kraljica majka
13.05.2013., ponedjeljak
I LAKE WALKING IN THE RAIN BECAUSE NO ONE KNOWS I"M CRYING....
|
to je kao kada shvatis da ono najfinije i najdragocijenije sto si nakon svega nasao polako curi niz prste....kao sitan pijesak, kao kapi kise , koje ne mozes zaustaviti ...vec samo mozes stiskati sake pokusavajuci zadrzati taj trenutak da traje malo duze. i sva sranja oko boli i tereta koje dobivas u onoj mjeri koju mozes ponjeti na sebi padaju u vodu dok vristis na kisi i na kraju ne znas da li je to tvoj vrisak...ili jeka lomljave stakla...da li su to tvoje suze ili zaista se kisa slijeva niz obraze. to je onaj tren kada pokusas upamtit mirise i okuse da ih sacuvas znajuci da je malo sanse da ostanu uz tebe...to je onaj tren kada osjetis da se kidas i lomis i da srce se raspada u hiljadu sitnih komada a ti na licu imas najlijepsi osmijeh i pruzas najnjeznije ruke i udises svaku sekundu grcevito se boreci da ostanes hrabra na nogama.... to je onaj trenutak kada trazis mjesto gdje mozes rasiriti rukei vristati pitanje na koje nikada neces imati odgovor- Zasto? jer koliko god tvoje usne ljubile , koliko god tvoje srce tuklo i voljelo....koliko god tvoje ruke grlile i tvoj dah grijao....koliko god izgovorila ime....tvoja sudbina je da vjecito hodas po kisi rasirenih ruku i pustas da se kapi slijevaju niz lice i vristis u noci ...... to je onaj tren kada shvatis da si pustila se da zivis, da si prestala se muciti i biti hladan komad kamena...i da si razbivena najjace no ikada...to je onaj trenutak kada hrabro gledas u te oci u kojima se topis i nestajes i ostajes do zadnjeg daha- naoko hrabra, unutra rastrgana to je onaj trenutak kada ne zelis otvoriti vise ni vrata svoga doma, ili maknuti nogu s gasa...to je trenutak kada nestajes sama u sebi a ostajes zivjeti u necijim ocima i rukama To je onaj trenutak kada shvatis da si nasla one oci boje Dunava na koje si tako dugo cekala...i da si ih zavoljene izgubila. To je onaj trenutak kada sam shvatila da sam ponovo ziva jer umirem |
