Dosanjana

18.02.2009., srijeda

Što je rodna diskriminacija ilitiga do kad će preživjeti MAMA i TATA

Tamo negdje 2006. godine Arnold Schwarzenegger, kalifornijski guverner donio je neki novi antidiskriminacijski zakon. Prema tom se zakonu “u državnim školama zabranjuje sve što bi moglo biti protumačeno kao negativno prema drugim alternativnim izborima, posebice što se tiče seksualne orijentacije”. Nadalje, “novi zakon čak dopušta da muški učenici koriste ženske svlačionice i ormariće i obrnuto, ako se izjasne da su nekog drugog seksualnog opredjeljenja”.

U Kaliforniji su se roditeljska vijeća i obiteljski odbori pobunili protiv takvog zakona jer će “djecu od pet godina izložiti homoseksualizmu, biseksualizmu i transseksualizmu iako se tome protive roditelji, učitelji, pa čak i školski odbori”.

Uobičajeno je da dijete ima 'TATU' i 'MAMU', no u novim okolnostima to bi moglo biti diskriminatorno, pa bi se u škole trebao uvesti neutralni pojam zbog djece iz istospolnih zajednica. Tako jučer u Kaliforniji, a sutra u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj je uobičajena praksa da se u udžbenicima kao slika obitelji danas nalaze crteži, fotografije, skice koje pokazuju “mamu”, “tatu” i “dijete/djecu”. Prema novom hrvatskom Zakonu to je (moglo bi biti) diskriminatorno, ne samo zbog istospolnih zajednica, nego i zbog samohranih roditelja (prema osnovi “bračni i obiteljski status”). Svaka situacija u kojoj se na naizgled neutralan način u bilo kojem obliku i u bilo kojem okruženju obitelj prikazuje takvom uobičajenom “MAJKA-OTAC-DIJETE” slikom, izgleda ja postala diskriminatorna.

Sve su to primjeri nove rodne izobrazbe koja se u svijetu nameće, a i u Hrvatskoj ima svoje zagovornike. Naum je da se u takvu ozračju poučavaju učenici od najranije dobi i to bez pristanka roditelja. Naravno, zagovornicima “novih vrijednosti” (a zašto ne reći i novih stereotipa) ne pada na pamet da svoja uvjerenja provjere na izborima, u javnim kampanjama, otvorenim raspravama, sučeljavanjima argumenata. Oni svoje “nove vrijednosti” jednostavno žele svima nedemokratski nametnuti, pa makar to morali učiniti i zakonima.

Budući da, prema tim radikalnim pogledima na spolne/rodne identitete, nema očekivanog suglasja između spola i roda, odnosno da se to dvoje međusobno uopće ne uvjetuje, u odgoju djece (počevši od rodilišta) ne će se smjeti automatski sugerirati podudarnost spola i roda, nego ćemo svu djecu trebati odgajati “neutralno” da bi ona u tom “neutralnom” razvoju sama izabrala svoj rod. Hrvatski Zakon traži da se tako ponašaju i javna tijela (rodilišta, škole), ali i sve pravne osobe (jaslice, vrtići...), pa čak i fizičke osobe bez ikakve razlike (roditelji!) jer je spol sekundarna odlika i potencijalno naša “pogrešna predodžba” o osobi, dok je izabrani rod jedini identitet osobe. Znači li to da će se u rodilištima morati ukinuti uobičajena praksa bilježenja je li se rodilo “muško” ili “žensko”, jer je to prva “naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa” koja roditeljima sugerira u kojem smjeru da krenu s odgojem djeteta, pa i samih sebe u odnosu na dijete?

Jer evo što kažu promicatelji novih “rodova”: Rodna odredba (spol) odnosi se na ono što doktorica kaže da jesi prilikom rođenja. U većini kultura to su M ili Ž oznake i obično su određene prisustvom (muški spol) ili nedostatkom (ženski spol) penisa. Spol je nešto što nam je učinjeno davno prije nego smo mi imali mogućnost bilo što reći po tom pitanju. Neki ljudi razlikuju spol i rod govoreći stvari poput: “moj spol je ženski, ali moj rod je muški”. Zašto ne reći: “Ja sam muškarac s vaginom”? Zašto ne bi dekonstruirali i taj biološki imperativ koji označava genitalije kao muške ili ženske? Zašto prihvaćati mišljenje naučnika/ica koji bi željeli sve stvari lijepo i uredno posložiti u predvidljive dvojnosti? Smatramo da ne postoji razlog za podjelom ljudskih tijela na ženski i muški spol, osim da takve podjele odgovaraju ekonomskim potrebama heteroseksualnosti, tj. da “žena” kao pojam postoji samo da učvrsti i utvrdi dvojni i suprotni odnos prema “muškarcu” (Hodžić-Bijelić-Cesar, Spol i rod pod povećalom, CESI, Zagreb, 2003., str. 81).

Navod je preuzet iz priručnika koji je ušao u hrvatski školski sustav kao sastavni dio programa Zdravstvenog odgoja i obrazovanja udruge Forum za slobodu odgoja.

U Hrvatskoj je spomenuti zakonski članak toliko neodređen i široko postavljen, a u suodnosu s drugim člancima Zakona i toliko ambiciozan u pronalaženju svih tragova diskriminacije, da će u praksi izazvati ili potpunu besmislenost i nekorisnost ili nasilnu i sustavnu “diskriminizaciju” društva.

To je najbolje objasnio Viktor Zahtila (potpisan kao gay aktivist, poznat i kao novinar te autor lažnog intervjua Davora Butkovića s premijerom Ivom Sanaderom u Jutarnjem listu) kada je jasno rekao da za njih NE POSTOJI “MUŠKO-ŽENSKA” BINARNOST, nego RODNI SPEKTAR IDENTITETA KOJI SE NUŽNO NE PODUDARA SA SPOLOM.

Komplicirano, ha? Kako ćemo sad zvati mamu i tatu, a da ne diskriminiramo mame-mame, tate-tate i one koji ni sami ne znaju tko su ni što su? Zaista, ljudi koji se bave ovakvim stvarima i maltretiraju 90% hrvatske populacije fakat imaju previše vremena.
- 08:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.02.2009., subota

Danas je Valentinovo...

komercijalni praznik za sve glupsone što imaju višak para, pa trošite majmuni belj

Pa jeste li se onda pridružili korporativnoj akciji «Svaki mjesec jedan praznik»
Siječanj – Nova godina, skijanja
Veljača – Valentinovo
Ožujak – 8. mart (ma pazi malo, valjda 8. ožujak)
Travanj – Uskrs
Svibanj – Praznik rada
Lipanj – hm, šta je u lipnju? Ah da, počinje sezona ljetovanja! Taman smo ispeglali kartice od zimskoga skijanja, sad ćemo se «peglati» do zime headbang
Srpanj - ljetovanja
Kolovoz – ljetovanja (a i Vela gospa je tu)
Rujan – ništa, zamislite! pardon, netko ipak ima rođendan
Listopad – pa i ovdje netko ima rođendan
Studeni – Dan mrtvih
Prosinac – dani ludovanja, krenuvši sa Sv. Nikolom do N.Godine. a tek skijanja...

Ah, što volim potrošačko društvo LOOOOOOOOOL rofl
- 22:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.02.2009., četvrtak

Da, MRZIM EU (1)

Odlučila sam se napisati (ako Bog da) s vremenom kako budu stizale vijesti, nekoliko članaka zašto mrzim EU. Danas mi se baš ukazala idealna prilika za prvi takav blog.
Baš čitam na teletekstu kako EU oštro kritizira Češku radi prijedloga kojim bi se čuvanje djece kod kuće (najvjerojatnije se misli na majke) smatralo poslom s punim radnim vremenom. EU smatra takav prijedlog ZASTARJELIM I DISKRIMINIRAJUĆIM!
EU se dalje boji da bi prijedlog mogao vratiti tradicionalnu podjelu dužnosti na muške i ženske. i da bi mogao, zamislite!, PRISILITI žene da prestanu raditi zbog svoga «prirodnog» puta, tj. brige za djecu i obitelj!

Ovo je MONSTRUOZNO! Ne znam od kuda prije da krenem! Valjda od činjenice da muškarci i žene nisu jednaki! NE, MUŠKARCI I ŽENE NISU JEDNAKI. I još jednom – MUŠKARCI I ŽENE NISU JEDNAKI I NIKADA NEĆE BITI JEDNAKI!!! Naše mlađe čitateljice i feministice će možda biti zgrožene ovakvim mojim stavom, ali mi zaista nismo jednaki, niti fizički niti psihički. Muškarci ne mogu raditi neke stvari koje mogu raditi žene, i žene ne mogu raditi neke stvari koje mogu muškarci. Zar se je tako teško pomiriti sa tim činjenicama??? Zar se je tako teško pomiriti s činjenicom da muškarac nikada neće zanijeti niti roditi dijete i da nikad neće moći dojiti i da 90% njih nema istu senzibilnost na djecu kao što to imaju žene. 90% njih jednostavno nije u stanju voditi brigu o kućanstvu kao što to mogu žene, jer njihovi mozgovi, kemija u njihovim mozgovima im to jednostavno ne dopušta. Oni su drugačiji, mi smo drugačije.

Ja sam majka, i Bog me je blagoslovio mogućnošću da budem kod kuće i da odgajam svoje dijete (ali isto tako kako me blagoslovio time, oduzeo mi je, nažalost, mogućnost da imam još djece). Reći ću vam jednu tajnu, veliku istinu koju glavonje i prasci ne žele da znate, a ja sam to iskusila na vlastitoj koži. Ovaj zakon nije diskriminirajući iz ovog blesavog razloga koji se navodi, da bi se nekoga moglo PRISILITI ostati kod kuće odgajati djecu. Ovaj prijedlog je DISKRIMINIRAJUĆI ZA VELIKE KORPORACIJE, ZA FIRME U KOJIMA VI ŽENE RADITE, jer je ženska radna snaga JEFTINIJA, POUZDANIJA, POKORNIJA, I RADIT ĆE POSLOVE KOJE MUŠKARCI NEĆE!

Iskusila sam to na vlastitoj koži i znam o čemu pričam! Moji muški kolege su bili bolje plaćeni! Radili su kraće od mene (jer sam ja morala ostajati prekovremeno, inače pedala), radila sam što god su mi rekli, mnogo puta ono što nije bilo u opisu mog radnog mjesta, zato jer mi je bio dat izbor – ili posao ili obitelj. Ja vas uvjeravam da nisam usamljeni primjer, već da 90% radnih žena svakoga dana prolazi kroz istu torturu koju sam prošla ja. Muškarci neće trpjeti sranja kao što ih mi žene trpimo. Oni imaju drugačiju kemiju, drugačiju fizionomiju, i tamo nekom šefu neće pasti na pamet da se zajebava s gromadom od dva metra i 100 kila s glupavim zahtjevima, niti će mu pasti napamet da ga dobro išlata.

Prve feministice su se borile za ono što mi, današnje radne žene, NEMAMO – jednake uvjete rada, iste plaće, iste mogućnosti. Ove današnje feministice su zaboravile za što se treba boriti, one su, u većoj ili manjoj mjeri, ispostave istih onih nevidljivih sila koje su žene dovele u ovaj ropski, rastrzani položaj žene-majke-radnice-prehraniteljice-supruge i provode njihovu usranu politiku profita. Jer je žena najbolja radna snaga i korporacijama, globalizaciji, profitu će jako teško pasti odvajanje žene od njegovog zagrljaja i vraćanja žene u obiteljski i dječji zagrljaj. Žene su nekada bile potpuno pokorene svojim muževima i obiteljima. Muškarci su imali glavnu riječ u kući jer su to mogli, oni su radili i oni su zbrinjavali svoju obitelj. Danas su tu ulogu preuzele, NE ŽENE, već njihovi šefovi, firme i korporacije, tako da danas žene i djecu manipuliraju, maltretiraju, ugnjetavaju, ubijaju na poslovima neki bezlični fantomi, sotonski sinovi koji ljude drže gladnima, izazivaju ratove, ubijaju nevine, a mi, kao stoka sitnoga zuba im se pokoravamo i prihvaćamo njihovu filozofiju «demokracije» bez pogovora i dobrovoljno zatvaramo sebe u kaveze u kojima se svi RASPADAMO, RASTAČEMO.

Majke odvajaju bebe od svojih prsiju da bi ih dale u neke bezlične ustanove u kojima na njih 20 dolazi jedna «teta» koja im cijeli dan može samo mijenjati pelene i hraniti. Sa 6 mjeseci mnoge bebe završavaju već u raljama «odgoja i obrazovanja», odvaja ih se od onoga što jedino znaju, majke i oca, bake i djede, i predaje ih se u veliku prostoriju gdje jedino mogu plakati cijeli dan. I tako mi PROIZVODIMO EMOCIONALNO HENDIKEPIRANU DJECU koja će sutra biti NARKOMANI, KRADLJIVCI, UBOJICE, SILOVATELJI i tko zna što sve ne. TO je posljedica odvajanja djeteta od obitelji, DUBOKE EMOCIONALNE RANE koje će tu djecu proganjati u odrasloj dobi. Oni nikada neće imati duboku povezanost sa svojim roditeljima, obiteljima, uvijek će biti SAMI, USAMLJENI, ovo društvo, sami njihovi roditelji će ih natjerati da se skrbe sami o sebi već od punoljetnosti, od 18 godina – mnogi će roditelji reći – tornjaj se, ili će sama djeca otići tko zna gdje (kako se situacija razvija, najvjerojatnije na studij negdje u EU gdje će i ostati) a njihovi će roditelji ostati sami u svojim poznim godinama, umirat će u staračkim domovima ili još gore, usamljeni u svojim praznim stanovima gdje ih neće pronaći sljedećih par mjeseci ili godina jer su im djeca tko zna gdje. Vidite, moja je nona umrla meni na rukama, ja sam ju pokušala reanimirati disanjem usta na usta i masažom srca, ali nije išlo, Bog je došao po nju, i to nije bilo tako strašno kako vi mislite. Jer je bila sa nama, i nije bila sama kada je otišla, i nona moja, volim te i jedva čekam da te vidim.

Ženi je uistinu mjesto kod kuće, da se skrbi o svojoj djeci, o svome mužu, a kasnije da se skrbi za svoje roditelje i dostojanstveno ih otpravi, i da ima tu čast da i nju njena djeca otprate.

I ne treba se bojati kao ćemo živjeti, kako ćemo se prehraniti. Svako radno mjesto koje žena napusti, ostat će upražnjeno i na njega će doći neki muškarac, otac, glava obitelji koji će dobiti duplo bolju plaću nego što ju sada ima, i bit će love za sve. Jer istina je ta da su mnogi muškarci frustrirani jer ne mogu prehraniti svoje obitelji, jer im mi jednostavno rušimo vrijednost njihovog rada, priznale mi to ili ne. Još jednom ponavljam – žena će raditi isti posao za manje love (znači da uporno i uporno i uporno SMANJUJE VRIJEDNOST RADA i PRODUŽUJE RADNO VRIJEME) i slušat će sve bez pogovora (znači da dozvoljava maltretiranje SVIH spolnih skupina).

ŽENE SU IDEALNA RADNA SNAGA ZA MNOGE EKSPLOATACIJSKE, DISKRIMINACIJSKE, LOPOVSKE TRANSNACIONALNE, KORPORACIJSKE UDRUGE od kojih jedna od važnijih EU (za sve iluzioniste, EU je samo EKONOMSKO udruženje, ne čak ni zemalja članica, nego KORPORACIJA koje upravljaju tim zemljama članicama).
- 08:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>