogled čini.

Porter jasno ukazuje da neprofitne organizacije, koliko god se trudile, jednostavno nemaju kapacitete za velike promjene. Njihov rad često ostane ograničen na manja područja, bez mogućnosti da se proširi na širu populaciju. To ne umanjuje njihovu važnost, ali realno, bez resursa i stabilnog financiranja teško mogu mijenjati sustave. S druge strane, poduzeća imaju novac, tehnologiju, ljude i način poslovanja koji se može brzo širiti. Upravo zato Porter tvrdi da bi ona mogla biti ključni dio rješenja, a ne samo pasivni promatrači.

Najzanimljiviji dio predavanja je ideja dijeljene vrijednosti. To znači da poduzeće ne rješava društveni problem samo zato što „treba biti dobro“, nego zato što je to dio njegova poslovnog modela. Na taj način stvara se situacija u kojoj i društvo i poduzeće imaju koristi. Umjesto da društveni ciljevi budu dodatak, oni postaju ugrađeni u sam način poslovanja. Porter ovakav pristup opisuje kao bolju verziju kapitalizma, u kojoj profit i društveni napredak više nisu suprotstavljeni, nego idu zajedno.

Ovakav pogled posebno je važan za studente koji uskoro ulaze u poslovni svijet. Predavanje otvara pitanje kakva će se poduzeća birati, kakav rad ima smisla i što zapravo znači „doprinositi nečemu“. Radni vijek traje desetljećima, a Porter podsjeća da je važno provesti to vrijeme u organizacijama koje stvaraju neku vrijednost, a ne u onima koje samo troše energiju, resurse i ljude. U konačnici, današnji studenti sutra će biti oni koji će odlučivati kako će poduzeća izgledati i kakav će utjecaj stvarati.

Porterova poruka je da društvene promjene ne nastaju samo kroz politiku ili aktivizam, nego i kroz način na koji poduzeća djeluju svaki dan. Ako se poslovanje usmjeri na rješavanje stvarnih problema, umjesto samo na kratkoročne ciljeve, cijelo društvo može profitirati. Poduzeća već imaju sve potrebno – resurse, mogućnost rasta i utjecaj – samo ih treba usmjeriti u pravom smjeru.

Na kraju, predavanje potiče razmišljanje o tome kakav svijet poduzeća mogu graditi ako se prestane gledati na njih samo kao na „stroj za profit“. Kada se poslovanje uskladi s društvenim potrebama, pozitivne promjene postaju puno realnije i dostižnije. Upravo u tome leži snaga Porterove ideje.

Film "The Corporation”

nedjelja , 19.10.2025.

Dokumentarni film The Corporation redatelja Marka Achbara i Jennifer Abbott nastoji prikazati suvremenu korporaciju kao dominantnu instituciju današnjeg svijeta. Film analizira razvoj, moć i utjecaj korporacija od industrijske revolucije do globaliziranog društva, kroz intervjue s ekonomistima, menadžerima, i akademicima. Tema filma je pitanje ako je korporacija pravno definirana kao “osoba”, kakva je ona osoba po svojim postupcima i vrijednostima. Autori zaključuju da bi, prema kriterijima psihijatrije, korporacija pokazivala obrasce psihopatskog ponašanja —kao što je sebičnost, manipulaciju i nedostatak empatije.


Za mene je glavna poruka filma da današnji sustav dopušta korporacijama da stavljaju profit ispred svega drugoga – okoliša, ljudi, pa čak i osnovne etike. Iako su korporacije formalno „ljudi“, one zapravo nemaju savjest.
Film mi je ostavio dojam kombinacije oduševljenja i nelagode – oduševljenja zbog količine moći koju imaju, a nelagode jer shvaćam da smo svi dio tog sustava i da ga hranimo svakim svojim kupovnim izborom i na takav način podupiremo njihov sistem rada.
Trebala bi se uspostaviti granica između privatnog i javnog interesa kroz jasne zakone i društveni pritisak. Nije dovoljno da tržište samo sebe „uređuje“, jer praksa pokazuje da bez regulacije stavovi moćnih i jakih prevladavaju sve a opet poduzeća bi trebala razvijati vlastite etičke standarde i pokazivati odgovornost iznutra kao što je primjer u nekim poduzećima ali je to jako mali broj njih.
Teško je zamisliti svijet bez poduzeća jer ona danas predstavljaju osnovu gospodarske strukture i bez njih nitko ne može.
Mislim da interesi menadžmenta, vlasnika i zaposlenika ne moraju nužno biti u sukobu, ali često jesu jer se gleda kratkoročno vlasnici hoće profit a menažeri gledaju malo dugoročnije i tu nastaje sukob. Dugoročno, najvažniji su ljudi koji u poduzeću rade i kupci koji vjeruju brendu jer bez njih nema ni profita ni rasta.
Grossmanova rečenica da korporacije „prodaju sebe, svoju dominaciju i svoja pravila“ zvuči brutalno, ali ima smisla. Korporacije više ne prodaju samo proizvode, nego i način razmišljanja – ideju da je profit isto što i uspjeh. To koristi vlasnicima, ali dugoročno šteti svima drugima. Postoje jasni socijalni troškovi – iscrpljivanje resursa i okoliša, nejednakost, manipulacija.
Mislim da bi komunikacije trebalo barem djelomično zakonski regulirati, jer samoregulacija ne funkcionira.
Kada tvrtke poput Burson-Marstellera oblikuju javno mišljenje, to je prihvatljivo dok se ne pretvori u manipulaciju i laganje a u što se najčešće dogodi. “Upravljanje percepcijom” postaje “laganje” kad se namjerno skriva istina ili se javnost dovodi u zabludu i kada se iskrivljuju činjenice.

Korporacije su moćne jer im društvo to dopušta. Na fakultetu poput EFZG-a trebamo učiti ne samo kako maksimizirati profit, nego i kako poslovati odgovorno. Da sam u poziciji odlučivanja, uveo bih više transparentnosti, društvene revizije i obavezne izvještaje o održivosti.