Marketing
Brendiranje za početnike
Sad je riječ brendiranje vrlo popularna.
Trebamo brendirati gradove, sela, parkove, obrte, gastronomiju, trebamo ih učiniti prepoznatljivima u zemlji i svijetu.
Oke, super, kako se to radi i u kojem smjeru? Moj grad koji je pun sunca ali također pun ii koječeg drugog je nekad bio dobitnik nekih vrpca i čudesa za parkove i te stvari. Zašto znam?
Učili su nas iz prirode i društva da je to bilo tako. Nažalost nisam doživjela osobno. Osijek je tad nekada davno što su me učili imao više brendova, bio je industrijski, zeleni, sveučilišni, kulturni centar.
Tako kažu.
Mlađi Osječani se vjerojatno ne sjećaju Tekosa, ali eto da vas informiram, sad tamo gdje je jedan trgovački centar, je bila firma i oko nje je bio park. U tom sam parku razbila bradu jer sam opalila istom u zemlju s neke dvije godine za što dokaz imam na svim rođendanskim slikama. Uglavnom oko firme je bio veeeliki park. I u njemu su bili pauni. Parka više nema, pauni su valjda završili na roštilju nekom, ali ima trgovina.
Živio kapitalizam.
Imamo osim tog pokojnog parka i još nekih na životu. Tko je bio u gradu nekad zna da je pojas uz Dravu fenomenalan. Od Tvrđe do centra grada je linija što promenada što parkovi.
Tko je bio u skorije vrijeme zna i da je isti taj pojas poprilično neodržavan. Ne znam tko o tom vodi računa i to ne mislim samo izravno, tko čisti kante i reže mrtve grane, neke takve stvari nego tko brine o planiranju i razvoju. Rekla bi da tko god da za to je zadužen slabo radi svoj posao.
Citiram jednu izjavu koja mi se ovom prilikom čini vrlo zgodna:“Ako makneš tramvaj sve što u gradu valja naslijedili smo od Austrougarske“.
Ako ćemo o povijesnom nasljeđu ima u gradu preko nekoliko točaka za stati i gledati. Europska avenija recimo. Arhitektonsko blago da ti pamet stane. Zapušteno van pameti. Dakle pamet je stala. Pomakla se više nije. Zgrada bivše ortopedije na uglu Radićeve. Iz fasade rastu breze. Ima li smisla uopće govoriti o Tvrđi? Imati u pola grada tvrđavu i istu pustiti da propada je također vrh kretenizma. Što se nalazi u Tvrđi za one koji ne znaju? Ima muzeja, ima galerija, srednje škole i fakulteti. I kafići. I klubovi. Popločena je onim kockicama koje su na nekim mjestima od prometa propale potpuno. Umjesto da se maknu klubovi ovog profila i zabrani promet, vikendom svaki mladić u krizi srednjih godina može doći odabrati C2H5OH-om tretiranu srednjoškolku:). To je naš brend, noćni život Osijeka. Cajke svima, ne samo njima.
Festival se preseli u Tvrđu…jer organizatori valjda ne mogu naplatiti kako bi htjeli ono što je nekad bilo besplatno na drugoj strani Drave. Na Trgu Sv. Trojstva je spomenik iz 18.st. Kužni pil, postavljen kao zavjet za spas od kuge. Zatekla sam se u Tvrđi nedavno s prijateljicom koje je živjela u Osijeku prije 5 godina.i tad je zadnji put vidjela Tvrđu. Vidjela je prekriven kip i ostala šokirana, kao zar je moguće da ga još nisu obnovili, eto draga vidiš da je moguće.
Tvornice su mi lagano bolna točka. Ne sad jer volim prljavu industriju nego te zgrade stoje kao dokaz da se nekad nešto radilo. Da je bilo nešto osim trgovina i banaka. Također u fazi raspada čekaju milost tko zna čiju. Vjerojatno i jer o tome u gradu ipak znam najviše pa me fascinira kako se od takvog proizvodnog središta dođe do palanke kakva je Osijek danas.
Pogotovo po pitanju Slavonije mi to brendiranje jezivo ide na živce. Jer jedino što u Slavoniji naši marketngški magovi nalaze vrijedno brendiranja je hrana i to ne sad hrana kao hrana , nego smatraju autohtono slavonskim jedino krkanluk. Gore spomenuta prijateljica je rekla da u Sakramentu (kao glavni grad Kalifornije ne kao posljednje pomazanje) ima neki festival koji organiziraju uglavnom iseljenici hrvatski kojih tamo ima strašno puno. Nakon opisa festivala rekla sam:“Nothing says Croatia louder then silence of the lambs“. (ne zvuči jednako dobro na hrvatskom, no eto u pokušaju da očuvam kontekst prevest ću to kao: Najglasnije se čuje Hrvatska kad jaganjci utihnu). Nemojte me krivo shvatiti. Jedem i jest ću, kod smeta i njega ću pojesti! Ali kad pokazuju neki događaj i ministre koji su do nosa u čobancu jer su oni dio puka mislim…tko je tu lud?
Druga stvar koju u Slavoniji nalaze vrijednom za brendiranje je glazba. Što je također oke, u nekoj mjeri, ali kako ja zbilja nisam ljubitelj takvog folklora ne želim pljuvati po nečem samo zato jer se meni eto ne sviđa, ali zanimljivo mi je folklorno forsiranje tamburica i klapa…i onda čuješ jednu Lidiju Bajuk i ostaneš paf jer vidi tu je cijeli jedan dio folklora koji nitko ne gura, a vjerujem da je većini zanimljiviji nego sjedi Ćiro na vrh slame. I onda će netko reći dobar nam je irski folklor, slušamo, američki country…hmmm da, stavite u perspektivu i recite vrijedi li nešto kao glazba i u današnjim okvirima ili samo kao folklorno nasljeđe?
ili ono što je Rundek napravio s tradicionalnim napjevima
ili Legeni? Da se razumijemo, njoh nije da ću sad slušati ne znam koliko, ali jedno se mora priznati, zvuče izvorno, ali dovoljno zanimljivo da se ne stavi u folder za nacionalni ponos i ama baš ništa drugo.
Klape nisu baš moj izbor, ali ima stvari koje zvuče vrhunski. Uvjerena sam da ima i tamburaških izvedbi tradicionalnih skladbi koje zvuče jako dobro.
Kad smo kod povijesti, narodne predaje i mitologije. Koliko vas je čitalo slavensku? Pri čemu to ne dajem kao prigovor vama osobno, nego toga jednostavno nema.
U osnovnoj školi sam ludovala za tim, grčku znam A-Ž, rimsku također( ali opet nadovezuju se i slične su), indijska mi je bila prekompleksna u toj dobi do dana današnjeg s enisam uspjela prisiliti da ju pročitam koncentrirano, nordijska me oduševila.
Slavensku sam našla jedva. Sve nešto malo općenito, nigdje spomenuto. A svi koji su čitali nešto o tome znaju koliko je fascinantna, čudna i mračna. Možda nije za svačije pitanje ukusa, ali je svakako dovoljno fascinantna. Osobno to smatram velikim propustom našeg obrazovnog sustava. Jer mi učimo nekakvu povijest bez podloge, možda sam u krivu, ali ima li išta bolje za temelj povijesti od mitologije?
kratki uvod za one koje zanima
pa ono, ako vam je gušt možete pročitati, ako nije ne morate, ali mislim, mogli biste...
Ostavila sam vam za kraj malo Baranje, ne zbog brenda, nego zbog raspoloženja, na kraju krajeva tko više voli oronule fasade nego prirodu koju zasad još nitko nije došao na pametnu ideju unaprijediti?
Post je objavljen 22.06.2011. u 12:00 sati.