Dosanjana

22.07.2008., utorak

Boli me đana za Karadžića

Joj, glupe raje u ovom balkanskom «regionu»...
Srbi čupaju kosu, Bosanci slave, Hrvati pametuju i potajno likuju...
Čemu, zašto???
Dobro, za Srbe mi je jasno, ali za nas ostale - ?

Da nije tragično, bilo bi smiješno. Koga briga za Karadžića? Što mi svi skupa imamo od toga što je on uhićen i što će završiti, najvjerojatnije, u Haagu? Pa i da ga osude, što i onda imamo od toga. Ništa.

Realnost je sljedeća – Srbi su, unatoč svemu, za sada izašli iz rata kao pobjednici, a svi ostali kao gubitnici. Realno gledajući, nisu Hrvati najveći gubitnici, barem ne u nekom kontekstu države. Tu su, gledano u postocima, za par postotaka ispred Hrvata Bosanci koji su ostali bez više od pola države i koji su «očišćeni» od života u više od polovice svoje domovine. Srbi su za svoje ratne pothvate, agresiju, terorizam i genocid nagrađeni jednom realnošću koja se naziva Republika Srpska. Srbija je možda ostala bez Kosova, ali, budimo realni, Kosovo nikad nije bila Srbija. Srbija je, nadalje, nagrađena za svoje zločine Vojvodinom, bez obzira koliko se to vama čini čudnim, ali ni Vojvodina nikad nije bila Srbija. Bila je Hrvatska. Srbija još uvijek ima itekakav utjecaj u Hrvatskoj, gdje građani srpske nacionalnosti imaju povlašten položaj, a još i danas su neki dijelovi Hrvatske daleko van kontrole hrvatskih vlasti.

Hrvatska, ako niste znali, plaća ratnu štetu. Plaća ju prema BiH, u vidu nekoliko milijuna eura koji svake godine odlaze u proračun Federacije, a navodno na račun hrvatske komponente Federacije. Naravno, te novce naši ljudi ne vide.

Srbija ne plaća ratnu štetu. Zašto? Zato jer nitko do sada u onom dreku od Haškog suda nije uspio povezati srpski vrh s ratom u «regionu». Pa kako to? Pa tako. Međunarodna zajednica je pokrila oči i pravi se slijepa. Oni nikako da utvrde vezu između JNA, srpskih generala i pokojnog Slobe, koji je tako prikladno otegnuo papke upravo kad je trebalo...

Gotovina i ekipa imaju ekspresno suđenje koje MORA biti završeno u roku od godine dana (kao i šestorici Hrvata iz BiH, ali suđenja nikako da puste na HRT-u, pa kad ih sve operu sa preko 200 godina zatvora, onda ćemo svi biti u čudu), a pokojnom Slobi i još uvijek živom Šešelju sudi se već najmanje desetljeće. Pa zar to nije čudno?

Hrvati ne samo da plaćaju ratnu štetu, nego su još uvijek žrtve etničkog čišćenja koje vrlo efikasno provode Bošnjaci, a i bosanski Srbi u puno manjoj mjeri jer ih u RS gotovo i nema. I nikog za to nije briga, a najmanje hrvatsku vlast u Hrvatskoj i Hrvate u Hrvatskoj. A zašto tako? Zato što je u Hrvatskoj stvorena jedna supernegativna atmosfera prema Hrvatima iz BiH, a to je jedno zbilja uspjelo djelo neznamčijih službi koje su sve Hrvate iz BiH pretvorili u «zločeste» Hercegovce što su opljačkali i poharali ovu našu jadnu Hrvatsku. A nisu, nego su ju obranili, i još uvijek je brane.

I sad je uhićen Karadžić i njegovi suđenjem i eventualnom osudom ništa se neće promijeniti i boli me ona stvar za Karadžića (al' šta je je, jebeni si ti srpski psihijatri).

Morski pas!

