Tragom vijesti da je jedna bogata arapska obitelj iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u Bruxeless «prošvercala» dvadeset i nešto robova, odlučih se oglasiti i dati o tome svoje mišljenje kao vjernice.
Iskreno rečeno, ta me vijest šokirala i vrlo oneraspoložila, jer unatoč svom napretku, muslimani uporno dokazuju da svojim mentalitetom ponekad zaista blate islam kao vjeru.
Neću reći da je robovlasništvo u islamu zabranjeno, jer ono to nije. Kao takvo, robovlasništvo nije zabranjeno niti u jednoj Abrahamovoj a.s. religiji, nije zabranjeno niti u Starom, niti u Novom zavjetu. Dapače, općepoznati su pokolji i robovlasništvo kroz cijeli Stari zavjet, još od Izlaska i Mojsijevih a.s. porobljavanja, preko Davida a.s., Solomona a.s. do posljednjih židovskih proroka. Situacija se ponešto mijenja s dolaskom Isusa a.s., koji zbog svojih revolucionarnih učenja dolazi u nemilost naroda i svijeta kojem je poslan. Isus a.s. je onaj koji uči da su svi ljudi isti, a pošto su svi ljudi isti, onda ne mogu jedni biti robovi, a drugi vlasnici ljudskih bića.
E, pa slična je stvar u islamu. Bog je kroz Quran, na sljedeće načine, ukidao ropstvo.
1. Quran objavljuje da su svi vjernici braća i sestre. Samom tom objavom jasno je da je robovlasništvo, koje je dominantni ekonomski ustroj ondašnjeg arapskog svijeta, kao takvo, gotovo nemoguće održati. Ako smo muslimani, onda smo braća, a među braćom je gotovo nemoguće održati robovlasnički odnos.
2. Pojam «rob» u Quranu, koliko ja znam, ograničen je samo na odnos čovjeka i Boga. Iako je iz pojedinih ajeta /stihova/ Qurana razvidno da Quran priznaje robovlasnički odnos, robovi se u Quranu nazivaju «momcima» i «djevojkama».
3. Budući da nas Bog kroz Quran uči da nema bezgriješnoga ljudskoga bića, te da je sam Poslanik Muhamed a.s. bio, unatoč svom uzvišenom položaju, ljudsko biće, a time i grješnik, jedan od značajnih načina za otkup grijeha je – oslobađanje robova. Gledano kroz tu dimenziju, Poslanik Muhamed a.s. je za svoje vrijeme bio pravi revolucionar, i Božja objava koja je došla kroz njega je bila revolucionarna, i mnogi njegovi suvremenici se nisu mogli s tim pomoriti, te su ratovali protiv njega i prvih vjernika muslimana. Muhamed a.s. je imao robove, to jest činjenica, dobivao ih je od svojih prijatelja, vjernika, vođa drugih naroda. A isto tako je i činjenica da je on svoje robove oslobađao. Pojedini su vrlo nerado odlazili od njega, jer je Poslanik Muhamed a.s. bio poznat po svojoj blagosti i dobrom postupanju sa svima.
I to zaista sve zvuči divno i krasno, jer kroz Quran, Bog postepeno dokida robovlasnički sistem. U mnogim današnjim islamskim zemljama, robovlasništvo kao takvo ne postoji. Ali, onda odnekud «iskoče» bogatuni prepuni nafte, para i svega ovozemaljskog sa svojim robovima. Strogo vjerski gledano (a drugačije ne možemo niti gledati, jer muslimanske države su u svojoj biti vjerske države, a ne civilne i u većini njih ne postoji sekularizacija) oni na to imaju pravo, ali to je jedan takav grozan korak unazad, koji svakom obrazovanom muslimanu postavlja pitanje – iz koje to oni Knjige uče i gdje im je ljudskost i ispravnost u vjerovanju po kojem su svi vjernici braća i sestre? Zar u ovo doba, kada se griješi više nego inače, na načine koji su Poslaniku a.s. bili apsolutno nespoznatljivi, ovi ljudi misle da su toliko krijeposni da si u jednoj visokociviliziranoj kulturi mogu uzimati robove?
Žao mi je, i zaista ne znam što više reći, kako ustati još bolje u obranu vjere. Iskreno, živo me zanima kako će postupiti belgijske i europske vlasti u ovom slučaju. Hoće li globiti i protjerati ovu bogatašku obitelj, robovima dati slobodu ili? Hoće li se usuditi? Ili će svi samo graktati poput jata vrana, moralizirati i prozivati, a na kraju od svega ništa?
Mir vama
Post je objavljen 04.07.2008. u 22:28 sati.