DRAGONFLY WORLD

U vremenu prvih jesenjih kiša, nakon toplog listopada koji se pretopio u još uvijek topao studeni, a nakon voštanih dana i izdubljenih bundeva stigao sam ponovo ovdje. Naoštrenog noža i pera, bez iznimke povremeno, bez ideje unaprijed stečene i bez prethodne najave, izmičući se formi...
da kažem kako je godina na izdisaju i kako putujemo prema blještavom prosincu što ulijeva lažnim električnim sjajem osjećaj izobilja i sreće. No nema sreće u toj svjetlosti električnog dana, ni u punoj vrećici privremenog bijega od stvarnosti, nit će vrijeme stati ispod odsjećene jelke okićene veselim figurama, bombonima i sjajnim papirom. Nit je rješenje u čarapi što ju navodno posjećuje djed mraz tijekom gluhog doba noći, taj mitski starac koga nitko vidio nije...
Nit je spas u Obami, nit je u poslovnom uspjehu, a ni u ispovijedi svećeniku. Ukoliko si izgubio svoju sliku sreće i svoj vlastiti svijet iznutra, prazan si bez obzira na debljinu svoga novčanika...i brzinu svoga automobila. No zašto uporno s vremena na vrijeme kazivati ovdje u virtualnom svijetu raznih sudbina priču o spoznaji, životu i prolaznosti? Jer samo da kažem,..prisutan sam, ili da pokažem ustrajnost, olakšam dio unutrašnjosti objavom niza slova? Možda...ni to nije istina, već potajna sujeta što vlada krivinama čovjekova uma...
Iznad svijeta sada trenutno vise oblaci i kišu prosipaju bez obzira na sat, a unutar ćelija naših kuća svjetlost nas zavarava, igrice koje igramo, strategije i akcijske, arkadne avanture i štošta drugo...
U frižideru sjećanja su umotana na dane što se čine boljima, budućnost kao da je daleka a kraj još dalji...a nije, svaki dan list života sve više mijenja boje da bi kao i svaki mu brat i rođak naposljetku pao na beton...blato, prašinu, il kamen.
Stoga prisutan sam, tek onako, ovlaš, jednim korakom ovdje i s drugim ondje na padinama svijeta koje spominjem često, na granici...na proplanku koji razdvaja stvarnost od naših želja....