četvrtak | 13.07.2006.

ĐAVOLJE KATAKOMBE

na ulazu u đavolje katakombe

Satirani sumnjom u izglednu budućnost mnogi su zapali u stanje apatije, no gledajući sve iz đavoljih katakombi, otvarajući oči u demonski sat oko 3 izjutra, čini se može biti gore...
Sam sa svojim demonima u jako malenom prostoru u tami čovjek iznutra brzo stari, mladog lica dok zlo gleda u oči. Kako pobjeći iz đavoljih katakombi?
Teškom mukom se provlači nit zlatna kroz gustu tapiseriju vremenskog tkanja. No ta nit dugo ostaje i ističe se njen sjaj..usreći ona svog tvorca i oca i dugo nakon što je ostavi ondje.
Gledam u demonski sat zidove kako se sive u nutrini đavolje katakombe i mislim misli sretne i osjećam boje oko sebe izazivajući po običaju demone i raspaljujući njihov bijes, možda sam oslabio od godina provedenih ovdje, ali još sam kurvin namćorast sin i još mač oštricom sjaji sablasno i krila lepeću i rasplinjuju sumpor...
I jutro kad zagrize zubima noć i rastrgne ga u krpe zore boje mesa opet sam tu i tražim izlaz iz đavoljih katakombi kako bi osjetio jak miris kave...jedan od razloga svog boravka ovdje, jedna od slabosti i odlaska iz viječnosti...
I koračam istim stazama kojim smo koračali i prije neprimjećeni sve do noći...do demonskog sata kad duhovi postaju vidljivi i kad teško dišu stjenke svijeta...kad sumnje i laži izviru polako iz svake pore đavoljih...katakombi.
- 11:40 - Komentari (2) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>