Dosanjana
08.06.2008., nedjelja
Pas – omiljeni kućni ljubimac
Jedno malo čupavo stvorenje, moja nećakinja, danas je napunila godinu dana. Danas i jučer je slavila rođendan, dobro, nije slavila ona, slavili smo mi  , ali ni njoj nije bilo loše, jer u svom kratkom životu nije u svom toplom domu vidjela toliko ljudi ni toliko djece. Upalili smo joj svjećicu na torti, ali ju nije znala ugasiti, i nema veze, svi smo se nasmijali jer je obje ručice umočila u čokoladni fil i onda se dobro zmazala po licu.Ja sam već pomalo zaboravila kako izgleda imati malo dijete u kući, jer moj klipan ima već 12 godina i izgubio je draž koju imaju male bebe, sreću u otkrivanju ovog našeg svijeta. Pomalo je već izgubio i dječju nevinost, već u njegove priče ulaze neke druge, teže stvari, djevojčice i nestašica love, ali dobar je, još uvijek se hoće i pomaziti i poigrati s nama, starcima. Za kućnog ljubimca imamo psa, jednog starog matorog vučjaka koji je uvijek raspoložen za lajanje i maženje, a s godinama je već počeo kužiti naš rječnik tako da ponekad djeluje kao da nas razumije. Možda će nekome nesuvislo djelovati ovo uspoređivanje i stavljanje rame uz rame djece i pasa, ali gledajući ovo naše društvo, sve sam ogorčenija i ogorčenija. Ne znam kad je došao taj trenutak kad su psi počeli zamjenjivati djecu. Ne znam kad su to ljudi počeli percipirati drugačiju, pseću, inteligenciju, kao dječju i kad su njihovu privrženost i poslušnost počeli zamjenjivati s dječjom ljubavlju. Muslimani ne vole pse, dapače, mnogi ih mrze. Svaki religiozniji musliman će vam reći da je to zato što je Poslanik a.s. rekao da su psi sotone. Za tako nešto kod kršćana nisam čula, a za Židove ne znam. Ja ne mogu ulaziti u istinitost ovog predanja, to samo Bog zna, ali da je Poslanik a.s. bio u pravu, bio je. Ja danas samo još s neobuzdanom tugom mogu promatrati muškarce i žene koji tetoše svoje pse, oblače ih, grle ih, nose, ljube, maze i paze. Neki od njih imaju djecu, drugi nemaju, nekima su djeca odrasla, nekima još uvijek mala, ali pas je uvijek tu. Mnogi parovi nemaju mogućnosti za odgajanje djece, ali imaju mjesta i vremena za svoga psa – žalosno, žalosno, žalosno. Uz cijelu tu jezivu percepciju pas=dijete, u priču se upliće i, valjda najveća, kompanija za proizvodnju gaziranih pića – coca cola, odnosno fanta. Jeste li primijetili njihovu reklamu u kojoj svi oni cool čovječuljci ulaze u vremenski stroj koji ih melje i štanca male, sive ljude. Obratite pažnju pa ćete primijetiti, malo prije nego onaj cool čovječuljak ubaci fantu u zupčanik, par što stoji na traci – cool čovječuljak sa psom se štanca u sivog čovječuljka s djetetom, a nakon što stroj eksplodira, sivi čovječuljak ponovo postaje cool čovječuljak ali ovaj put ne sa psom, već sa cool curom. Garantiram da 90% vas to uopće nije primijetilo. Pa što nam onda velika multinacionalka poručuje svojom reklamom? Jednostavno, ne budite papci, zaboravite na djecu, prepusti se hedonističkom uživanju i pridruži se hrpi sretnih parova i pojedinaca koji su svoju djecu zamijenili psima, a svoje žene (ako su ih imali) mladim djevojkama. Sex, droga i cool osvježavajuća pića, ne pusti da te žrvanj života samelje. Ali, u konačnici, sve se vraća sve se plaća. Dođe i taj dan kad žene od tridesetakinešto godina obilaze liječnike u nadi da će zanijeti, da će imati tu, sada, toliko željenu djecu, dođe i taj dan kad se muževi «skuliraju» i samo žele doći kući svojim obiteljima i odmoriti se u naručju svoje «polovnjače» i poigrati se «điha, điha konjića» sa svojom dječicom. A to je danas tako rijetko, i poručuju nam da bi trebalo biti još rjeđe, da bi morali raditi na tome da to bude čim rjeđe, jer to - nije cool. |