Bili smo u Bakaracu i nalovili preko kile sitne ribe
Image and video hosting by TinyPic
i onda ju svu dali našem magarcu da ju pojede!

Original Video - More videos at TinyPic

18.07.2008., petak

Tri su sata ujutro, ne mogu spavati i luda sam do bola...

Ma otkud uopće da počnem? Današnji mi je dan totalna koma, jedan slalom dobrih i loših raspoloženja, dobrih i loših vijesti i događaja...

Valjda je najaktualnija stvar danas kapetan Laptalo i presuda od 14 godina i 200 milja € kazne. Da sam šokirana – pa i nisam. Znam da su Grci, kao i Turci, po pitanju droge ful strogi. I očekivala sam ovakvu presudu, ali opet, kao čovjek nadala sam se da će ga ipak pustiti. U biti, šokirala me brzina samoga suđenja, imam osjećaj da se tu nešto ili gadno prikriva (možda nekima u RH nije u interesu daljnja istraga, tko zna do kojih vrhuški bi doveli rezultati), ili nam Grci pokazuju na ovaj specifičan način pokazuje što misli o Hrvatskoj. Mnogi se bune na presudu, brzinu presude, dokaze koji su /ne/postojeći, a ja mislim da se grčko pravosuđe ugledalo na hrvatsko pravosuđe. Kao da gledam ovaj zadnji proces Mirku Norcu. Bio je tamo, netko je nešto napravio, u ovom slučaju pospremio, a on kao zapovjednik neka leži nekoliko godina u zatvoru. Eto, Grci kao da su prepisali našu sudsku praksu. Nije pomoglo čak ni pojavljivanje gradonačelnice Šuice. To bi na našim sudovima najvjerojatnije nešto značilo, jer kad su u pitanju naši sudovi i poznate ličnosti, sve se rješava ekspresno i po njih povoljno. Toliko o našem pravosuđu.

Onda ima druga vijest, naravno, tko o kome, nego vladajuća klika i Thompsonu.
E, pa dođe mi da odem u Umag, uzmem megafon i vičem onim VIP-ima u počasnim ložama: Vi ste došli u Hrvatsku! Ovo nije demokratska zemlja! Ovo nije slobodna zemlja! U ovoj državi ljudi se progone zato što su drugačijega svjetonazora, zato što su vjernici, zato što su domoljubi! Vi ste pozvani u državu u kojoj je ponovo legaliziran verbalni delikt! Vi ste gosti u banana državi! Zamislite da ste nakon rušenja njujorških Twinsa i napada u Londonskoj podzemnoj željeznici oslobodili teroriste, a kaznili sve one koji su pokušali spriječiti te napade i koji se bore protiv takvih invazivnih napada na vaše domovine. Pa sada se nalazite u takvoj državi! Ugošćuju vas ljudi koji su teški kriminalci, koji su na čudne načine pokupovali pola ovog poluotoka na kojem se nalazite, a zabranjuju dolazak čovjeku koji redovito održava koncerte i sav prihod daje za obnovu bolnica, kupnju skupocjenih medicinskih aparata, obnovu vjerskih i drugih objekata. Predsjednik koji vas ugošćuje za vrijeme rata radio je mnogo gore stvari i imao mnogo stravičnije nacionalističke, rasističke i fašističke ispade od onoga kojeg sada prozivaju na sav glas. Taj isti sada brani one koji su poubijali u operaciji Slaughterhouse pola milijuna hrvatskih građana. Saborski zastupnik koji je u dogovoru s tim istim predsjednikom zabranio koncert na osnovu jedne bezočne laži koju podmeće u usta tom glazbeniku, tome istome ne pada na pamet da se pozove na zabranu rukometnih, nogometnih, košarkaških, vaterpolskih i inih utakmica i događaja na kojima se uzvikuju puno gore i DOGAĐAJU puno gore stvari. Vi ste, VIP-ovci, došli u zemlju u kojoj su kriminalci zaštićeni kao bubreg u loju, u kojem «Dede s Knežije» legalno vode svoje kriminalne biznise, ali ne mogu izaći iz Hrvatske jer ih odmah zatvaraju i protiv njih vode procese. Nalazite se u zemlji Hrvata, u kojoj su Hrvati diskriminirani, gdje po nacionalnom ključu ne mogu doći do posla, gdje ih se radi nacionalnosti progoni, prijeti i ubija.
Što vam više mogu reći?
Dan dolazi,
Za heroje i sirotinju,
Dan dolazi
Da se spase koji vjeruju...


Idemo dalje. PRVOSTUPNICI.
I tako, uveli smo Bolonjski proces. I proizveli hrpu kadrova koji moraju dalje na fakultete jer u hrvatskom gospodarstvu teško da će naći posao. Ali! Mogu slobodno ići van Hrvatske i tamo tražiti zaposlenje, jer će s ovom svjedodžbom, svakako biti prepoznati. I mnogi su već iskazali namjeru da će to i učiniti. E, sad bih vam rekla nešto jako ružno, i vama i onima koji vam omogućuju takvo studiranje. Nisam za plaćanje fakultetskog obrazovanja, to nikako, ali bih svakom onom tko završi fakultet dala uvjet da ono vrijeme koje je studirao, recimo 4 godine, mora provesti na radnom mjestu u Hrvatskoj! Ili ako neće, nek ide van, ali pare na sunce za sve te godine koje si besplatno studirao! Tko vas šljivi!

Zakon o diskriminaciji.
Najnovije sranje što sam čula iz EU je da trudnice u Republici Hrvatskoj imaju previše prava!!!! Sranje nad sranjima nad sranjima!!!!!!! Ma otkud tim bezočnicima pravo da diraju u najosjetljiviji dio našega i tako sve manjega društva?????? J#%»&!» =%/ «/$#/»!!!!!
I naravno da zakon o diskriminaciji ima i te kako veze sa svim ovim jer se sada neki mogu slobodno pozvati na taj zakon i izjednačiti nas sve po svim pravima, kojih i tako NEMAMO!!! Imaš pravo dobit otkaz jer si u drugom stanju. Imaš pravo dobiti minimalac, a eventualni ostatak na ruke. Imaš pravo bit 42 dana doma, a dijete ostavi u nekoj šugavoj ustanovi da o njemu brigu brinu neki nepoznati ljudi. Imaš pravo da ti muž bude doma umjesto tebe uz dijete. Imaš pravo dobit otkaz jer ti je dijete previše bolesno. Imaš i te kakva prava, od kojih te boli glava. Na kraju krajeva imaš pravo na ubojstvo, a ono se zove abortus. Učini to da ne budeš na teret sebi, mužu, državi i Europskoj uniji.
Hrvatska ženo – to su tvoja prava. A kad eventualno dobiješ otkaz nakon tridesete, imaš pravo bit na birou i tražit posao do kraja života.

14.07.2008., ponedjeljak

Kod kuće je najljepše!

Moram priznati da ne razumijem ljude koji cijelu godinu čekaju i planiraju ljetni ili zimski godišnji odmor, puste novce troše na putovanja, zadužuju se i dižu kredite za dva tjedna morskih ili zimskih radosti.
Možda je moja sreća što živim u kući s malim komadom vrta, u zelenom predgrađu Rijeke. Kad pogledam svoju okućnicu, to je živi krš, ali – ima detalja koji razvesele oko i razgale dušu. I želim ih podijeliti sa vama.

Image Hosted by ImageShack.us
Ovo je dragoljub, tako kažu, prekrasnih narančastih ili žutih cvjetova, a ako se uspije sačuvati za dogodine, dvije se boje pomiješaju, pa nastaju šareni prekrasni cvjetovi. Na dodir su svileni, mekani, puteni, a listovi divne zelene boje, poput lopoča, pružaju divan taktilni osjećaj.

Image Hosted by ImageShack.us
Ovi rozi cvjetovi, uopće ne znam kako se zovu, rastu u velikim busenima i preko dana su zatvoreni. Ali predvečer, rašire svoje uspavane glavice i divni su.

Image Hosted by ImageShack.us
Ispred njih su buseni pitome djeteline, velike kugle prepune rozih cvjetova. Sve je u vrtu toliko gusto da se u njemu kriju razne životinje, pa sam tako uspjela, na ne znam koju foru, u kadar uloviti kosa.

Image Hosted by ImageShack.us

I smokva. Gusta, gusta, prepuna mednih plodova, pruža prekrasan hlad i zaštitu.

Image Hosted by ImageShack.us

Tu se skriva moj prijatelj kos. To je mlada ptica koja nam je jednog snenog jutra skoro skrivila prometnu nesreću, ali je jako draga i ne previše plašljiva. Nadam se da će izrasti u pravu pticu, čini mi se da je ženka.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo je najobičniji korov. Gustim slojem prekriva tlo, ali plijene pažnjom maleni žuti cvjetovi, a kad hodaš bos – najfiniji tepih!

Free Image and Photo Hosting - aImageHosting.com
S druge strane, pak, prizor bez ikakvih boja, osim svih vrsta zelene. Juka, odnosno drvo života, nanovo raste, nakon što smo ju porezali do kraja. Grožđe kardinal, koje će biti one divne roskasto-crvenkaste boje, velikih boja i božanskog okusa, a iza njega drvo kakija, koje će nas razveseljavati svojim slatnim i ukusnim plodovima narančaste boje u kasnu jesen, kada svo lišće sa okolnog drveća popada, pa i sa njega samog, ostaju samo jestivi «lampioni». I u svim vrtovima, vječito prisutan bršljan, rustikalan, oporog mirisa. A u desnom gornjem kutu, tek tračak velikog japanskog zimzelenog grma, špricane zeleno-žute boje, a u veljači tek-tek proviruju između gustog lišća crvene bobice.

Free Image and Photo Hosting - aImageHosting.com
S drugog kraja kuće, opet drugačiji prizor. Ogroman grm žutih i narančastih cvjetova, onih najobičnijih, ali čak im i lišće ima divan miris, koji na rukama ostaje satima.

Free Image and Photo Hosting - aImageHosting.com
Među njima, hlad su našle i patuljaste ruže, koje se traže u gustišu poput bisera u školjkama.

Free Image and Photo Hosting - aImageHosting.com
Pa čak i slak, uporan i tvrdoglav korov, koji puže i davi ostalo bilje, ima čara.

Free Image and Photo Hosting - aImageHosting.com
Mjesta ima i za povrće. Krastavci, tikvice, mrkve, salata, blitva – sve fino, nešpricano, divnih okusa kakvi se niti u jednom dućanu ne mogu pronaći!

Free Image and Photo Hosting - aImageHosting.com

Free Image and Photo Hosting - aImageHosting.com
U najsušnijem dijelu vrta, uspijevaju još samo agave. Jedna manja, od tek pola metra, ali plijeni krasnim debelim listovima žutih rubova, i jedna gorostasna običnih listova, a služi kao dječji vrtić mojim kosićima kada prvi put izlaze s roditeljima u šetnju i učenje.

Free Image and Photo Hosting - aImageHosting.com
A tu je i naš obiteljski mezimac, koji nas, unatoč pokojoj godini, još uvijek uveseljava svojim glupostima, a sada si je našao "pravog" protivnika, mače od tri mjeseca, da se dobro izlaje na njemu, kad već ne može doći do njega.

Pa kuda bih ja to trebala ići da pogledam Božja i rukom stvorena čudesa??? Ljepota je u malim stvarima, ljepota je skromnost, mogućnost uživanja u detaljima. Ne trebam ići stotinama kilometara daleko, kad mi je Bog sve dao na dohvat ruke. Hvala Bogu!

11.07.2008., petak

Besplatni udžbenici

Neki dan sam samo djelomično gledala emisiju na HTV – gosti ministar Primorac, ravnatelj Bjeliš i još dvoje ljudi raspravljalo o besplatnim udžbenicima i toj problematici. Pošto sam se uključila tek na kraju emisije, mislim da je bio Fokus, nisam slušala cijelu raspravu, ali ono što sam čula, bilo mi je i više nego dovoljno da mi tlak skoči na milion i pol tisuća.

Svaka čast Primorcu. Evo. Ne volim HDZ, ne slažem se s usranom politikom koju vode, ne sviđaju mi se reforme školstva iako ima i dobrih stvari kao npr. državna matura. O Bolonji ne znam ama baš ništa. Ali čovjeku skidam kapu što mi je i prošle i ove godine omogućio da uštedim nekih 600-800 kuna na skupim udžbenicima i radnim bilježnicama i što te novce mogu utrošiti u opremu mog školarca, kojeg svakako, bez obzira kupovali se udžbenici ili ne, moram opremiti, a i ostala mi je koja para u džepu za koju voćku više.

Ostala sam šokirana izjavom ravnatelja Bjeliša, koji bi valjda po struci trebao biti profesor, sa nekim osnovnim znanjima pedagogije, koji te besplatne udžbenike proglašava za nešto na čemu on nema nikakve uštede. Naime, njegova kći insistira na tome da su ti novci koji bi išli za udžbenike njezini i ona zahtijeva da ih se na nju potroše. Pa svaka čast, ravnatelju, na odgoju! Ako nam tako Vi i Vama slični odgajate djecu, nije ni čudo što nam društvo puca po šavovima. Ne možete zauzdati svoje dijete, a trebali bi se skrbiti za tuđu djecu. Od takve razmažene dječurlije, koju je Bjeliš&co uspio «uzgojiti», i kreću sve silne frustracije 90% djece koje potječu iz normalnih hrvatskih obitelji koje svaki mjesec jedva spajaju kraj s krajem. Katastrofa!

A onda se javila još jedna «bistra» majka koja ne želi rabljene udžbenike, jer ne zna kakve je higijenske navike imalo dijete koje je te knjige koristilo godinu prije. Pa draga moja gospođo, ja vam savjetujem da u tom slučaju kupite nove knjige, kad već imate para na bacanje, ali vas isto tako pozivam da porazmislite o tome kakve to knjige za lektiru čita vaše dijete, tko je te knjige čitao prije vašeg djeteta, kakve časopise čita vaše dijete, po čijoj tipkovnici, čijim se mišom koristi vaše dijete... Možda bi najbolje bilo da vi vaše dijete ispišete iz škole i sami ga obrazujete kod kuće pod staklenim zvonom, vjerujem da vam je higijena (kad već nije intelekt) na visokoj razini.

Totalna debilana, a neki bi trebali biti krema hrvatskog društva. Prokleto fantastično!

04.07.2008., petak

Inside islam – robovlasništvo

Tragom vijesti da je jedna bogata arapska obitelj iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u Bruxeless «prošvercala» dvadeset i nešto robova, odlučih se oglasiti i dati o tome svoje mišljenje kao vjernice.

Iskreno rečeno, ta me vijest šokirala i vrlo oneraspoložila, jer unatoč svom napretku, muslimani uporno dokazuju da svojim mentalitetom ponekad zaista blate islam kao vjeru.

Neću reći da je robovlasništvo u islamu zabranjeno, jer ono to nije. Kao takvo, robovlasništvo nije zabranjeno niti u jednoj Abrahamovoj a.s. religiji, nije zabranjeno niti u Starom, niti u Novom zavjetu. Dapače, općepoznati su pokolji i robovlasništvo kroz cijeli Stari zavjet, još od Izlaska i Mojsijevih a.s. porobljavanja, preko Davida a.s., Solomona a.s. do posljednjih židovskih proroka. Situacija se ponešto mijenja s dolaskom Isusa a.s., koji zbog svojih revolucionarnih učenja dolazi u nemilost naroda i svijeta kojem je poslan. Isus a.s. je onaj koji uči da su svi ljudi isti, a pošto su svi ljudi isti, onda ne mogu jedni biti robovi, a drugi vlasnici ljudskih bića.

E, pa slična je stvar u islamu. Bog je kroz Quran, na sljedeće načine, ukidao ropstvo.
1. Quran objavljuje da su svi vjernici braća i sestre. Samom tom objavom jasno je da je robovlasništvo, koje je dominantni ekonomski ustroj ondašnjeg arapskog svijeta, kao takvo, gotovo nemoguće održati. Ako smo muslimani, onda smo braća, a među braćom je gotovo nemoguće održati robovlasnički odnos.
2. Pojam «rob» u Quranu, koliko ja znam, ograničen je samo na odnos čovjeka i Boga. Iako je iz pojedinih ajeta /stihova/ Qurana razvidno da Quran priznaje robovlasnički odnos, robovi se u Quranu nazivaju «momcima» i «djevojkama».
3. Budući da nas Bog kroz Quran uči da nema bezgriješnoga ljudskoga bića, te da je sam Poslanik Muhamed a.s. bio, unatoč svom uzvišenom položaju, ljudsko biće, a time i grješnik, jedan od značajnih načina za otkup grijeha je – oslobađanje robova. Gledano kroz tu dimenziju, Poslanik Muhamed a.s. je za svoje vrijeme bio pravi revolucionar, i Božja objava koja je došla kroz njega je bila revolucionarna, i mnogi njegovi suvremenici se nisu mogli s tim pomoriti, te su ratovali protiv njega i prvih vjernika muslimana. Muhamed a.s. je imao robove, to jest činjenica, dobivao ih je od svojih prijatelja, vjernika, vođa drugih naroda. A isto tako je i činjenica da je on svoje robove oslobađao. Pojedini su vrlo nerado odlazili od njega, jer je Poslanik Muhamed a.s. bio poznat po svojoj blagosti i dobrom postupanju sa svima.

I to zaista sve zvuči divno i krasno, jer kroz Quran, Bog postepeno dokida robovlasnički sistem. U mnogim današnjim islamskim zemljama, robovlasništvo kao takvo ne postoji. Ali, onda odnekud «iskoče» bogatuni prepuni nafte, para i svega ovozemaljskog sa svojim robovima. Strogo vjerski gledano (a drugačije ne možemo niti gledati, jer muslimanske države su u svojoj biti vjerske države, a ne civilne i u većini njih ne postoji sekularizacija) oni na to imaju pravo, ali to je jedan takav grozan korak unazad, koji svakom obrazovanom muslimanu postavlja pitanje – iz koje to oni Knjige uče i gdje im je ljudskost i ispravnost u vjerovanju po kojem su svi vjernici braća i sestre? Zar u ovo doba, kada se griješi više nego inače, na načine koji su Poslaniku a.s. bili apsolutno nespoznatljivi, ovi ljudi misle da su toliko krijeposni da si u jednoj visokociviliziranoj kulturi mogu uzimati robove?

Žao mi je, i zaista ne znam što više reći, kako ustati još bolje u obranu vjere. Iskreno, živo me zanima kako će postupiti belgijske i europske vlasti u ovom slučaju. Hoće li globiti i protjerati ovu bogatašku obitelj, robovima dati slobodu ili? Hoće li se usuditi? Ili će svi samo graktati poput jata vrana, moralizirati i prozivati, a na kraju od svega ništa?

Mir vama

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>