Komentari

drugopoluvrijeme.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • morska sol

    Kad sam odustala od uspoređivanja i usklađivanja svog mikrokozmosa s tuđima, život mi se promijenio nabolje.
    Može se gledati i ovako: Svi smo na neki svoj način (ne)normalni. Čini mi se da prema mikrokozmosima imamo dvije odgovornosti: njegovati svoj vlastiti - onaj koji nas razlikuje, i uvažavati tuđe. Neke od tih tuđih ćemo jednostavno izbjegavati, a druge, do kojih nam je stalo, udruživati sa svojim. Znam da nije uvijek baš jednostavno u praksi, ali vrijedi pokušati :-)

    avatar

    16.10.2011. (10:51)    -   -   -   -  

  • mikrokozmos

    O meni pišeš? :))
    Univerzum je pun tih malih svijetova, koji savršeno funkcioniraju sami za sebe. I neka! Tako i triba. Danas ljudi žele sve znati, svugdje biti, sve vidjeti, sve podrediti sebi. Nedajmo im! Naka svatko za sebe sačuva samo svoj mali dio svemira, nedostupan drugima.

    avatar

    16.10.2011. (11:10)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    Jednako kao i pahulje i mikrokozmosi se prije ili poslije spoje negdje,neki... hoćeš nećeš, nitko nije otok

    avatar

    16.10.2011. (11:38)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Prolaze i zvijezde i galaksije, namjesto cijelih svemira. Ima ih puno, kruže oko nekog zajedničkog središta, premda zapravo ono samo nije stvarni objekt; većina ih je u sredini, ali neke budu dosta daleko, premda i dalje pripadaju istoj galaksiji. :

    avatar

    16.10.2011. (12:06)    -   -   -   -  

  • UterusBicornis

    Mi smo kozmički povezane. Imamo egzistencijalne krize skoro pa sinkronizirano.

    avatar

    16.10.2011. (12:11)    -   -   -   -  

  • edo

    Polje, veli Lin MekTagart. Jesi čitala?

    avatar

    16.10.2011. (13:33)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    ja sam jednom zabrijala i počela čitati biografiju (stručnu), pa podatke o sveučilištu dotičnog crna iz neke nam nepoznate srednjeafričke zemlje...

    ludi mikrokozmos..

    i naučila da oni imaju dva semestra koja zovu po nekim vjetrovima. tek mi poslje sinuli kako mi imamo zimski i ljetni (isptini) semestar.. he he

    avatar

    16.10.2011. (15:52)    -   -   -   -  

  • NF

    ma znaš što, u berlinu sam bez problema spavao u sobi sa staljinovom slikom, krevet je bio odličan

    avatar

    16.10.2011. (16:11)    -   -   -   -  

  • Nike

    Volim mikrokozmose. I svoje i tuđe. Jer svi smo mi "svoga moda". Ne volim samo kad neki mikrokozmos misli da je bolji od drugih samo zato jer je sebi najbolji i najispravniji i svi bi drugi trebali biti kao njegov mikrokozmos.

    avatar

    16.10.2011. (16:37)    -   -   -   -  

  • annabelle

    cuj, do Rima vodi sto puteva, a kad si ti nov, tj kad se pridruzis vec postojecoj zajednici onda trebas dati vremena da se sazivis sa tom zajednicom prije nego sto odlucis da li ces pokusati u to ubaciti svoj mikorkozam ili ne. Cesto u novim situacijama nam se nesto cini nelogicno, ali za neko vrijeme pocnemo kuziti zasto bas tu taj pristup ili razmisljanje funkcioniraju.

    avatar

    16.10.2011. (16:38)    -   -   -   -  

  • jelen

    Horton je bio u pravu! Ne u kipuću vodu s malim svemirom! A tek oni majmuni koji su mu ga htjeli oduzeti... sad odma mi dolazi da odem u garažu po dršku od trnokopa za one majmune koji su huškali "u kipuću vodu, u kipuću vodu...!"

    avatar

    16.10.2011. (18:47)    -   -   -   -  

  • so far away...

    Bilo bi dosadno da nije tako. Da smo svi isti i da su svi mikrokozmosi jednaki, predvidljivi. Što bi onda otkrivali, čemu se čudili?

    avatar

    17.10.2011. (09:48)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    živjeli mikrokozmosi;)

    avatar

    17.10.2011. (16:33)    -   -   -   -  

  • Igniss

    "Koja egzistencijalna kriza širih razmjera!" Bez toga širih razmjera jednostavno ne bi bio tako moćan izraz. Ovaj post mi nekako ne sliči na tebe, očito je da si u novom mikrokozmosu.

    avatar

    17.10.2011. (17:18)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    treptaj krila leptira, tamo negdje... na drugom kraju ploče na leđima kornjače, za neko će vrijeme rezultirati orkanskim vjetrom u mom zaselku. isti će mi odnjeti krov nad glavom.
    U kaotičnom sustavu točke nestabilnosti nalaze se posvuda.
    Strast...strast je sigurno jedna od njih. ona za znanošću, ona za kockom, ona za pisanjem... a o onoj "goloj" da se ne govori.Kaotični se sustav nikad točno ne ponavlja.Putanja Lorenzovog atraktora nikad ne presijeca samu sebe.
    Umjesto toga, vječno piše petlje.

    moj prvi post bio je o teoriji kaosa, a ja se eto još uvijek pišem u vječnoj petlji i nikad ne presijecam samu sebe...

    avatar

    17.10.2011. (20:23)    -   -   -   -  

  • metalurzi

    Onak je. Jer se ne opterećujem tim pitanjem. To je kao da sjediš u svom dvorištu okružen velikom ogradom i ne vidiš susjede. Napraviš balon i sjedneš u njega. Podigneš se u vis i vidiš prva dva susjeda. Odeš zatim još malo iznad i vidiš cijelo selo. Na kraju se podigneš najviše što možeš i vidiš sva sela. Zamijeni sada balon sa razumijevanjem ljudi i znanjem i možda ti bude jasnije o čemu se radi.

    avatar

    18.10.2011. (09:48)    -   -   -   -  

  • Doors

    Problem je nešto drugo. Što ako je nekom moj mikrokozmos takav? I u kojoj je to mjeri? Postoji li onda neki mikrokozmos u kojem sam ja totalno ograničena i neprimjenjiva?
    sa svime je tako, vlastitim preferiranjima, prioritetima, željama, očekivanjima, i naposlijetku i djelima.
    Ono što je nekome sve, drugome je možda, ili zasigurno, ništa. Nekome minorno, drugome kardinalno...tako je i nitko protiv toga ne može baš ništa.
    I naposlijetku skužiš da je jedino važno imati onaj dobar osjećaj. I smiješ se... :D

    avatar

    18.10.2011. (12:17)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    Sorry ali ne znam koji je tvoj fax, no Nasljednik je na građevini u Os.

    avatar

    18.10.2011. (21:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...