Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

subota, 29.11.2014.

U spomen neznanim junacima 30+

Ovo nije tekst o tome zašto ne volim Vedrana Mornara. Da se razumijemo ne volim ga. Čovjek bez kičme koji ne vidi ništa sporno. Projekt alternativne religizacije ureda napreduje tek toliko da vas uputim, nisam još došla do cjedila, ali napredujem.
Ovo je tekst o sjaju i bijedi Apsurdistana.

Mjere za zapošljavanje za mlade do 30. Dakle ako ste mlađi od famoznih 30 možete se nadati da će vas obuhvatiti neka mjera poticanja zapošljavanja. Ta mjera će vam kupiti godinu dana životarenja dok ne položite neki oblik državnog ispita. Nešto se prijete i da će malo podebljati naknadu za sudjelovanje u takvoj mjeri što bi bilo ok da i s tim ljudi nisu ispod minimalne plaće.

Jako je tužno kad nakon završenog školovanja trebaš biti sretan kad dobiješ ponudu osposobljavati se. Jasno priča o tugama ne staje ovdje. Još je tužnije što su mnogi prihvatili to osposobljavanje uz napomenu da će platiti sami troškove mentorstva(!?!) i stručnog ispita. I platili su ih. I unatoč tome su još uvijek zahvalni što ih je netko primio na osposobljavanje jer znaju da ni to ne ide bez kvake.

To su te famozne mjere koje su nam srušile tržište rada pa su ljudi sad sretni s 2400kn. Jednom kad vas poticajno odmjere svoje su obavili. I dalje obrazujemo kadar koji nikom ne treba i imamo mnogo visokoobrazovanih ljudi na poslovima ispod kvalifikacija jer se ipak od nečeg mora živjeti kao i jako puno ljudi raznih stupnjeva kvalifikacija koji odlaze negdje drugdje u potrazi za životom.
Kakvim takvim.
Posljednji val iseljenika iz Osijeka za Irsku mi je zanimljiv jer jako puno ljudi izravno ili posredno poznam. Kažu dobro im je rade, mijenjaju poslove kad naiđe nešto bolje. Većina radi ispod stručne spreme, ali plaćeni su dosta dobro pa im to malo manje smeta. Mogu napredovati.

Nakon što smo srušili tržište svi koji se nisu mogli pronaći u nekoj mjeri zapošljavanja ostali su u vakkumu jer poslodavcima ne treba dodatni nepotreban trošak.

Negdje u toj priči ostali su progutani ljudi stariji od 30. Ne znam što se tako dramatično dogodi kad pređeš tridesetu, ali dajte dobri ljudi, uputite me. Ne kužim. Odjednom više niste završili krivi smjer, niste nezanimljivi poslodavcima?
S trideset se lagano zaposliti pa nitko ne obraća pažnju na vas?

Generacija koja je početkom rata bila u osnovnoj školi su sad ljudi između trideset i četrdeset godina. Što je s tim ljudima? Gdje su oni?

Kad pređem tridesetu molim neku dobru dušu da mi skrati muke. Nakon određenog broja vjetrenjača čovjek vjerojatno pukne, a to neće biti lijep prizor.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi