Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

srijeda, 26.12.2012.

Živim da jedem, ili jedem da živim?

Na stranu komercijala i konzumerizam. Ništa novo, ništa revoluconarno.
Da sve je komerijalno, sretan vam solsticij.

Ništa novo nije priča da je u našoj kulturi hrana odgovor na sve. Rješava probleme, diže raspoloženje, tješi, sudjeluje u slavlju, veseli, prigoduje i tako to.

Jednostavno ne možeš obići hranu u simboličnom smislu svijeta i postojanja. Ok, istini za volju ne možeš ni alkohol, to tak mora. Mi Slaveni volimo svoj (m)etalnol, valjda jednako kao što volimo jesti. Kad kažem mi Slaveni, samo s edopola uklapam u opis, naime volim samo alkohol u tom romantičnom smislu.

Jučer sam ćakulala s jednom legicom o toj temi tijekom čeg je izjavila da živi da bi jela. Pokušavam skužit tu stranu priče uvijek, ali mi slabo ide, a i inače sam noćna mora svakog okupljanja u koje je uključena hrana. Prvo iz razloga vrste hrane (jer eto u Slavoniji je gora blasfemija od lezbo- fotosešna na oltaru odbiti prasca:) ), a drugo jer jedem kad sam gladna i to onoliko koliko sam gladna. Vrlo rijetko mi pada na pamet jelo mimo tog. To što jedem kad sam gladna je posebna stavka u objašnjenju zašto sam nekulturna. Jer jednostavno nije pristojno doći nekome u kuću i ne jesti. Redovno me netko podbode u rebra značajno pogleda i kaže: ajde, red je.

Hrana ima svrhu, to je da ne budem gladna i živčana ilitiga ne grizem narod oko sebe.

Da, volim da je to fino da ne bi bilo zabune, ne jedem travu. Oke, osim matovilca i maslačka. Klasični sam ovisnik o čokoladi, što je ajmo reći pod većom kontrolom nego ljubav prema boci. Ono što me fascinira su svake proklete godine iste priče po vijestima jer eto očito su probavni zatvori vijest.

Kako preživjeti prejedanje u blagdansko vrijeme? Hmmmm jel ikom palo na pamet ne prejedati se? Onako, čisto informativno? Je li to uopće moguć scenarij? Quod me nutrit me destruit u školskim primjerima raznih vrsta.

Imam jednu poznanicu koja jede do mučnine. I to pod normalno, ne sad kao što neki ljudi znaju jesti kad imaju nešto što obožavaju za ručak, nego svaki dan, svaki obrok. Ne kužim to, kako se čovjek može dobro osjećati ako je natrpao u sebe tepsiju bureka? Mislim da bi bili puno sretnija kultura da smo barem upola ovoliko opsjednuti sexom. Možda bi onda bile vijesti; kako doći sebi nakon cijelonoćnog bludničenja, a neka sexualno umjerena stvorenja bi se pitala sasvim logično pitanje. Šta radiš to majku mu kad ti škodi?:D

petak, 21.12.2012.

Pozitivno mišljenje za negativce

Pozitivno mišljenje je diskutabilan pojam. To znam jer često diskutiram o potrebi pozitivnog mišljenja. Opće je poznata moja netolerancija na forsiranu pozitivu. Pretjeranu pozitivu, pretjerano pozitivnih koji imaju nadasve pozitivnu namjeru propovijedati ostatku planete kako nisu dovoljno pozitivni smatram nasiljem.

Za početak jer mislim da ako imaš teških pizdarije u životu nije najnormalnija moguća stvar hodati okolo nasmijan od uha do uha i govoriti bit će bolje ili nešto još gore-citirati svemire koji se uroćuju da bi ti dobio to što silno želiš.
Svemir radi na jako finoj razini i nekako sumnjam da ima vremena zajebavati se s tim što si netko silno želi brak ili novi auto.
Svemir ti neće riješiti sve probleme, a onaj leptir koji je mahnuo krilima u Indiji i uzrokovao svojim mahanjem niz pizdarija u Nevadi nema te ovlasti(molim ovo ne shvatiti kao teoriju kaosa, to nije teorija kaosa!).

Poanta priče, kukanje nad vlastitom sudbinom, kao ni pozitiva do krova vam vrlo vjerojatno neće pomoći. Ono što može pomoći i vrlo često to čini je djelovanje. Nekakvo djelovanje. Možda ne može te riješiti svoj trenutni problem.
Nemate posao, nemate novaca za nešto, dijete vam je bolesno, kuća vam se ruši, šef vas maltretira...trenutnih problema je mnogo.

Živaca u prosječnom čovjeku je malo. I odumiru svakog dana. Djelujte nekako, u nekom smjeru nečeg. Bavite se nečim, okupirajte se.

U nedostatku čarobnog štapića čovjek se kad tad mora pomiriti s činjenicom da su problemi raznih veličina sastavni dio života. Protiv problema u širem smislu nemam ništa. Ništa učinkovito. To tako mora. Moraš imati problema na poslu, moraš imati problema kod kuće, u vezi, u prijateljstvu.
Ništa to nije preveliko, to je jednostavno kako moja hippy kolegica zna reći: „Baš onako kako treba iz nekog razloga biti“. I to je oke.

Imaš idiota za šefa oke, ali poslije posla dolaziš nekim drugim ljudima, znajući ako ništa da će idiot kad tad biti promoviran i skinut s tvog vrata. Uostalom kako mama Luis kaže: „Šef ti je idiot, suradnici su ti nesposobni, a tebe nitko ne cijeni. Dobro došao u radni narod“.

I oke je u toj situaciji biti ljut jer stvar možda jest podnošljjiva, ali nije oke. Orijentiraš se na život van posla, ako ga imaš i kažeš šefu (jasno iza leđa, jer bi bez posla mogao i ostati što je danas ipak veći problem nego nadređeni idiot) odjebi majstore, imam ja bitnijih stvari od tebe.

Ono što je puno puno neprirodnije je svaki dan dolaziti s besavim osmjehom na licu i idejom kako ćeš svojim pozitivnim stavom utjecati na svemire i leptiriće koji prave sranja. To je poricanje. To je dobiti dijagnozu zaraze parazitom i kao terapiju mantrati: trakavice napusti me. Jednostavno ne pomaže.

Nije isto što i dokazani Pigmalion efekt. Samoispunjujuće proročanstvo znači da svojim ponašanjem uzrokuješ ono što želiš. To recimo znači da se ne držiš ko pokisla kokoš, da radiš, da se trudiš napraviti nešto, koliko situacija dozvoljava. Uzrokuješ kao djeluješ nekako. Da rezimiram zašto sam protiv nasilja pozitivom? Jer pozitiva ne rješava probleme. Pospe ih finim konfetićima, ali ne rješava. Želite promjenu? Odlično draga nacijo...jer ovo je vrijeme velikih promjena. Uživajte u vožnji.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi