Što je smisao života, pitao se čovjek na TV-u.
Ako nahranim čovjeka – to je dobro i to treba, ali on će sutra biti gladan.
Ako čovjeku dam vode – i to je dobro, pomogao sam mu, ali opet će biti žedan.
Ako mu poklonim nešto novaca – super, imat će za kupiti što treba, ali potrošit će to.
Ako ga izliječim – divno, ali on opet može oboljeti.
Dakle, sva ta djela su divna i krasna, ali nemaju trajnu vrijednost.
I tako razmišljajući, pogleda što bi moglo povezati sve te stvari, i sine mu!
Kroz sva ta djela treba ljudima davati Ljubav. U svakome čovjeku vidjeti Boga i tako se ponašati prema njemu. U svaku napuštenu osobu zasaditi mali znak ljubavi i sigurnosti koju Bog daje.
Svim svojim djelima, riječima, mislima, povezati ljude s Bogom – to je ono što traje Vječno!
To je ono što ne prestaje i nestaje za par dana i mjeseci. To je ono što spašava ljude i što vrijedi za cijelu vječnost.
«To je moj smisao života!», rekao je.
«Od tada prestao sam lutati, piti, pušiti, od tada idem tim putem!».
«Bog je ono što je što ljudima treba. Ja sam samo tu da On dođe njima preko mene!»
Post je objavljen 16.01.2008. u 22:03 sati.