Draxblog 2

nedjelja, 27.02.2005.

Oskarovska prognoza S obzirom da svi govore o "Oscarima", iskoristit ću ovih par sati što je preostalo da iznesem vlastitu prognozu dobitnika u najvažnijim kategorija. U kategoriji za najbolju žensku sporednu ulogu iznenađenje bi mogla napraviti Virginia Madsen u Stranputici. U kategoriji za najbolju mušku ulogu stvari su nešto jasnije jer Morgan Freeman (Djevojka od milijun dolara) uživa prednost iz nekoliko razloga – ima ulogu u filmu kojeg Akademija obožava, glumi invalida i ima crnu boju. U kategoriji za najbolju žensku ulogu Annette Benning (Being Julia) bi mogla dobiti "Oscar" kojeg joj je Hilary Swank dužna od prije pet godina. Tada su mnogi Benningovu vidjeli kao favorita radi uloge u Vrtlogu života. Jamie Foxx bi po svim holivudskim pravilima trebao dobiti "Oscara" za najbolju mušku ulogu u filmu Ray. Tu nekih iznenađenja ne bi trebalo biti. Nagradu za režiju bi trebao dobiti Martin Scorsese za The Aviator. I to kao utješnu nagradu jer će glavni "Oscar", po svemu sudeći, dobiti Djevojka od milijun dolara. Akademijini glasači će najvjerojatnije poći od pretpostavke da Scorsese treba dobiti "Oscara", ali da ga najvjerojatnije nije zaslužio za The Aviator. Pored toga, Eastwoodov film – kojeg je producirao i režirao glumac, te čiji scenarij je prepun likova koji izgledaju kao napisani za "oskarovske" nominacije - više odgovara sentimentu Akademijinih glasača koji su većinom ostarjeli glumci i stoga skloniji svom kolegi i vršnjaku nego Scorseseu. Kako će sve to ispasti, vidjet će se za par sati. Ali nešto mi govori da će, ma tko dobio "Oscare", ponoviti stara i žalosna priča – nakon početne euforije svi će nagrađeni filmovi potonuti u zaborav, a za par godina će se kritičari i povjesničari filma početi hvatati za glavu kada shvate da su djelca prosječne kvalitete preotela kipiće nekim remek-djelima koja nisu imala adekvatnu PR mašineriju.

utorak, 22.02.2005.

Još jedno holivudsko silovanje povijesti Ne, nije riječ o nečemu tako očitom kao Gibsonovo Hrabro srce, Bruckheimerov Kralj Arthur ili planovima da se Hale Berry okuša u ulozi Nefertiti. Riječ je o sitnom detalju koji je najvjerojatnije promakao većini onih koji su otišli pogledati filmsku verziju Fantoma opere. Detalj je neprimjetan, ali će sasvim sigurno potpuno uništiti film svima onima koji imaju malo opće kulture, odnosno su upoznati s jednim od najvažnijih i najspektakularnijih događaja 19. stoljeća.

nedjelja, 20.02.2005.

Blogovima protiv Blaira? Gotovo je izvjesno da će ove godine u Britaniji biti održani parlamentarni izbori. Točan datum nije izvjestan ali rezultat jest. Laburistička stranka će održati većinu u Donjem domu i tako omogućiti Tonyju Blairu da uspije osvojiti treći po redu mandat. Ono što je najzanimljivije u svemu tome jest da će Blair taj uspjeh pribilježiti usprkos tome što je jedan od najomraženijih premijera u povijesti. Iako je nastavak thatcherističke ekonomske politike doveo do nastavka rasta životnog standarda, došlo je do rapidnog pada kvalitete javnih službi a kriminal, usprkos spektakularnih mjera poput potpuno zabrane držanja oružja, raste geometrijskom progresijom. Kruna svega je i odluka da se Britanija uvuče u rat protiv Iraka usprkos više nego jasnog protivljenja većine britanske javnosti. U većini zemlaja Blair i njegova Laburistička stranka bi pod takvim okolnostima bile osuđene na propast, ali se to neće dogoditi i to iz veoma jednostavnog razloga. Naime, u Britaniji izborni sustav već desetljećima omogućava održavanje dvostranačkog sustava. Što laburistima savršeno odgovara jer druga po veličini stranka u Britaniji – ona koja bi trebala biti korektiv vlasti i njena ekspres-alternativa u slučaju općeg nezadovoljstva – jesu konzervativci koji se očigledno nisu oporavili od izbornog kolapsa 1997. godine. Njihov nejasan stav oko EU i Iraka, to da veliki broj glasača još pamti manje popularne aspekte Thatcherine ere kao i to da će im pozamašan dio najdesnijeg biračkog tijela preuzeti desničarski anti-EU populisti je naveo mnoge promatrače da ih unaprijed otpišu za ove izbore. Što ne znači da su se među konzervativcima svi unaprijed pomirili s takvim rezultatom. Jedan od njih je Iain Duncan Smith, parlamentarni zastupnik koji je od 2001. godine do 2003. godine bio vođom stranke. Nakon što mu je stranka, nezadovoljna stagnacijom u anektama, uskratila povjerenje, Smith je očito neko vrijeme proveo pokušavajući pronaći ne samo razloge svog neuspjeha nego i alternative koje bi njegovoj stranci mogle donijeti uspjeh na izborima. Jedan od njegovih zaključaka je sličan onome kojeg sam iznio i ja na ovom blogu prije nekoliko mjeseci, prateći američku predsjedničku kampanju. Naime, afera "Rathergate" – senzacionalno objavljivanje kompromitirajućeg dokumenata o Bushu za koje se poslije ispostavilo da je u pitanju loša krivotvorina, što je na kraju dovelo do ostavke legendarnog CBS-ovog voditelja i urednika Dana Rathera – pokazala je kako su danas blogovi faktor daleko jači od tradicionalnih medija. Američki predsjednički izbori su također pokazali kako je u SAD desnica, slično kao u slučaju radijskih talk-showova prije jedno desetljeće, brže prepoznala mogućnosti novog medija od ljevice. Tako danas među najcitiranijim, najpoznatijim i najutjecajnijim američkim blogerima dominiraju desničari – što je imalo određen učinak na ishod izbora. U svom članku za Guardian, Iain Duncan Smith je očito ohrabren tim razvojem događaja i smatra kako bi se u Britaniji mogao dogoditi sličan proces. Iskreno govoreći, takav je optimizam opravdan, ali na dugoročne staze. Uspjehu republikanaca i desničarske blogosfere su pogodovali određeni politički, kulturni i demografski faktori kojih u Britaniji, za razliku od SAD, nema. Isto kao što je malo vjerojatno da će u bliskoj budućnosti Sanaderi i Račani imati razloga da u blogovima vide razlog za brigu.

subota, 19.02.2005.

Reality Bites Reality showovi su danas jedan od najpopularnijih oblika zabave, ne samo među gledateljima, nego i među TV-producentima, s obzirom na izuzetno niske troškove proizvodnje. No, nekad se zna dogoditi da stvarnost tvorcima takvih showova priredi neugodno iznenađenje. Jedan od njih je Sylvester Stallone koji je smislio Contender, svojevrsnu reality verziju Rockyja – show u kojem se skupina mladih, nadarenih ali i nepoznatih boksača bori za nastup u finalnom turniru gdje ih čeka velika novčana nagrada. Na Stalloneovu veliku žalost, prva sezona Contendera, koji se bio pripremao duže vremena, stekla je negativni publicitet zahvaljujući tome što je jedan od sudionika, 23-godišnji Najai "Nitro" Turpin, u ponedjeljak izvršio samoubojstvom hicem u glavu. NBC, kuća koja je snimila show, izjavila kako će sve epizode, uključujući završni turnir, ipak biti prikazane, a da će dio prihoda od reklama biti uplaćen u zakladu za uzdržavanje Turpinove djevojke i 2-godišnje kćeri.

četvrtak, 17.02.2005.

Ljudski faktor Jučer je Greenpeace obilježio stupanje na snagu Protokola iz Kyota zaustavljanjem trgovanja na londonskoj naftnoj burzi. Akcija je bila dobro isplanirana i pažljivo pripremljena. 35 Greenpeaceovih aktivista su uspjeli prevariti osiguranje i ući na burzu gdje su trubljenjem, plesanjem i sličnim aktivnostima zaustavili trgovanje. Ali se vrlo brzo ispostavilo da je njihov plan zaboravio na jedan važan faktor – onaj ljudski. Naime, većinu burzovnih mešetara su sačinjavaju mladi yuppieji koji se tim, prilično stresnim, poslom bave u nadi da će zaraditi milijune prije svoje 25. godine, pri čemu je agresivnost jednako važna osobina kao i inteligencija. E sada zamislite gomilu tih mladoturaka, nafilanih adrenalinom, testosteronom kao i svakojakim drugim kemijskim supstancama koje bi im trebale pomoći da zarade desetke milijuna funti u nekoliko sekundi. I zamislite kako bi reagirali kada im gomila nadobudnih idealista nastoji prekinuti takvu zabavu. Prije nego što su Greenpeaceovi aktivisti uspjeli shvatiti što im se dogodilo, bili su izbačeni s burze u hodnik gdje su ih razbješnjeli yuppieji nastavili cipelariti sve do dolaska policije. Nakon svega su Greenpeaceovi aktivisti davali izjave u kojima su mešetare opisivali gorima od najgorih huligana, a jedan od njih – veteran niza okršaja sa multinacionalnim korporacijama i policijom- je rekao da su teksaški specijalci "anđeli u usporedbi s ovom bandom“.

ponedjeljak, 14.02.2005.

Valentinovo na bejrutski način Očito je da različiti ljudi shvaćaju Dan Sv. Valentina na različiti način. Tako su u Bejrutu određeni likovi upravo ovaj datum iskoristili kao priliku da bi na sebi svojstven način iskazali osjećaje prema Refiku al Haririju, bivšem premijeru Libanona, države koja se posljednjih 15-ak godina koliko-toliko oporavila od višegodišnjeg krvavog građanskog rata. Na auto-bombe u prestižnom dijelu Bejruta našla se kolona vozila s bivšim premijerom. Broj mrtvih se još ne zna, ali je potvrđeno da se među 20-ak zapaljenih automobila našao i premijer. Hariri je, inače, u posljednje vrijeme bio glavni zagovornik povlačenja sirijske vojske iz Libanona i razoružanja pro-sirijskih milicija. S obzirom da je isti zahtjev imala i američka vlada te da će mnogi upirati prstom na Siriju, vrlo je vjerojatno da će ovaj događaj dobro poslužiti kao argument američkim "neoconima" koji se zalažu za nastavak vojnom silom podmazane "permanentne revolucije" na Bliskom Istoku. Što se samih Libanonaca tiče, mnogi od njih su šokirani i u strahu da se zemlja ponovno ne nađe rastrzana između zakrvljenih vjerskih i etničkih skupina odnosno ideoloških milicija. U međuvremenu valja podsjetiti kako ovo nije prvi put da je netko koristi upravo Dan Sv. Valentina kako bi iskazivao ovakvu ljubav prema bližnjima. Upravo na današnji dan se obilježava 75. godišnjica jednog od najspektakularnijih događaja u povijesti američke prohibicije – Svetovalentinskog pokolja u Chicagu. UPDATE: Sebi sam si priuštio malo pjesničke slobode. 75. godišnjica Svetovalentinskog pokolja se obilježavala prošle godine, a ne danas.

petak, 11.02.2005.

I ona bi htjela biti predsjednica... U najnovijem Globusu, u prilogu Lifestyle ima prilog pod naslovom Ruka pravde u kojem ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt pozira fotografu, praćena hagiografskim tekstom Nedžada Haznadara koji sugerira da bi dotična jednog dana mogla postati predsjednicom RH... ...ali to je malo vjerojatno jer dotična ne ispunjava jedan od najvažnijih uvjeta bez kojih se ne može stići u Predjedničke dvore. Riječ je o istom onom uvjetu kojeg je uskratila tisućama ljudi u Hrvatskoj koji na njega nisu imalo pravo nego obvezu. A zahvaljujući toj uskrati su tisuće sudskih presuda u Hrvatskoj postale toaletni papir, a obitelj jednog policijskog inspektora danas više nema supruga ni oca.

utorak, 08.02.2005.

Novi blog Zašto samo dva, kada mogu tri? Treći po redu je Draxblog Movie Reviews gdje, kao što samo ime kaže, možete pogledati moje nove filmske recenzije (doduše, na engleskom).

ponedjeljak, 07.02.2005.

Bush kao književni kritičar Najnovija afera koja potresa Bijelu kuću ne tiče se toliko Iraka, oružja za masovno uništavanje i sličnih stvari koje su inspirirale Michaela Moorea. Washington Post i International Herald Tribune su nedavno provalili kako je Bush odnedavno svim svojim prijateljima, rođacima i suradnicima počeo na sav glas hvaliti jednu knjigu koja ga je oduševila. Riječ nije o Bibliji i biografijama njegovih prethodnika, kao što tvrde službena priopćenja Bijele kuće. Bushova najomiljenija knjiga je I Am Charlotte Simmons, najnoviji roman Toma Wolfea, jednog od najuglednijih američkih pisaca po čijoj je knjizi Prava stvar snimljen kultni film Phila Kaufmana iz 1983. godine. Wolfe, koji se od sredine 1960-ih specijalizirao kao kroničar američkog društva, pogotovo njegovih najviših klasa, kao temu svog romana je odabrao elitna američka sveučilišta. Na jedno od njih se uz pomoć stipendije uspjela upisati naslovna junakinja, lijepa ali skromna djevica odgojena u ultra-konzervativnoj obitelji iz seoske zabiti. Na sveučilištu je čeka veliko iznenađenje kada shvati da se život studenata – mahom djece najmoćnijih američkih političara, biznismena i drugih pripadnika establishmenta – umjesto učenja svodi na sport, rock-glazbu, drogu, alkohol, seks, odnosno kombinaciju svega toga. Oko naslovne junakinje se počinju vrtiti tri vrlo različita muškarca – jedini bijelac u sveučilišnom košarkaškom timu; snobovski intelektualac kojega nijedna cura ne šljivi ni pet posto te otresiti tatin sin koji vodi studentsko bratstvo. Nije teško pretpostaviti što je Busha privuklo u tom romanu i u kojem je liku pronašao sliku samog sebe u ranoj mladosti.

subota, 05.02.2005.

Nebo je dobilo veliko pojačanje Kada su u ljeto 1985. jedan za drugim umrli Zoran Radmilović i Slobodan Aligrudić, jedni od najboljih glumaca bivše Jugoslavije, mnogi su kritičari to prokomentirali s frazom "nebo je dobilo veliko pojačanje". Danas bi se ta fraza mogla upotrijebiti nakon vijesti da su jedan za drugim umrli kanadski glumac John Vernon i njegov američki kolega Ossie Davis. Prvi je imao lice i glas koje odmah može prepoznati svatko tko se smatra filmofilom – nakon svog veličanstvenog debija u Boormanovom Point Blanku nanizao je sporedne ali upečatljive uloge u klasicima kao što su Prljavi Harry, Odmetnik Josey Welles i kultnoj Životinjskoj kući Johna Landisa. Ossie Davis je crni glumac koji je u pola stoljeća karijere nanizao cijeli niz sporednih, ali upečatljivih uloga, no one koje su možda najvažnije bile su vjerojatno najtužnije u njegovog životu – držanje posmrtnog slova Malcolmu X i Martinu Lutheru Kingu.

petak, 04.02.2005.

Posao kao i svaki drugi Mnogi koji u Hrvatskoj drže da će ulazak u EU biti rješenje - ako ne svih ono barem većine – problema će ova pričica iz Njemačke - koja je izazvala ne mali publicitet u stranim blogosferama - natjerati na razmišljanje. Naime, nekada ekonomski najjaču državu-članicu EU već godinama potresa nezapamćena ekonomska kriza. Broj nezaposlenih je nedavno prestigao brojke iz 1930-ih, a šepurenje nacista i komunista, odnosno njihovih ideološ u regionalnim parlamentima, malo previše podsjeća na Weimar. Ne čudi, stoga, što Schroederova vlada ima sve manje skrupula u nastojanju da smanji broj nezaposlenih. Jedna od mjera jest ukidanje naknade za nezaposlene i brojnih socijalnih prava u slučaju da nezaposleni odbije ponuđeni posao. Jedan takav slučaj, koji je digao veliku prašinu, dogodio se 25-godišnjoj informatičkoj tehničarki iz Berlina. Njoj je zaprijećeno da će izgubiti sva prava koja proizlaze iz njenog statusa ako odbije ponuđeno radno mjesto "davateljice seksualnih usluga“ u berlinskom bordelu. Naime, dotična je u svojoj radnoj knjižici imala upisan staž rada u baru, odnosno spremnost da radi "u kasnim noćnim satima". S obzirom da je u Njemačkoj prostitucija legalizirana prije tri godine, vlasnici bordela, uz to što plaćaju porez, odnosno mirovinsko i socijalno osiguranje svojih djelatnika, također uživaju i mogućnost da se koriste bazama podataka u centrima za zapošljavanje. Jedan od vlasnika bordela je 25-godišnju informatičarku našao u jednoj od takvih baza podataka, zaključio da ona odgovara profilu idealnog uposlenika i poslao ponudu koju, sudeći prema ovoj priči, u Njemačkoj više nije tako uputno odbiti. Kada je dotična mlada dama pokušala tužbom sačuvati svoja prava, ispostavilo se da niti centar za zapošljavanje niti bordel nisu prekršili nikakav zakon. Dakle, u današnjoj Njemačkoj je sasvim moguće biti zakonski prisiljen na bavljenjem prostitucijom.

srijeda, 02.02.2005.

Satenske pidžame Satenske pidžame, prve godišnje evropske blog nagrade, su upravo dodijeljene. Originalni Draxblog, koji je bio nominiran u kategorijama za Najbolji Blog Jugoistočne Evrope i Najbolji Blog Fokusiran Na Jednu Zemlju, je ostao bez nagrada. S obzirom na konkurenciju, to i nije neko posebno razočaranje. Iako ne sumnjam da bih dobio daleko više glasova da je kojim slučajem L'Affaire Severina eruptirala nekoliko mjeseci kasnije. :)

Sizifovsko bloganje Valjda će se situacija s blog.hr stablizirati i da više neće biti potrebno sve postove slati ispočetka. Bilo bi zbilja tužno da steknem permanentni izgovor za zanemarivanje ovog bloga.

utorak, 01.02.2005.

Ne pucajte na glasnika! (26.01. 2005.) Najava gostovanja Cece Ražnjatović-Veličković, srpske "turbo folk" pjevačice i Arkanove udovice, u talk-showu Drugo lice Petra Vlahova izazvalo je hrpu žestokih reakcija u hrvatskoj javnosti. Gotovo da nema onih koji na Vlahova i Novu TV bacaju drvlje i kamenje zbog tog poteza. Zapjenjeni desničari na to gledaju kao izdaju Domovinskog rata i uvredu za sve Arkanove žrtve. Snobovi s ljevice pak na intervju gledaju kao legitimiranje bezvrijednog "turbo folka" nauštrb urbanog zvuka. Naravno, sva ta kontroverza će samo povećati zanimanje za show i učiniti ga jednim od najgledanijih događaja u povijesti hrvatske televizije. Njega će gledati čak i oni kojima Ceca i njena glazba ništa ne znače. Što je, uostalom, bila i krajnja svrha dovođenja gđe Ražnjatović-Veličković na ekrane Nove TV, nacionalne TV-kuće kojoj bi jedan takav događaj, s obzirom na slab rejting, došao kao mana s neba. S druge strane, ma koliko god bili u pravu oni koji taj potez nazivaju "nedopustivim spuštanjem svih mogućih standarda na hrvatskom TV-prostoru", oni su promašili bit stvari. Vlahov i Nova TV nisu problem. Oni su samo simptom. Intervjua ne bi bilo da nema nečega što su mnogi u Hrvatskoj sve do ovog trenutka ignorirali – Ceca je jedna od najpopularnijih pjevačica u Hrvatskoj. Kada se to potvrdi u četvrtak nitko više neće biti u stanju negirati tu, za mnoge neugodnu, spoznaju. Napadati Vlahova i Nova TV zbog toga što su tu činjenicu eksploatirali je isto ono što i pucati na glasnika koji donosi loše vijesti.

Tipični bloger (24.01. 2005.) Tvrtka Perseus Development Corporation provela je istraživanje na nekih 3634 bloga slučajno odabranih na osam glavnih blog hostova. Ovo su neki od najzanimljivijih zaključaka: 66 % svih blogova nisu updejtani više od šest mjeseci. Većinu blogova (51,5 %) pišu osobe između 13 i 19 godina starosti. Muškarci su skloniji napuštanju bloga od žena. 56 % svih blogova pišu žene. Tipični aktivni blog je djelo tinejdžerice koja dvaput mjesečno opisuje vlastite probleme u školi. Mene baš zanima hoće li itko provesti slično istraživanje u hrvatskoj blogosferi. Moj je dojam da tipičan hrvatski blog ne odgovara gore navedenom profilu, ali, s druge strane, oni blogovi na koje obraćam pažnju nisu tipični.

Spin (16.01. 2005.) Oni koji prate objavljivanje izbornih rezultata i prve reakcije na domaćim TV-stanicama imaju prilike vidjeti pojavu koja je u američkoj političkoj praksi poznata kao "spin". Točnije, imaju je priliku vidjeti ako su u pitanju reakcije vladajuće stranke. Ono što bi svatko objektivan nazvao porazom pokušava se pokazati kao nekakva sjajna pobjeda. I prilično je zanimljivo vidjeti da je predsjednik koji je samo prije par sati bio nazivan svakakvim imenima odjednom postao poželjnim političkim partnerom s kojim valja ne uspostaviti nego nastaviti najsrdačniji mogući odnos.

Nominiran! (24.01. 2005.) Nakon što je bio nominiran, originalni Draxblog je službeno nominiran za nagradu Satin Pajama koju udjeljuje A Fistful of Euros blog. Nominiran je u dvije kategorije - za najbolji blog jugoistočne Evrope i najbolji blog fokusiranog na jednu državu. Ukoliko želite udijeliti svoj glas, bilo za Draxblog bilo za neki drug blog koji vam se sviđa, to možete učiniti ovdje.

Fine mrtve Hercegovke (16.01. 2005.) Po drugi put u dva tjedna sam obavio ono što se naziva "građanskom dužnošću". Vrijeme je bilo nešto lošije nego prošli put – puhala je bura – ali imam dojam da će odziv biti nešto veći. Očito je da je narod nešto malo motiviraniji nego prošli put, iako je kod mene bio suprotni slučaj. Prošli put sam išao na biralište prije svega zato da cijela stvar završi odmah i da porezni obveznici uštede nekih 50-60 milijuna kuna. Nakon što su se fine mrtve Hercegovke pobrinule da ipak bude drugog kruga, tog motiva više nije bilo. No to me svejedno nije spriječilo da odem na biralište. Ovaj put sam barem birao s daleko manje opterećenja. Izbor je bio uži, jednostavniji i daleko manje stvari je utjecalo na moju odluku.

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv