Marketing
Nešto nedostaje...
Nakon dugo vremena počeo se javljati čudni osjećaj u meni. Nisam ga mogao identificirati i objasniti. Znao sam samo da je tu već dulje vremena neka rupa u meni na koju do sada nisam obraćao previše pozornosti. Znao sam da je tu i svako malo sam ju prekrio, u nadi da će to nekako riješiti taj nedostatak.
Vrijeme je prolazilo a ja sam već iz navike na rupu stavljao slabe zakrpe. Do trenutka kada nisam skoro pao u nju. Iznenađen njenom veličinom ostao sam zapanjen.
Po prvi puta sam se zapitao što je ta rupa, što ona predstavlja i nije li možda ona povezana s ovim osjećajima koje imam u zadnje vrijeme.
Vrijeme je prolazilo a ja još uvijek nisam znao što je to. Došli su praznici, pripreme i napokon Božić. Tek nakon redovitih zornica i molitve da mi On pokaže što nedostaje - otkrio sam što je to mi fali.
Nedostaje moj susret s Isusom.
Molitva (recitacija) je bila tu, odlazak na misu je bio tu, ispovijed je tu, ali moj susret s Njim nije bio ni u jednoj od navedenih stvari. Cijelo to vrijeme sam mislio da je sve u redu, da je problem u nečem drugom – jer ipak – ja se molim, idem na misu i sve je to divno, ali zapravo to je sve bilo samo krpanje one rupe u nadi da se neću morati suočiti s time.
Molitva je bila samo «proviri i pobjegni prije no što te On primijeti», govoreći da ga želim susresti, a u nadi da me ne vidi.
Moram priznati da sam ostao iznenađen ovim otkrićem. Pozitivno iznenađen. Jer već sam pomislio: radim sve kako treba – a opet – nisam zadovoljan!, da li je to stvarno sve?
I tek sada kada mi je dao da vidim što nedostaje u svim mojim stvarima, mogu reći – «idemo sada dalje, ali Drugačije!».
Post je objavljen 07.01.2008. u 16:21 sati.