ponedjeljak | 14.11.2005.

NESANICA

BUDI BUDAN, JER AKO ZASPEŠ...ODNIJET ĆE TE...

Pa, već me dugo nije bilo...nisam spavao dugo, jer vremena je malo a poslova puno. Nisam ni označio voštani mjesec koji je već do polovice stigao, jurio i projurio pruhajo grobljima...krizanteme su sve posječene i po grobovima pobacane...Vrijeme je maglovito, glavobolje česta pojava... Nesanica, noći fiksiranja zidova i tavanice. Proći će..sve jednoga dana...
I bez pitanja što imaš od svega što si vidio? Sutoni na zlatnm padinama rubova svijeta, kišne zavijese iznad nepreglednih šuma, miris ugljena, osvit novih dana u tuđim stanovima, mnogi ljudi i mnoge žene...sjaj u očima koji s vremenom bljedi, ponekad se pretapa u sjaj bijesa...i mržnje, buktinje rata, vatromet novogodišnjih proslava, zvijezdano nebo davnih godina kada je nebo bilo čisto, prvi dani otkrića..sve će nestati jednog dana...poput suza na kiši...
Prestalo je već pitanje hoću li ostaviti traga, jasno je i tebi da svaki se trag s vremenom gubi...
Nesanica..već predugo traje...otvorene krvave oči...sva je sreća što nikoga nema da budan samnom spava...nesanica,
sudbinska kazna...
- 14:52 - Komentari (1) - Isprintaj - # -

<< Arhiva >>