Svojedobno sam za neki Božić dobila zbirku priča pod tim imenom, tematika božićna, radnje razne. Bila je riječ o boru koji je silno želio postati božićno drvce, ali nije došao do toga. I ta priča je jako tužna jer bor nije ispunio svoju božićnu misiju nego je na kraju odbačen kao otpad. I tako prolazim po gradu i gledam još tužniju priču onih borova (ili zapravo sve crnogorice osim borova) koji su ispunili svoju božićnu svrhu i sad kampiraju pored kontejnera.
Probali smo jednom s onim u tegli(govorimo o boru cca 150cm), unatoč svom trudu je kapitulirao u djedovom dvorištu. Prije koju godinu sam kupila jedan mali u teglici i taj je poživio, valjda zato jer je bio dovoljno mali pa mu nitko nije kidao korjenje.
polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi