Blogovima protiv Blaira?
Gotovo je izvjesno da će ove godine u Britaniji biti održani parlamentarni izbori. Točan datum nije izvjestan ali rezultat jest. Laburistička stranka će održati većinu u Donjem domu i tako omogućiti Tonyju Blairu da uspije osvojiti treći po redu mandat.
Ono što je najzanimljivije u svemu tome jest da će Blair taj uspjeh pribilježiti usprkos tome što je jedan od najomraženijih premijera u povijesti. Iako je nastavak thatcherističke ekonomske politike doveo do nastavka rasta životnog standarda, došlo je do rapidnog pada kvalitete javnih službi a kriminal, usprkos spektakularnih mjera poput potpuno zabrane držanja oružja, raste geometrijskom progresijom. Kruna svega je i odluka da se Britanija uvuče u rat protiv Iraka usprkos više nego jasnog protivljenja većine britanske javnosti.
U većini zemlaja Blair i njegova Laburistička stranka bi pod takvim okolnostima bile osuđene na propast, ali se to neće dogoditi i to iz veoma jednostavnog razloga. Naime, u Britaniji izborni sustav već desetljećima omogućava održavanje dvostranačkog sustava. Što laburistima savršeno odgovara jer druga po veličini stranka u Britaniji – ona koja bi trebala biti korektiv vlasti i njena ekspres-alternativa u slučaju općeg nezadovoljstva – jesu konzervativci koji se očigledno nisu oporavili od izbornog kolapsa 1997. godine.
Njihov nejasan stav oko EU i Iraka, to da veliki broj glasača još pamti manje popularne aspekte Thatcherine ere kao i to da će im pozamašan dio najdesnijeg biračkog tijela preuzeti desničarski anti-EU populisti je naveo mnoge promatrače da ih unaprijed otpišu za ove izbore.
Što ne znači da su se među konzervativcima svi unaprijed pomirili s takvim rezultatom. Jedan od njih je Iain Duncan Smith, parlamentarni zastupnik koji je od 2001. godine do 2003. godine bio vođom stranke. Nakon što mu je stranka, nezadovoljna stagnacijom u anektama, uskratila povjerenje, Smith je očito neko vrijeme proveo pokušavajući pronaći ne samo razloge svog neuspjeha nego i alternative koje bi njegovoj stranci mogle donijeti uspjeh na izborima.
Jedan od njegovih zaključaka je sličan onome kojeg sam iznio i ja na ovom blogu prije nekoliko mjeseci, prateći američku predsjedničku kampanju. Naime, afera "Rathergate" – senzacionalno objavljivanje kompromitirajućeg dokumenata o Bushu za koje se poslije ispostavilo da je u pitanju loša krivotvorina, što je na kraju dovelo do ostavke legendarnog CBS-ovog voditelja i urednika Dana Rathera – pokazala je kako su danas blogovi faktor daleko jači od tradicionalnih medija. Američki predsjednički izbori su također pokazali kako je u SAD desnica, slično kao u slučaju radijskih talk-showova prije jedno desetljeće, brže prepoznala mogućnosti novog medija od ljevice. Tako danas među najcitiranijim, najpoznatijim i najutjecajnijim američkim blogerima dominiraju desničari – što je imalo određen učinak na ishod izbora.
U svom članku za Guardian, Iain Duncan Smith je očito ohrabren tim razvojem događaja i smatra kako bi se u Britaniji mogao dogoditi sličan proces.
Iskreno govoreći, takav je optimizam opravdan, ali na dugoročne staze. Uspjehu republikanaca i desničarske blogosfere su pogodovali određeni politički, kulturni i demografski faktori kojih u Britaniji, za razliku od SAD, nema.
Isto kao što je malo vjerojatno da će u bliskoj budućnosti Sanaderi i Račani imati razloga da u blogovima vide razlog za brigu.
|