borac

utorak, 29.01.2008.

Kako stići?

Pozvali su poznatog pisca da dođe na promociju mature mladih ljudi koji započinju novi životni put.
Ne znajući što da napiše i kaže, skladao je jednu jednostavnu pjesmicu o putu koji započinju, znajući da su puni straha i iščekivanja što im donosi život.

Teško je stići odavdje tamo
Ako se nikad ne digneš iz kreveta.
Ležiš dugo da zavaraš prijatelje,
ali zavarato si sam sebe.

Teško je stići odavdje tamo
ako si postaviš ciljeve pre visoko;
tada ništa ne ispadne kako treba;
ubrzo nakon toga više ni ne pokušavaš.

Ali najteže je stići odavdje tamo
kada sve što radiš,
jest da brojiš godine, kilometre koji dolaze.
Tada si gotov i prije nego kreneš.

Pa, kako da stignem odavdje tamo?
Prvo, moraš vjerovat da možeš
neka ti nitko ne kaže drugačije,
to je tvoj život - u tvojim rukama.

Tada pretvori svoje snove u svoje ciljeve
i pogledaj što trebaš sada
da zadovoljiš sve potrebe:
zašto, gdje i kako.

Na početku si dakako
toliko toga što ne znaš
ali zadrži vjeru, budi snažan i samouvjeren.
jer pred tobom je dobar put.

Uzimaj oprezne korake i čini ih točno,
budi ponosan na svaki učinjeni korak,
ne preskači više nego možeš.
samo korak koji će doći, i cilj koji čeka.

Prije nego primjetiš, prijatelju, bit ćeš tamo
tvoji snovi će biti stvarnost
i stajat ćeš tu gdje sam ja.
govoreći drugima kakav osjećaj je to.

Tada ćeš im reći da ne odustaju od samih sebe
da imaju vjere kroz sve nedaće i probleme
onda će i oni znati, da se -
MOŽE STIĆI ODAVDJE - TAMO!

Jennings Michael Burch

srijeda, 16.01.2008.

kratke vrijednosti ili duge...

Što je smisao života, pitao se čovjek na TV-u.
Ako nahranim čovjeka – to je dobro i to treba, ali on će sutra biti gladan.
Ako čovjeku dam vode – i to je dobro, pomogao sam mu, ali opet će biti žedan.
Ako mu poklonim nešto novaca – super, imat će za kupiti što treba, ali potrošit će to.
Ako ga izliječim – divno, ali on opet može oboljeti.
Dakle, sva ta djela su divna i krasna, ali nemaju trajnu vrijednost.
I tako razmišljajući, pogleda što bi moglo povezati sve te stvari, i sine mu!
Kroz sva ta djela treba ljudima davati Ljubav. U svakome čovjeku vidjeti Boga i tako se ponašati prema njemu. U svaku napuštenu osobu zasaditi mali znak ljubavi i sigurnosti koju Bog daje.
Svim svojim djelima, riječima, mislima, povezati ljude s Bogom – to je ono što traje Vječno!
To je ono što ne prestaje i nestaje za par dana i mjeseci. To je ono što spašava ljude i što vrijedi za cijelu vječnost.
«To je moj smisao života!», rekao je.
«Od tada prestao sam lutati, piti, pušiti, od tada idem tim putem!».
«Bog je ono što je što ljudima treba. Ja sam samo tu da On dođe njima preko mene!»

ponedjeljak, 07.01.2008.

Nešto nedostaje...

Nakon dugo vremena počeo se javljati čudni osjećaj u meni. Nisam ga mogao identificirati i objasniti. Znao sam samo da je tu već dulje vremena neka rupa u meni na koju do sada nisam obraćao previše pozornosti. Znao sam da je tu i svako malo sam ju prekrio, u nadi da će to nekako riješiti taj nedostatak.
Vrijeme je prolazilo a ja sam već iz navike na rupu stavljao slabe zakrpe. Do trenutka kada nisam skoro pao u nju. Iznenađen njenom veličinom ostao sam zapanjen.
Po prvi puta sam se zapitao što je ta rupa, što ona predstavlja i nije li možda ona povezana s ovim osjećajima koje imam u zadnje vrijeme.
Vrijeme je prolazilo a ja još uvijek nisam znao što je to. Došli su praznici, pripreme i napokon Božić. Tek nakon redovitih zornica i molitve da mi On pokaže što nedostaje - otkrio sam što je to mi fali.
Nedostaje moj susret s Isusom.
Molitva (recitacija) je bila tu, odlazak na misu je bio tu, ispovijed je tu, ali moj susret s Njim nije bio ni u jednoj od navedenih stvari. Cijelo to vrijeme sam mislio da je sve u redu, da je problem u nečem drugom – jer ipak – ja se molim, idem na misu i sve je to divno, ali zapravo to je sve bilo samo krpanje one rupe u nadi da se neću morati suočiti s time.
Molitva je bila samo «proviri i pobjegni prije no što te On primijeti», govoreći da ga želim susresti, a u nadi da me ne vidi.
Moram priznati da sam ostao iznenađen ovim otkrićem. Pozitivno iznenađen. Jer već sam pomislio: radim sve kako treba – a opet – nisam zadovoljan!, da li je to stvarno sve?
I tek sada kada mi je dao da vidim što nedostaje u svim mojim stvarima, mogu reći – «idemo sada dalje, ali Drugačije!».

srijeda, 02.01.2008.

Hej, ljudi!

Nova godina je počela, zakoračili smo u novi odlomak našega života.
Novi odlomak sam započeo osvrnuvši se malo unatrag, pogledavši na ono što sam napravio (propustio) u prošloj godini. Primijetio sam puno stvari koje sam napravio, koje sam pogrešno napravio, s kojima sam bio zadovoljan ili ne zadovoljan, što je ostalo nedovršeno ili je imalo lijepi završetak… jedna stvar mi je stalno upadala u oči – a to je naravno blog.
U koju kategoriju on spada? Krivo napravljenu, dobro napravljenu, završenu, nedovršenu, napuštenu ili neku treću.
Mislio sam da je to završena priča, napisat ću pozdrav i zahvalu i to je to. Ali nešto mi nije dalo mira – posebno zadnjih nekoliko tjedana. Poruke blogovaca, mejlovi i pitanja ljudi koje susrećem nisu mi dali da završim ovu priču koju sam započeo davnih dana. (nisu svi od mene tražili pomoć – nisam ja neki duhovni savjetnik:-) tražio sam i ja savjete od drugih…
I tako u traženju odgovora na pitanje –što s blogom – upalio sam nakon dugo vremena svoj blog. Dok sam se pokušavao sjetiti svoje adrese trnci mi prođoše tijelom, osmijeh mi se nenadano nađe na licu i kroz glavu mi prolete sretne misli na sve što je bilo uz njega.
Da… dizajn mi se ne sviđa, font nije dobar, stranica nije pregledna, ali što je to što mi izvlači osmijeh na lice?
Naravno to su ljudi koje srećem ovdje, koji pišu poruke, koji otvaraju svoja srca bez straha da će biti ismijani, daju svu svoju pažnju ljudima u potrebi, koji daju savjete jednako dobro kao što ih i primaju, ljudi koji drže bez straha svijeću svijetlosti u ovom sve mračnijem prostoru, drže se zajedno i ne daju se.
Da to je to što mi izvlači osmijeh na lice…ono zbog čega mi srce treperi dok pišem ovaj tekst.
Dragi moji prijatelji, evo… odlučih ne završiti ovu priču u ovom odlomku života. Ostavit ćemo to za drugi odlomak. Stoga – vratija se Šime!
Neka vam je ovaj dan blagoslovljen i pun Božje milosti i ljubavi. Ova godina neka bude ona u kojoj ćemo svi odlučiti uhvatiti Isusa za ruku i čvrsto se prisloniti na Njegove grudi. Neka ova godina bude godina upoznavanja Isusa kao prijatelja, brata, oca!
Čitamo se jako brzo!!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv