Internet je koliko god mi osobno bio drag napravio jedan veliki korak naprijed za ljudske slobode, a sasvim neprimjetno dva natrag.
S jedne strane mi čujemo sad i vidimo u realnom vremenu kako je primjerice napadnuta mlada Afganistanka jer se nije htjela udati za pravog, osuđujemo napadača, govorimo o tome kako je to grozno, suosjećamo, uviđamo kako je ovo ili ono pogrešno. Organiziraju se rušenja vlasti tu i tamo. Poneki srednjoškolski/studentski prosvjed zbog zadržavanja nekog prava i tome slično, a zapravo lijepo pročitamo, osudimo ovo i ono i nastavimo se baviti svojim osobnim sranjima.
Pročitamo kako je recimo smanjena rezerva krvi zbog godišnjih odmora i slično, ali se nekako ne sjetimo otići do tamo.
Poanta ove logoreje je činjenica da ljudi teže inerciji, a Internet i posebno Facebook su udovoljili toj prirodnoj težnji.
S tim u vidu nastojim reagirati i raditi nešto kad god se to pokaže potrebno, prvo jer znam da ne mogu prigovarati iz fotelje(ne bi bilo jednako simpatično), drugo jer ne mogu očekivati da će sve riješiti netko drugi.
Unatoč zanimljivoj činjenici da osječki Pride nije podržala ekipa iz Zagreba (valjda imaju ljudi svoje neke razloge) danas sam bila jako ponosna na Osijek.
Grad koji po mnogima(uključujući i mene) nije bio spreman za Pride, zatvoren i tradicionalan pokazao je više nego što sam očekivala. Da jasno bilo je zanimljivih komentara, ali bilo bi previše očekivati baš da ni tog ne bude. Bilo je i puno ljudi izvana, vjerojatno više nego nas iz Osijeka, ali je unatoč tome što su neki pozivali ljude da isprazne centar pa da povorka prođe gradom duhova jako puno ljudi je totalno osječki stajalo sa strane i mahalo više ili manje stidljivo. Zapravo dugo nisam vidjela ovoliko ljudi u gradu.
Znam mnoge ljude koji podržavaju LGBTIQ i sve druge i drugačije, ali se iz raznih razloga ne žele s tim pojaviti u javnosti jer se boje osude.
Neki se boje da će ih strpati u gej ladicu(što mi baš nije jasno), neki da će imati problema na poslu(što mi je nažalost ipak jasnije) i koješta drugo.
Osobno mislim da je to kukavički. Vjerujem da imate svoje razloga, ali kad dođu po vas će netko drugi imati pametnijeg posla. Danas su to neki lijevi ljudi koje možda ne poznajete, sutra može biti vaše dijete, unuk, prijatelj....Osigurajte se da ga možete pogledati u oči i reći da ste mu podrška i da ima sve razloge na svijetu biti ponosan.