Svojedobno sam za neki Božić dobila zbirku priča pod tim imenom, tematika božićna, radnje razne. Bila je riječ o boru koji je silno želio postati božićno drvce, ali nije došao do toga. I ta priča je jako tužna jer bor nije ispunio svoju božićnu misiju nego je na kraju odbačen kao otpad. I tako prolazim po gradu i gledam još tužniju priču onih borova (ili zapravo sve crnogorice osim borova) koji su ispunili svoju božićnu svrhu i sad kampiraju pored kontejnera.
Probali smo jednom s onim u tegli(govorimo o boru cca 150cm), unatoč svom trudu je kapitulirao u djedovom dvorištu. Prije koju godinu sam kupila jedan mali u teglici i taj je poživio, valjda zato jer je bio dovoljno mali pa mu nitko nije kidao korjenje.
To je mališa koji je poživio, obiteljski smo ponosni na to.
Odvagnuvši štetnost prouzvodnje umjetnog bora, njegovo trajanje i činjenicu da nismo iskasapili ni jedno drvo zbog tog kao da je ipak naj ekološkija od svih opcija.
Biljke ne plaču i ne vrište. Činjenica. Biljke i nisu najčešće nešto za što ćete se emotivno vezat niti vas umiljato gledaju. Uzgajaju se za to. Istina. Uzgajaju se, rastu koju godinu, 2,3,7 da bi tjedan dana stajali i rasipali iglice u vašem dnevnom boravku iz kojeg ćete ih čim prije iz istog šutnuti. Jer iglice idu na živce, razumljivo..Činjenica je i da bez njih ne možemo.
Jedno je koristiti biljke i životinje za održavanje života, to je normalno i prihvaltjivo, isto čine i one. Koristiti ih kao potrošni materijal odražava manjak poštovanja prema svijetu.
Idealna slika mi je jučer došla mailom:
To što na cesti vidite je drveće, cesta se gradila oko njega. Totalna utopija u odnosu na borove pored ceste i panjeve gdje su bili drvoredi...Pokojni drvoredi su brojali 88 stabala. Sađeni u čast pokojnog nam druga Tita. Da je najcrnja ideologija na svijetu iza toga, drveće se sadilo, danas se samo ruši, u slobodi, demokraciji i svim bijelim i svijetlim idejama.
Činjenica je da se drvoredi i parkovi moraju obnavljati i uređivati...da nekad drvo treba srušiti jasno, ali baš sva, i baš odjednom...i istaviti tako...e to ipak ne vjerujem.