kraljica majka
22.12.2012., subota
kraj godine-oci boje dunava
|
hahaha....ne necu sada napisati sto se ceka...ne, to je bilo pre hedonisticko uzivanje da bi podijelila. nego bas razmisljam o kraju godine...i kako svi podvlace crte i donose odluke......nekako mi je to sve-heh-ono sto ja ne znam :-)----ja se znam useliti u necije dane i nastaviti dalje....planovi su mi promjenjivi iako volim detalje i sitnice....ne razlikujem lijevo i desno i sjever i jug......usta ne zatvaram....haha...ruke rado obavijem i volim sklopiti oci i uzivati kao prase.......ne brojim greske i uspjehe...nekako setam pjeske dalje ..lagano da vidim sto ce se desiti :-) i svatko ima police pune starih knjiga pokrivenih prasinom......i iz ladica vadi dio sebe...zapisuje nove listove.....prepiisuje stare salabahtere......dakle ne znam sto bi pocela u novoj...kakvu bi odluku donjela. mozda da ne zavrsim tako skoro u gipsu...hahahahahahaha....ili da mi usne bride ovako jako...ili da mi jagodice na prstima uzivaju...ili da uzivam u tisini i miru....svasta mogu pozeljeti...a proslost necemo brisati....jer ona nas tka u sadasnjost... jednom sam snjala-------------------------hehehe necu ni ovaj puta oprastati---ma u biti mogu---oprostiti se od Antee i Nea......oni sada imaju mir ....on uziva u zivoti a njene ruke su sakrile polumjesece.........od bijesa...ma mogu i to ostaviti...nakon skoro desetljeca vrijeme je da prekoracim preko tog dijela zivota......sta jos....ne mogu obecavati sebi i nikome osmjehe i zagrljaje...jer ...ako nemam ispred sebe nesto sto me pokrece ja stojim u mjestu. moje oci mogu mijenjati boju od zelene do smedje ali i one i tijelo su izdajice koji nikada ne mogu sakriti ista....zato nema odluka....nema brisanja gumicom....mogu samo pozeljeti da se neke stvari ponove, da se okusi i mirisi vrate , da se neki osjecaji ne ponove, da se ruke zapetljaju isprepletenim prstima....da se grudi opuste....i da mogu uzdignute brade prosetati sama uz sebe :-) jednom ce naici oci boje...... za kraj godine...i pocetak nove..... samo cu lagano otpuhnuti prasinu starih prica i lagano se smjestiti,,,,evo bas tu, sama u svome krilu i umiriti se e da ne odricem se zlice meda s dunjom, ni mirisa vanilije....ni sjene pauna...ni jagodica i noktiju koji putuju.... eto odluke-ne mijenjam se, ostajem ista....sta god da sanjala kazu da su vjestice spaljivali davno, misleci da se sluze carima i magijom....a samo su prirodi dale svoje ruke da izljece covijeku tijelo i dusu....koliko je neznanje puta ubilo macku? e da-----boja dunava je?????......Nekako kao da cekam negdje oci boje Dunava |
