Tamo negdje 2006. godine Arnold Schwarzenegger, kalifornijski guverner donio je neki novi antidiskriminacijski zakon. Prema tom se zakonu “u državnim školama zabranjuje sve što bi moglo biti protumačeno kao negativno prema drugim alternativnim izborima, posebice što se tiče seksualne orijentacije”. Nadalje, “novi zakon čak dopušta da muški učenici koriste ženske svlačionice i ormariće i obrnuto, ako se izjasne da su nekog drugog seksualnog opredjeljenja”.
U Kaliforniji su se roditeljska vijeća i obiteljski odbori pobunili protiv takvog zakona jer će “djecu od pet godina izložiti homoseksualizmu, biseksualizmu i transseksualizmu iako se tome protive roditelji, učitelji, pa čak i školski odbori”.
Uobičajeno je da dijete ima 'TATU' i 'MAMU', no u novim okolnostima to bi moglo biti diskriminatorno, pa bi se u škole trebao uvesti neutralni pojam zbog djece iz istospolnih zajednica. Tako jučer u Kaliforniji, a sutra u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj je uobičajena praksa da se u udžbenicima kao slika obitelji danas nalaze crteži, fotografije, skice koje pokazuju “mamu”, “tatu” i “dijete/djecu”. Prema novom hrvatskom Zakonu to je (moglo bi biti) diskriminatorno, ne samo zbog istospolnih zajednica, nego i zbog samohranih roditelja (prema osnovi “bračni i obiteljski status”). Svaka situacija u kojoj se na naizgled neutralan način u bilo kojem obliku i u bilo kojem okruženju obitelj prikazuje takvom uobičajenom “MAJKA-OTAC-DIJETE” slikom, izgleda ja postala diskriminatorna.
Sve su to primjeri nove rodne izobrazbe koja se u svijetu nameće, a i u Hrvatskoj ima svoje zagovornike. Naum je da se u takvu ozračju poučavaju učenici od najranije dobi i to bez pristanka roditelja. Naravno, zagovornicima “novih vrijednosti” (a zašto ne reći i novih stereotipa) ne pada na pamet da svoja uvjerenja provjere na izborima, u javnim kampanjama, otvorenim raspravama, sučeljavanjima argumenata. Oni svoje “nove vrijednosti” jednostavno žele svima nedemokratski nametnuti, pa makar to morali učiniti i zakonima.
Budući da, prema tim radikalnim pogledima na spolne/rodne identitete, nema očekivanog suglasja između spola i roda, odnosno da se to dvoje međusobno uopće ne uvjetuje, u odgoju djece (počevši od rodilišta) ne će se smjeti automatski sugerirati podudarnost spola i roda, nego ćemo svu djecu trebati odgajati “neutralno” da bi ona u tom “neutralnom” razvoju sama izabrala svoj rod. Hrvatski Zakon traži da se tako ponašaju i javna tijela (rodilišta, škole), ali i sve pravne osobe (jaslice, vrtići...), pa čak i fizičke osobe bez ikakve razlike (roditelji!) jer je spol sekundarna odlika i potencijalno naša “pogrešna predodžba” o osobi, dok je izabrani rod jedini identitet osobe. Znači li to da će se u rodilištima morati ukinuti uobičajena praksa bilježenja je li se rodilo “muško” ili “žensko”, jer je to prva “naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa” koja roditeljima sugerira u kojem smjeru da krenu s odgojem djeteta, pa i samih sebe u odnosu na dijete?
Jer evo što kažu promicatelji novih “rodova”: Rodna odredba (spol) odnosi se na ono što doktorica kaže da jesi prilikom rođenja. U većini kultura to su M ili Ž oznake i obično su određene prisustvom (muški spol) ili nedostatkom (ženski spol) penisa. Spol je nešto što nam je učinjeno davno prije nego smo mi imali mogućnost bilo što reći po tom pitanju. Neki ljudi razlikuju spol i rod govoreći stvari poput: “moj spol je ženski, ali moj rod je muški”. Zašto ne reći: “Ja sam muškarac s vaginom”? Zašto ne bi dekonstruirali i taj biološki imperativ koji označava genitalije kao muške ili ženske? Zašto prihvaćati mišljenje naučnika/ica koji bi željeli sve stvari lijepo i uredno posložiti u predvidljive dvojnosti? Smatramo da ne postoji razlog za podjelom ljudskih tijela na ženski i muški spol, osim da takve podjele odgovaraju ekonomskim potrebama heteroseksualnosti, tj. da “žena” kao pojam postoji samo da učvrsti i utvrdi dvojni i suprotni odnos prema “muškarcu” (Hodžić-Bijelić-Cesar, Spol i rod pod povećalom, CESI, Zagreb, 2003., str. 81).
Navod je preuzet iz priručnika koji je ušao u hrvatski školski sustav kao sastavni dio programa Zdravstvenog odgoja i obrazovanja udruge Forum za slobodu odgoja.
U Hrvatskoj je spomenuti zakonski članak toliko neodređen i široko postavljen, a u suodnosu s drugim člancima Zakona i toliko ambiciozan u pronalaženju svih tragova diskriminacije, da će u praksi izazvati ili potpunu besmislenost i nekorisnost ili nasilnu i sustavnu “diskriminizaciju” društva.
To je najbolje objasnio Viktor Zahtila (potpisan kao gay aktivist, poznat i kao novinar te autor lažnog intervjua Davora Butkovića s premijerom Ivom Sanaderom u Jutarnjem listu) kada je jasno rekao da za njih NE POSTOJI “MUŠKO-ŽENSKA” BINARNOST, nego RODNI SPEKTAR IDENTITETA KOJI SE NUŽNO NE PODUDARA SA SPOLOM.
Komplicirano, ha? Kako ćemo sad zvati mamu i tatu, a da ne diskriminiramo mame-mame, tate-tate i one koji ni sami ne znaju tko su ni što su? Zaista, ljudi koji se bave ovakvim stvarima i maltretiraju 90% hrvatske populacije fakat imaju previše vremena.
Post je objavljen 18.02.2009. u 08:09 sati.