Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

nedjelja, 28.09.2014.

Vjeroispovjest: Jedi komunjara, pastafarijanka.

Sekularna država je mitsko biće odnosno biće nikad potvrđenog postojanja na ovim prostorima. Osim što je mitsko biće, ona je i moje nadnaravno biće kojem se povremeno u trenucima očaja molim.

Ne, zbilja ne mislim da je kip gospe najgora stvar na svijetu niti da će djeca bi trajno osakaćena što su gospu vidjela. A iskreno, lagano me za gospu i zaboli.
Smiješno mi je što viša instanca koja bi trebala utvrditi da neki postupak nije odgovarajući procijeni da to nije problem jer ima dovoljno onih koji nemaju ništa protiv.
Navodno i nije bilo nikakvih pritužbi. Da se razumijemo, bilo je.

Sljedeće pitanje koje se nameće, koliko je potrebno onih kojima je to oke da bi postupak bio oke? Recimo većina ljudi smatra da je ok degustirati recimo lješnjake u supermarketu da bi se uvjerili da nisu užegli ili štajaznamšta, ali koliko je degustacija? Jedan lješnjak? I pogodili ste taman jedan koji valja i kupite onda pola kilograma loših? Probate onako...4-5 komada, sondirate kutijicu želite se uvjeriti da dobijete ono što ste platili. Neke je malo teže uvjeriti pa probaju šaku lješnjaka. I kad se skupi određeni broj odjednom to više nije "degustacija" nego krađa. Tko i gdje povlači granicu i određuje pravila?

Ministar koji kaže nigdje ne piše da ne smije. Nigdje ne piše niti da se ne smije parkirati tenk u holu škole pa sam opet sklona povjerovati da bi taj postupak odmah bio proglašen incidentom.

Pojavljuje se još jedna zanimljivost. Počinje se podrazumijevati nešto sasvim drugo. Podrazumijevamo da smo svi katolici. I komunicira se na taj način.

Recimo u mom uredu visi raspelo, a prijedlog tembuildinga je vrlo sakralnog karaktera. Ne smeta mene raspelo niti činjenica da je osoba koja ga je instalirala kršćanske vjeroispovjesti.
Smeta me što netko pretpostavlja da sam katolkinja i što mi se obraća na taj način. Takvima odmah dajem do znanja da nisam jer mi se ne da slušati o onima drugima posebno jer jesam ta druga.

Sljedeći korak će mi biti postaviti na svoj stol sliku indijskog božanstva kojem ne znam ime. Ne, nisam hindus, sliku mi je donijela prijateljica s puta, ali nigdje ne piše da ne smijem. Ako me baš budu trenirali prakticirat ću i vjersko pokrivalo za glavu drevne pastafarijanske religije – cjedilo za tjesteninu.

Smeta me što ljudi ne razumiju da ne zanima sve isto što i njih. Smeta me što ne razumiju da postoje ljudi koji ne vjeruju, ili vjeruju u nešto drugo. Za veliku većinu ne mislim da to rade iz loše namjere. Mislim da jednostavno ne shvaćaju.

Ne pomišljaju da se netko neće složiti s njima jer su ljudi skloni svoje osobno mišljenje i sjećanja smatrati apsolutnim istinama. Ništa čudno kad pogledate kako novinari izvještavaju o recimo stanju u poljoprivredi. Dođu do čovjeka na polju i on im kaže da ne pamti takve suše/poplave/bolesti/nešto četvrto. To što on ne pamti automatski znači i da se ništa prije nije dogodilo.

Ne pamte ljudi takve hladnoće i vrućine, a statistički ispada da se ništa bitno ne mijenja. Za potrebe jednog diplomskog rada nekad davno sam računala statistiku pa sam vidjela u statističkom ljetopisu da se sve više-manje vrti oko istih vrijednosti, ali prva sljedeća temperatura ispod minusa i slušat ćemo kako se takva zima ne pamti. Ako ju oni ne pamte mora da nije ni bilo. Apsolutne istine. Ako ja ne znam da homoseksualci igraju nogomet to jasno znači da ga ne igraju. Ako ne pamtim sredozemnu medvjedicu u jadranu, mora da nikad tamo nije ni bila. Ne smetaju me nikakvi i ničiji simboli, smetaju me ljudi koji ne vide šire slike i koji ne znaju osobno ostaviti osobnim.

Smeta me društvo u kojem se moram izjašnjavati ljudima koji mi nisu bitni. Javim kako ide vjerska preobrazba ureda u pograničnoj provinciji Apsurdistana.

subota, 06.09.2014.

Osijek Pride - feeling proud

Internet je koliko god mi osobno bio drag napravio jedan veliki korak naprijed za ljudske slobode, a sasvim neprimjetno dva natrag.

S jedne strane mi čujemo sad i vidimo u realnom vremenu kako je primjerice napadnuta mlada Afganistanka jer se nije htjela udati za pravog, osuđujemo napadača, govorimo o tome kako je to grozno, suosjećamo, uviđamo kako je ovo ili ono pogrešno. Organiziraju se rušenja vlasti tu i tamo. Poneki srednjoškolski/studentski prosvjed zbog zadržavanja nekog prava i tome slično, a zapravo lijepo pročitamo, osudimo ovo i ono i nastavimo se baviti svojim osobnim sranjima.

Pročitamo kako je recimo smanjena rezerva krvi zbog godišnjih odmora i slično, ali se nekako ne sjetimo otići do tamo.

Poanta ove logoreje je činjenica da ljudi teže inerciji, a Internet i posebno Facebook su udovoljili toj prirodnoj težnji.
S tim u vidu nastojim reagirati i raditi nešto kad god se to pokaže potrebno, prvo jer znam da ne mogu prigovarati iz fotelje(ne bi bilo jednako simpatično), drugo jer ne mogu očekivati da će sve riješiti netko drugi.

Unatoč zanimljivoj činjenici da osječki Pride nije podržala ekipa iz Zagreba (valjda imaju ljudi svoje neke razloge) danas sam bila jako ponosna na Osijek.
Grad koji po mnogima(uključujući i mene) nije bio spreman za Pride, zatvoren i tradicionalan pokazao je više nego što sam očekivala. Da jasno bilo je zanimljivih komentara, ali bilo bi previše očekivati baš da ni tog ne bude. Bilo je i puno ljudi izvana, vjerojatno više nego nas iz Osijeka, ali je unatoč tome što su neki pozivali ljude da isprazne centar pa da povorka prođe gradom duhova jako puno ljudi je totalno osječki stajalo sa strane i mahalo više ili manje stidljivo. Zapravo dugo nisam vidjela ovoliko ljudi u gradu.

Znam mnoge ljude koji podržavaju LGBTIQ i sve druge i drugačije, ali se iz raznih razloga ne žele s tim pojaviti u javnosti jer se boje osude.

Neki se boje da će ih strpati u gej ladicu(što mi baš nije jasno), neki da će imati problema na poslu(što mi je nažalost ipak jasnije) i koješta drugo.

Osobno mislim da je to kukavički. Vjerujem da imate svoje razloga, ali kad dođu po vas će netko drugi imati pametnijeg posla. Danas su to neki lijevi ljudi koje možda ne poznajete, sutra može biti vaše dijete, unuk, prijatelj....Osigurajte se da ga možete pogledati u oči i reći da ste mu podrška i da ima sve razloge na svijetu biti ponosan.

I da, sklopljeno je prvo životno partnerstvo jučer. Čestitke mladencima ;)

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi