Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

nedjelja, 16.10.2011.

Mikrokozmologija kaosa

Svakoj jedinki pridružujemo njen kontekst. Sredinu, okolinu, domenu i kad hrpu jedinki iz jedne sredine počnemo promatrati kao zajednicu njih često objedinjava nešto što zovemo mentalitet. I sad kad imamo pojedince u skupini koje povezuje mentalitet i ista sredina možemo to komotno proglasiti mikrokozmosom.

I onda kad neka jedinka iz svog mikrokozmosa koji joj se možda sviđa ili ne sviđa, ali ga svakako dobro poznaje kao i način ponašanja u istom ode u neki drugi mikrokozmos koji se po mnogočemu razlikuje od njenog dolazim do nečeg što se zapravo ne može opisati nikako drugačije nego kulturološki šok.
Ne sad neki veliki pravi kulturološki šok kad odete recimo u Zimbabve.
Nego onaj mali bockavi koji te navede da se zapitaš tko je tu lud.

Jer tvoja perspektiva ti govori da stvari nisu takve kakve oni misle da jesu. Ili odjednom ništa tvoje baš nije primjenjivo. A to ne može biti istina. Zapravo može, jer tvoja perspektiva definitivno nije njihova, a u njihovom mikrokozmosu vrijede njihova pravila.
Tvoja su možda općenitija i generalno prihvatljivija, ali nije da će te bilo tko slušati. Vjerojatno ništa ni ne kažeš, jer za početak to nije tvoj problem, znaš što ti je posao i ne petljaš se jer na kraju krajeva nakon toga ti ideš u svoj mikrokozmos, koji ti se više ili manje sviđa.

Ali ga poznaš.

Nije problem taj novi mikrokozmos sam po sebi.

Ograničen je u nekim pogledima, ali nije to tvoj problem.


Problem je nešto drugo. Što ako je nekom moj mikrokozmos takav? I u kojoj je to mjeri? Postoji li onda neki mikrokozmos u kojem sam ja totalno ograničena i neprimjenjiva?

Koja egzistencijalna kriza širih razmjera!
I kad se to sve skupa razmjeri koji je zaključak na kraju? Da je Horton bio u pravu? Da je svijet pun malih svjetova u pahuljicama?

Nisam pijana, ali htjela bih biti. Makar i da jesam ne bi puno pomoglo kod ovakvih esencijalnih problematika. Kad si cijeli život dislociran od onog što se očekuje, a onda vidiš da je daleko od tog da je ta dislokacija najgora moguća koja se nudi.

Onako mali bockavi kulturološki šok koji ti zapravo daje do znanja odakle si makar je to stvar za koju se kuneš da je totalno fejk i nebitna.
Hodaš okolo s dva kamenčića u džepu i makar ne podnosiš Rippera i njegovo megapreseravanje, povremeno se nasmiješ kad vidiš onaj koji govori iz kojeg stižeš plemena. Svaki tartan ima svoje boje. Plemenske, i puno je kompleksniji od nečeg kariranog. I vrtiš kamenčiće. I smiješ se.

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi