Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

četvrtak, 30.06.2011.

Šakom i kapom, ponekad i bokserom

Prošlo vrijeme dođe rok, evo Jace skok na skok. Reklo bi se da će barem jednom ta žena ostati bez bisernih izjava, ali ni ovaj put nije iznevjerila, i ako ništa nije bilo na engleskom.

Stigli rezultati popisa stanovništva, i prva frka, pao nam broj. Palo je nama štošta, za početak...koncentracija, ali dobro. Jednako kako glasi jedna fora iz stare srpske serija:“tvoja je obitelj ko šargarepa, sve što valja je pod zemljom“, izgleda da će u Hrvatskoj dio završiti pod zemljom, a dio vani, u svakom slučaju jadan onaj tko ostane.

Prva caka, oni nisu popisivali ljude na privremenom radu vani. Znači li to da recimo niti jedan pomorac nije popisan jer je taj mjesec bio na plovidbi? No vratimo se na ono što me oduševilo, po tko zna koji put. Izjava naše duboko uvređene i ozlojeđene skvoterice premijerke koje je rekla nešto ovako: Nisam ni znala da su objavljeni rezultati, ja sam eto mislila da će zavod za statistiku rezultate poslati prvo vladi jer ipak je vlada platila taj popis, (i tu dodaje dio kako će zavod za statistiku dobiti šibom po guzi, goloj da, da).


Imam neke asocijacije. Prvo Vlada, to mistično biće koje financira sve naše hirove, kao što je primjerice taj frivolni popis stanovništva sjedi na tronu, prima stranke koje joj se žale i materijalizira novce. Vlada, to svemoguće stvorenje rješava sve naše probleme, s počekom od jedno 15 godina i pripadnim guranjem pod tepih, no rješava naše probleme, one koje zapravo ne bi ni imali da nemamo tu Vladu.

Vlada daje. Imala je Saponia i( Teina pokojna tvornica iz Osijeka) kampanju i liniju proizvoda koja se zvala Priroda daje, odnosilo se na proizvode netestirane na životinjama i 100% prirodne pa je imalo smisla, kakvog smisla ima ovo Vlada daje nisam još skužila Osim ako se ne odnosi na Vlada daje po prstima (za one vizualnije orijentirane guzi). Kad već Vlada daje (da se Vladi štogod ne desiiiiiiiiiii) onda uzimajte ljudi, još malo pa nestalo.

utorak, 28.06.2011.

Dop naš svagdašnji

Nije doping novost, guglala sam malo pa naišla da su to nekad prije koristili vojnici za borbu(valjda u svrhu uvjeravanja samih sebe u vlastitu borbenu gotovost i nebesku silu koja ih prati na putu do pobjede).

U ratu i dopingu nema pobjednika.

Ono što mene smeta je dozvoljeno korištenje tko zna čega sve ne, i onda kad se kad-tad zagrebe u nešto kao nedozvoljeno. Ista tvar je primjerice prije pola godine bila dozvoljena. Lista nedozvoljenih sredstava raste brže nego kapacitet računala.


Prvo mislim da ne moram ni spominjati koliko prezirem doping i samu ideju takvog načina dolaska do rezultata. Tvrdim krenulo je nizbrdo kad je sport prestao biti način života koji je definiran trudom i zalaganjem da bi se pomaknule vlastite granice i postao masovna zabava(samo za gledanje) koju potpiruju reklame i lobiji, sve se počinje svoditi na novac. Odgovorno tvrdim i da je PR korijen sveg zla.



Da bi onima koje sport ne zanima približila ideju koliko je doping štetan za ideju sporta usporedit ću ga s idejom posla i posla preko veze. Dolazite vi tako na razgovor za posao, imate potrebne kvalifikacije, završili ste traženu školu, nešto ste radili u struci, zanima vas to, spremni ste učiti, i dolazi to drugo biće koje se provuklo kroz školu, nema blage veze i lijeno je za popizdit.
No međutim direktora je netko nazvao i ta osoba će biti primljena umjesto vas. O čemu govorimo?

Apsolutnoj demoralizaciji jer zašto vi radite i trudite se ako će netko samo doći i imati bolji start od vas ne zato što je ludo sposoban i pametan nego jer ima nekog da ga pogura.


U konkretnom slučaju naše atletičarke bez pravih informacija ne želim laprdati koješta. Ako je to što kažu istina, da na sredstvu koje je uzimala zbog problema s leđima nigdje ne stoji taj sastojak, a on se u sredstvu nalazi treba tužiti proizvođača. Treba mu uzeti i gaće sa štapa jer je takvo nešto jednostavno nedopustivo.


Bile su silne afere s plivačima i kapima za nos, odjednom je nešto došlo na doping listu. Ako poznajete nekog plivača(plivačicu znate bez sumnje kakvih problema imaju sa sinusima i da su uglavnom ovisni o kapima i sprejevima jer inače ne mogu disati, i da ih većina kapu nosi cijele godine. Promjene temperature, voda i tako to.

No eto kao to se smirilo i stalo se na kraj toj priči. Tako kažu. Pa je bilo s biciklistima cirkusa…i makar liječnici uporno govore da su neke biciklističke trke neizvedive bez dopinga, iste se trke zbog lobija ove i one vrste održavaju istim ritmom svejedno. Na kraju krajeva kome su biciklisti važni? Jedan ode drugi dođe.

A o čemu se zapravo radi? Ljudski organizam ipak vjerovali ili ne ima neke svoje limite. Ne bi se reklo gledajući Bolta, ali ipak imamo limite. Za početak jer ni vi ni ja nismo Bolt.

I kad mi pričaju ljudi koji su igrali basket s mojim starim da je bio kralj jer je zakucavao s manje od 190 što je onda bilo skoro nezamislivo, a danas gledajući svoju generaciju dečki njegove visine smatraju zakucavanje normalnom stvari, oke, rjeđe će to raditi u igri jer je košarka puno više od zakucavanja i daleko kompleksnija od malo iživljavanja na obruču ali dajte im loptu i 5metara zaleta, školski će zakucati gotovo svi košarkaši izuzev onih zbilja niskih.

Promijenili su se treninzi, drugačija je igra nego što je prije bila, ali neki limiti su pomaknuti.

I zašto se silni atletičari kljukaju koječime? Jer su dovedeni do vlastitih tjelesnih limita koje vrlo vjerojatno neće moći prevaliti i organizam im je prenapregnut.
Zato moraju uzimati ovo i ono dozvoljeno, samo zato da bi bili sposobni raditi na razini koja je za organizam preteška.

Jer su im rekli da to tako mora jer inače neće dobiti ugovor, neće uspjeti ovo i ono. Kao što sam rekla, ti ljudi trebaju potporu i savjetovanje, liječnika koji zna svoj posao i dosljedan je onoj svojoj zakletvi gdje ne obvezuje da neće štetiti. Žao mi je samo što je truli kapitalizam uzeo nešto lijepo i dobro i od toga napravio poligon za samosakaćenje za postizanja rezultata koji su bitni…kome zapravo?

srijeda, 22.06.2011.

Brendiranje za početnike

Sad je riječ brendiranje vrlo popularna.

Trebamo brendirati gradove, sela, parkove, obrte, gastronomiju, trebamo ih učiniti prepoznatljivima u zemlji i svijetu.

Oke, super, kako se to radi i u kojem smjeru? Moj grad koji je pun sunca ali također pun ii koječeg drugog je nekad bio dobitnik nekih vrpca i čudesa za parkove i te stvari. Zašto znam?



Učili su nas iz prirode i društva da je to bilo tako. Nažalost nisam doživjela osobno. Osijek je tad nekada davno što su me učili imao više brendova, bio je industrijski, zeleni, sveučilišni, kulturni centar.

Tako kažu.


Mlađi Osječani se vjerojatno ne sjećaju Tekosa, ali eto da vas informiram, sad tamo gdje je jedan trgovački centar, je bila firma i oko nje je bio park. U tom sam parku razbila bradu jer sam opalila istom u zemlju s neke dvije godine za što dokaz imam na svim rođendanskim slikama. Uglavnom oko firme je bio veeeliki park. I u njemu su bili pauni. Parka više nema, pauni su valjda završili na roštilju nekom, ali ima trgovina.

Živio kapitalizam.

Imamo osim tog pokojnog parka i još nekih na životu. Tko je bio u gradu nekad zna da je pojas uz Dravu fenomenalan. Od Tvrđe do centra grada je linija što promenada što parkovi.






















Tko je bio u skorije vrijeme zna i da je isti taj pojas poprilično neodržavan. Ne znam tko o tom vodi računa i to ne mislim samo izravno, tko čisti kante i reže mrtve grane, neke takve stvari nego tko brine o planiranju i razvoju. Rekla bi da tko god da za to je zadužen slabo radi svoj posao.

Citiram jednu izjavu koja mi se ovom prilikom čini vrlo zgodna:“Ako makneš tramvaj sve što u gradu valja naslijedili smo od Austrougarske“.

Ako ćemo o povijesnom nasljeđu ima u gradu preko nekoliko točaka za stati i gledati. Europska avenija recimo. Arhitektonsko blago da ti pamet stane. Zapušteno van pameti. Dakle pamet je stala. Pomakla se više nije. Zgrada bivše ortopedije na uglu Radićeve. Iz fasade rastu breze. Ima li smisla uopće govoriti o Tvrđi? Imati u pola grada tvrđavu i istu pustiti da propada je također vrh kretenizma. Što se nalazi u Tvrđi za one koji ne znaju? Ima muzeja, ima galerija, srednje škole i fakulteti. I kafići. I klubovi. Popločena je onim kockicama koje su na nekim mjestima od prometa propale potpuno. Umjesto da se maknu klubovi ovog profila i zabrani promet, vikendom svaki mladić u krizi srednjih godina može doći odabrati C2H5OH-om tretiranu srednjoškolku:). To je naš brend, noćni život Osijeka. Cajke svima, ne samo njima.

Festival se preseli u Tvrđu…jer organizatori valjda ne mogu naplatiti kako bi htjeli ono što je nekad bilo besplatno na drugoj strani Drave. Na Trgu Sv. Trojstva je spomenik iz 18.st. Kužni pil, postavljen kao zavjet za spas od kuge. Zatekla sam se u Tvrđi nedavno s prijateljicom koje je živjela u Osijeku prije 5 godina.i tad je zadnji put vidjela Tvrđu. Vidjela je prekriven kip i ostala šokirana, kao zar je moguće da ga još nisu obnovili, eto draga vidiš da je moguće.














Tvornice su mi lagano bolna točka. Ne sad jer volim prljavu industriju nego te zgrade stoje kao dokaz da se nekad nešto radilo. Da je bilo nešto osim trgovina i banaka. Također u fazi raspada čekaju milost tko zna čiju. Vjerojatno i jer o tome u gradu ipak znam najviše pa me fascinira kako se od takvog proizvodnog središta dođe do palanke kakva je Osijek danas.

























Pogotovo po pitanju Slavonije mi to brendiranje jezivo ide na živce. Jer jedino što u Slavoniji naši marketngški magovi nalaze vrijedno brendiranja je hrana i to ne sad hrana kao hrana , nego smatraju autohtono slavonskim jedino krkanluk. Gore spomenuta prijateljica je rekla da u Sakramentu (kao glavni grad Kalifornije ne kao posljednje pomazanje) ima neki festival koji organiziraju uglavnom iseljenici hrvatski kojih tamo ima strašno puno. Nakon opisa festivala rekla sam:“Nothing says Croatia louder then silence of the lambs“. (ne zvuči jednako dobro na hrvatskom, no eto u pokušaju da očuvam kontekst prevest ću to kao: Najglasnije se čuje Hrvatska kad jaganjci utihnu). Nemojte me krivo shvatiti. Jedem i jest ću, kod smeta i njega ću pojesti! Ali kad pokazuju neki događaj i ministre koji su do nosa u čobancu jer su oni dio puka mislim…tko je tu lud?


Druga stvar koju u Slavoniji nalaze vrijednom za brendiranje je glazba. Što je također oke, u nekoj mjeri, ali kako ja zbilja nisam ljubitelj takvog folklora ne želim pljuvati po nečem samo zato jer se meni eto ne sviđa, ali zanimljivo mi je folklorno forsiranje tamburica i klapa…i onda čuješ jednu Lidiju Bajuk i ostaneš paf jer vidi tu je cijeli jedan dio folklora koji nitko ne gura, a vjerujem da je većini zanimljiviji nego sjedi Ćiro na vrh slame. I onda će netko reći dobar nam je irski folklor, slušamo, američki country…hmmm da, stavite u perspektivu i recite vrijedi li nešto kao glazba i u današnjim okvirima ili samo kao folklorno nasljeđe?





ili ono što je Rundek napravio s tradicionalnim napjevima





ili Legeni? Da se razumijemo, njoh nije da ću sad slušati ne znam koliko, ali jedno se mora priznati, zvuče izvorno, ali dovoljno zanimljivo da se ne stavi u folder za nacionalni ponos i ama baš ništa drugo.



Klape nisu baš moj izbor, ali ima stvari koje zvuče vrhunski. Uvjerena sam da ima i tamburaških izvedbi tradicionalnih skladbi koje zvuče jako dobro.


Kad smo kod povijesti, narodne predaje i mitologije. Koliko vas je čitalo slavensku? Pri čemu to ne dajem kao prigovor vama osobno, nego toga jednostavno nema.

U osnovnoj školi sam ludovala za tim, grčku znam A-Ž, rimsku također( ali opet nadovezuju se i slične su), indijska mi je bila prekompleksna u toj dobi do dana današnjeg s enisam uspjela prisiliti da ju pročitam koncentrirano, nordijska me oduševila.


Slavensku sam našla jedva. Sve nešto malo općenito, nigdje spomenuto. A svi koji su čitali nešto o tome znaju koliko je fascinantna, čudna i mračna. Možda nije za svačije pitanje ukusa, ali je svakako dovoljno fascinantna. Osobno to smatram velikim propustom našeg obrazovnog sustava. Jer mi učimo nekakvu povijest bez podloge, možda sam u krivu, ali ima li išta bolje za temelj povijesti od mitologije?

kratki uvod za one koje zanima
pa ono, ako vam je gušt možete pročitati, ako nije ne morate, ali mislim, mogli biste...

Ostavila sam vam za kraj malo Baranje, ne zbog brenda, nego zbog raspoloženja, na kraju krajeva tko više voli oronule fasade nego prirodu koju zasad još nitko nije došao na pametnu ideju unaprijediti?

petak, 10.06.2011.

Ma ne, ne radim ništa, baš tebe čekam da nazoveš

Postoji ta skupina ljudi. Zapravo to nije skupina. To je jebena subkultura.

Dakle postoje ti ljudi koji vole imati koješta iako baš ne razumiju što je to što imaju i kako se s time radi. To su oni ljudi koji imaju mobitele od nekoliko tisuća nečega, ali na istima ne znaju pošteno ni napisati poruku.

Također to ih neće spriječiti da vas u slučaju da ste barem osnovno informatički pismeni (posebno ako ste u rodu) ugnjave na mrtvo ime jer bi oni nešto ali ne znaju kako to ide. Ne daj bože da bi im palo na pamet da sami pogledaju gdje se tražena stvar nalazi u postavkama, kako i bi, pa ti mobiteli su paklene sprave, uopće nisu svi na istu foru, i nikako nije jednostavno i smišljeno u Americi za kako mi pametni volimo reći glupe Amere.

Ti ljudi, koji odjednom sad svi žele imati personalizirane melodije zvona, odjednom i žele da im svira baš ta neka pjesma, i po mogućnosti, nek ista svira od refrena…Ali daleko od tog da će pogledati kako se to radi. Jer jasno oni to ne kuže, pa se neće ni zamarati, evo tebi, ti to znaš pa napravi.

Ne govorim sad o popravcima, govorim o svakodnevnom i normalnom korištenju i posebnim potrebama nekih korisnika s posebnim potrebama.

Govorim o ljudima koji .pdf otvaraju u windows media playeru i čudom se čude kako neće. O onima koji klikaju ko budale na valjda sve na što se kliknuti može. Pa im onda pogledaš komp i vidiš 67 toolbara tako da je prozor browsera 50x50 jer se od silnih toolbara ništ ne vidi.

Oni koji si slučajno otvore account na facebooku. Svi žele mobilni Internet u svakom trenutku. Valjda zato da bi mogli u svakom trenutku biti na fejsu koji su slučajno otvorili.

Govorim o onima koji ništa ne kuže, ništa ne žele naučiti koristiti, ali opet žele imati sve blagodati moderne tehnologije.

Ljudi koji će kupiti najskuplji tv koji potom neće znati podesiti ni otprilike jer neće pročitati upute, ako ih već neće čitati da bar pogledaju to što podešavaju, najčešće je sve pravljeno tako da je uglavnom vrlo logično. One koji će kupiti sva ta čudesa sa tačskrinom-jer ko je vidio tipke imati više na bilo čemu. Sve bi to bilo koliko toliko prihvatljivo da im pokažeš pa oni obrate pažnju i pohvataju nešto, kad već ne žele sami probati i potruditi se. Jok, neće ni tako.

Pokazat ćeš im sve, podesiti sve, objasniti kako dalje. Neće zapamtiti, tako da se bolje ne truditi. Zbilja, ali zbilja se osjećam ko ekipa iz IT Crowd. Hello IT, have you tried turning it off and on again.

Jedna profesorica je rekla da savjet nikad ne smiješ davati besplatno jer se onda ljudi prema tvom poslu tako i ponašaju, kao da je besplatno to što radiš pri čemu ne mislim da ti treba platiti svaku budalaštinu, nego da ljudi cijene jedino ono što plate. Isto je s instrukcijama iz recimo matematike. Ako košta 20kn sat, ili te ne košta ništa jer ti objašnjava netko kog je recimo mama zajebala iz usluge tvojoj mami pa sad mora eto tebi objašnjavati logaritme uglavnom se ljudi i ne potrude baš, jer u krajnjoj liniji što ih košta uzeti još jedan sat pa da im netko nacrta umjesto da se potrude barem shvatiti to što im se govori, ako već ne pogledati sami. Ali ako sat košta, 100kn, nevjerojatno ali istinito, na svoje sam se oči uvjerila, da ljudi odjednom kuže barem 60% bolje sve što im kažeš.

Princip je isti, sve su ostalo nijanse.

Doduše nakon 77.puta kad im kažeš da nemaš vremena ili nešto u tom kontekstu, e onda isti ti ljudi počnu sa spikom kako im nisi htio pomoći, da nemaš pojma, onda često budeš bahat i bezobrazan i pametniji od svih i kao prepotentan.

Jer eto oni su te molili da im napraviš (opet neku apsolutnu nebulozu koja nikom normalnom ne treba, ako i treba nek si malo pogleda i skužiće) i ti nisi mogao(jer oni neće kupiti program, potreban dio ili tako nešto)/htio/stigao.



STOP informatičkoj nepismenosti koju prate divlji zahtjevi i posebne potrebe. Ako već imate toliko posebne potrebe naučite ih zadovoljiti sami jer kako to reći drugačije…IMAM PAMETNIJEG POSLA!

ponedjeljak, 06.06.2011.

A netko je pomislio da neću? Koji naivci…

Dakle Papa. Na stranu sad lova koju nemamo i sve te priče. Uopće me to ne zanima, tako je kako je, koštat će nas, o da koštat će nas, no međutim, nije čovjek došao sam, zvali su ga, i što on sad ima s tim što mi u zemlji nemamo para, zapravo ništa.

Što se tiče posjeta nemam ništa na njegov račun, čovjek bio, vidio, malo se smješkao, malo mahao rukom. Odradio je svoj zvjezdani posjet sasvim fino. Izvješavalo se detaljno, papa je ustao, papa je sjeo, papa je digao ruku, papa se nasmješio, papa se više ne smiješi. i tako dva dana. Na svim programima.


Sister je rekla da po najavama ima dojam da se bog spustio na zemlju. Ja sam rekla da ne pretjeruje, da je kojim slučajem bog sišao bi ga razapeli ko i zadnji put.

Mislim da sam je zatekla tom izjavom, ali onda je skužila da mi ironičnici plešu pored glave pa je razmjena dojmova tu stala. Prvo to mi nije jasno, on je čovjek, crkveni poglavar, ne Lady Gaga. Ne bi li posjet jednog crkvenog poglavara trebao biti praćen malo većim dostojanstvom od Be-Ne-Dikte, Be-Ne-Dikte? Za trenutak mi se učinilo da sam prebacila na nogometnu utakmicu.

Onda su počeli sa Papa mi te volimo-Papa mi te volimo, dakle tu sam već pomislila da je Hrvatska počela tražiti zvijezdu na hipodromu. E da, kad smo kod Hrvatske koja već par godina traži zvijezdu i još ju nije našla jedan od natjecatelja je izjavio kako je njegova mama htjela njega pobaciti i ukazao joj se anđeo…da je rekla da joj se ukazao pokojni Josip Broz ili možda Fredi Merkuri istu bi stavili na antipsihotike, ovako je to oke. Malo pretenciozno doduše momak, ne misliš li? E to je ono što zovem banalizacijom vjere.


Ajmo nazad na pravu zvijezdu ovog vikenda. Možda ja ne kužim koja opasnost prijeti Papi, ali nije li debelo preko granice apsurda da na krovovima okolnih zgrada šeću snajperisti i da ih pokazuje televizija? Jer za što su ti ljudi obučeni? Da skinu onog za kog imaju sumnju da će nasilno djelovati. Kao što automobili čistači koji voze oko političara koje štite imaju zadatak zabiti se u što god se našlo na putu. Bio to bombaš samoubojica, dijete koje se istrglo mami iz ruke jer mu je loptica pobjegla, ili Mel Gibson sa zoljom na ramenu.


Napomenimo da protiv dotičnih organa zaštite Pape na radu nemam ništa, ali zbilja mislim da se netko tko zagovara mir i dobro ne bi trebao štititi ovakvim metodama.

Policija i vojska su službe namijenjene nasilnom provođenju reda i ako mene pitate to se po svemu kosi i idejom pastirskog posjeta.
Nadalje kako bi bog riješio problematiku djelovanja takvog jednog pastirskog djelatnika koji je snajperom skinuo nekog tko želi ubiti Papu? U koji krug pakla ide takav netko, a ako ne ide, zašto ne ide? Ovdje nije riječ o nekom tko će za štićenu osobu primiti metak nego o netko tko će ga u slučaju potrebe dodijeliti. I još luđe nešto. Papu su pratili naši avioni. Oba.


Pada mi na pamet onaj vic kad je Albanija ušla u NATO…koje su boje albanski tenkovi? Oba su zelena.


Znam da je na prošlog izvršen neki pokušaj atentata, no međutim, je li to doista razlog za ovakve mjere? I opet kažem nemam ništa protiv zaštite, ali najbolja zaštita je ipak ona koja nije očita svakoj baki s 30% vida, i 2%sluha.

U krajnjoj liniji da izbanaliziram stvar do kraja. Papa vjeruje u raj. Ako mu se nešto i dogodi vjeruje da ide tamo, zar ne?


Nego da se vratim na vjernike.


Ljudi su govorili da im je to najveći dan u životu (mislim, zar doista???). Pitali su neke klince što im to znači pa su oni počeli kako je to njima vrlo važno jer su vidjeli papu (ali zašto je to važno?) uopće ne spadam u ekipu koja ima nešto protiv Pape, ali ljudi realno, kakvi god da ste vjernici, što taj posjet mijenja u vašem životu?


Najjače je ipak bilo kad se momak popeo na pozornicu i pročitao papi svoje pismo..mislim da je to bio vrh svega…dečko je tupio o tome kako misa njemu u nekoj fazi života bila dosadna, da je pio izlazio ovo ono.

Papa je gledao. Osobno mi se činilo da ne vjeruje tome što sluša.

Možda sam u krivu i možda je to bio pogled odobravanja povratka odbjegle ovčice u stado. Vjera je mnoge izvukla i to je oke. Ako ljudima treba nešto za vjerovati da bi preživjeli dan, slobodno, poštujem, ali nemojte banalizirati.

Jer ako krenemo s banalizacijama opet ću se uhvatiti onog o raju i bit ću inspirirana još dan dva. Bilo bi lijepo kad bi mnogi vjernici prema svojoj vjeri dali dostojanstva koliko su joj dali neki agnostici (u liku predsjednika).

Zanimljivo mi je za kraj što je Papa poručio…nešto o stupu kršćanstva u Europi…nadam se da se taj stup neće urušiti pod teretom krivih shvaćanja jer dotaknimo se stvarnosti, vjera može izvući iz duševne krize, ne napraviti posao umjesto vas, tu smo već u domeni telekineze



UMALO ZABORAVIH!!!!
Dakle rekoše mi neki ljudi s malo više životnog iskustva na što ih je ovo podsjetilo...pa da dam i ja svoj doprinos. Shvatite ovo kako želite, ja osobno shvaćam kao zeznaciju na račun masovne histerije a ne nekog osobno pa izvolite;)

Tito i ja

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi