Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

Marketing

Živim da jedem, ili jedem da živim?


Na stranu komercijala i konzumerizam. Ništa novo, ništa revoluconarno.
Da sve je komerijalno, sretan vam solsticij.

Ništa novo nije priča da je u našoj kulturi hrana odgovor na sve. Rješava probleme, diže raspoloženje, tješi, sudjeluje u slavlju, veseli, prigoduje i tako to.

Jednostavno ne možeš obići hranu u simboličnom smislu svijeta i postojanja. Ok, istini za volju ne možeš ni alkohol, to tak mora. Mi Slaveni volimo svoj (m)etalnol, valjda jednako kao što volimo jesti. Kad kažem mi Slaveni, samo s edopola uklapam u opis, naime volim samo alkohol u tom romantičnom smislu.

Jučer sam ćakulala s jednom legicom o toj temi tijekom čeg je izjavila da živi da bi jela. Pokušavam skužit tu stranu priče uvijek, ali mi slabo ide, a i inače sam noćna mora svakog okupljanja u koje je uključena hrana. Prvo iz razloga vrste hrane (jer eto u Slavoniji je gora blasfemija od lezbo- fotosešna na oltaru odbiti prasca:) ), a drugo jer jedem kad sam gladna i to onoliko koliko sam gladna. Vrlo rijetko mi pada na pamet jelo mimo tog. To što jedem kad sam gladna je posebna stavka u objašnjenju zašto sam nekulturna. Jer jednostavno nije pristojno doći nekome u kuću i ne jesti. Redovno me netko podbode u rebra značajno pogleda i kaže: ajde, red je.

Hrana ima svrhu, to je da ne budem gladna i živčana ilitiga ne grizem narod oko sebe.

Da, volim da je to fino da ne bi bilo zabune, ne jedem travu. Oke, osim matovilca i maslačka. Klasični sam ovisnik o čokoladi, što je ajmo reći pod većom kontrolom nego ljubav prema boci. Ono što me fascinira su svake proklete godine iste priče po vijestima jer eto očito su probavni zatvori vijest.

Kako preživjeti prejedanje u blagdansko vrijeme? Hmmmm jel ikom palo na pamet ne prejedati se? Onako, čisto informativno? Je li to uopće moguć scenarij? Quod me nutrit me destruit u školskim primjerima raznih vrsta.

Imam jednu poznanicu koja jede do mučnine. I to pod normalno, ne sad kao što neki ljudi znaju jesti kad imaju nešto što obožavaju za ručak, nego svaki dan, svaki obrok. Ne kužim to, kako se čovjek može dobro osjećati ako je natrpao u sebe tepsiju bureka? Mislim da bi bili puno sretnija kultura da smo barem upola ovoliko opsjednuti sexom. Možda bi onda bile vijesti; kako doći sebi nakon cijelonoćnog bludničenja, a neka sexualno umjerena stvorenja bi se pitala sasvim logično pitanje. Šta radiš to majku mu kad ti škodi?:D



Post je objavljen 26.12.2012. u 23:47 sati.